Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-175/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska ulica 3, OIB: 02958272670, protiv I.tuženika NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženika ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.tuženika GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Josipu Reljiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu I.tuženika NT, II.tuženika ĆT i III.tuženika GT protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2696/2022-21 od 30. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba I.tuženika NT, II.tuženika ĆT i III.tuženika GT se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2696/2022-21 od 30. lipnja 2023. u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i u odluci o parničnom trošku (točke I. i III. izreke).
II. Odbija se zahtjev I.tuženika NT, II.tuženika ĆT i III.tuženika GT za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Nalaže se tuženicima NT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te MT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, iznos od 37.703,44 € / 284.076,62 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 02.02.2022. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u visini od 39,48 € / 297,51 kn. III Nalaže se tuženicima NT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te MT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, nastale troškove ovog postupka u visini 199,08 € / 1.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu su izjavili I.tuženik NT, II.tuženik ĆT i III.tuženik GT. u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i u odluci o parničnom trošku (točke I. i III. izreke)., zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz obvezu naknade parničnog troška.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud nalazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena koja od bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se sadržajno ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete koju traži od I.tuženika NT, II.tuženika ĆT i III.tuženika GT, kao zakonskih nasljednika pok. UT, budući je pravomoćnim rješenjem tužitelja od **.**.2019. pok. UT s danom **.**.2011. utvrđen prestanak statusa zdravstveno osigurane osobe kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca TIJAT d.o.o., zasnovan **.**.2002., a stoga što je pok. UT u razdoblju od 15. svibnja 2014. do 30. siječnja 2018. na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnoj svoti od 37.703,44 EUR/284.076,62 kn.
7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je pok. UT pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda Zagreb Klasa: UP/I-503-01/17-01/1940, URBROJ: 338-21-02-01-19-08 od 15. svibnja 2019. utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca TIJAT d.o.o., zasnovan 30. rujna 2002.,
- da je pok. UT u razdoblju od 15. svibnja 2014. do 30. siječnja 2018. na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od ukupno 37.703,44 EUR/284.076,62 kn.
- da je tužitelj dostavio račune koje je platio na ime zdravstvene zaštite za pok. UT za utuženo razdoblje,
- da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, poslovni broj O-5371/2019 od 2. listopada 2019. I.tuženik NT, II.tuženik ĆT i III.tuženik GT proglašeni zakonskim nasljednicima iza pok. UT,
- da je visina potraživanja utvrđena provedenim financijskim vještačenjem po vještacima iz Omazić d.o.o.
8. Navedene činjenice među strankama nisu sporne, već je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva i pasivna legitimacija.
9. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja zaključio kako je tužitelju nastala šteta jer se pok. UT koristio pravom osigurane osobe kao zaposlenik, iako to više nije bio, a koje usluge je platio tužitelj te da I.tuženik NT, II.tuženik ĆT i III.tuženik GT odgovaraju za štetu i dužni su je nadoknaditi tužitelju kao zakonski nasljednici.
10. Odredbom članka 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranje („Narodne novine“ broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23., dalje: Zakon) propisano je da je osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.
11. Prvenstveno se ističe kako je u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva sud vezan odlukom iz prethodnog upravnog postupka, odnosno pravomoćnim i ovršnim (izvršnim) upravnim rješenjem kojim je odlučeno o prestanku obveznog zdravstvenog osiguranja pok. UT. Predmetno rješenje je odluka nadležnog tijela i predstavlja prethodno pitanje u smislu članka 12. ZPP čijim je rješenjem sud vezan.
12. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je pok. UT pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Rregionalnog ureda Zagreb Klasa: UP/I-503-01/17-01/1940, URBROJ: 338-21-02-01-19-08 od 15. svibnja 2019. s danom 30. studenog 2011. utvrđen prestanak statusa osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca TIJAT d.o.o., koji je zasnovan 30. rujna 2002. obzirom da je utvrđeno da je njegov radni odnos kod navedene pravne osobe prestao no da je pok. UT unatoč tome, u razdoblju od 15. svibnja 2014. do 30. siječnja 2018. neopravdano, na teret tužitelja, koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od ukupno 37.703,44 EUR/284.076,62 kn. Obzirom na navedeno I.tuženik NT, II.tuženik ĆT i III.tuženik GT su kao zakonski nasljednici navedeni iznos sukladno odredbi članka 137. Zakona i članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/23., 155/23., dalje: ZOO) dužni vratiti uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda.
13. Za istaći je da je osigurana osoba sukladno odredbi članka 135. stavka 1. i 2. Zakona oobveznom zdravstvenom osiguranju dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po tom zakonu, te da je obvezna Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu, između ostalog, ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa st. 1. toga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu.
14. Uzimajući u obzir vremensko razdoblje tijekom kojega je pok. UT (od 15. svibnja 2014. do 30. siječnja 2018.) koristio zdravstvenu zaštitu, ovaj sud je stajališta kako je isti znao, odnosno morao znati da više nema status zdravstveno osigurane osobe pa se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi kako isti nije znao za promjene svog statusa kao obvezno zdravstveno osigurane osobe te su neosnovani žalbeni navodi po toj osnovi.
15. Prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg I.tuženik NT, II.tuženik ĆT i III.tuženik GT kontinuirano ističu tijekom prvostupanjskog postupka, a sada i tijekom ovog žalbenog postupka te ga obrazlažu na način da je pok. UT bio tek radnik u trgovačkom društvu zbog čega da je obveznik obračunavanja i plaćanja svih doprinosa pa i podnošenja prijave vezane uz promjenu svojstva osigurane osobe bio upravo poslodavac, a da je u okolnostima konkretnog slučaja takvu prijavu trebao izvršiti poslodavac, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan polazeći od odredbe članka 135. Zakona. Nastavno na navedeno sud ističe kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je isti u smislu prethodno citirane odredbe trebao prijaviti svaku promjenu svog statusa, a koja utječe na status osigurane osobe te ovaj sud ponavlja kako s obzirom na vremensko razdoblje tijekom kojega je isti koristio zdravstvenu zaštitu da je isti znao, odnosno morao znati promjene u svezi svog statusa.
16. Pri tome se prvostupanjski sud odgovarajuće rukovodio i činjenicom postojanja pravomoćnog rješenja putem kojega je pok. UT utvrđen prestanak status obvezno zdravstveno osigurane osobe, a kako navedeno rješenje nije pobijano niti je doveden u dvojbu njegov sadržaj, isto je predstavljalo odgovarajuću činjeničnu i pravnu podlogu za utvrđenje odlučnih činjenica u svezi neopravdanog korištenja zdravstvene zaštite pok. UT.
17. Stoga, cijeneći sadržaj članka 135. i 143. Zakona, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako pok. UT nije obavijestio tužitelja o okolnostima koje su od utjecaja na korištenje ranijeg priznatog prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (prestanak svojstva osiguranika kao osobe u radnom odnosu) i budući da u utuženom razdoblju nije imao status obvezno osigurane osobe te je neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja, da su I.tuženik NT, II.tuženik ĆT i III.tuženik GT, kao njegovi zakonski nasljednici u obvezi naknaditi tužitelju štetu koja obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje je platio tužitelj.
18. Obzirom na navedeno ovaj sud ističe kako se u žalbi neosnovano poziva na odredbe članka 1017. stavka 1. ZOO-a, budući se u konkretnom slučaju ne radi o poštenom stjecatelju, a što je prema stajalištu ovoga suda vidljivo iz prethodno navedenih činjenica, kao što se u žalbi neosnovano poziva na odredbe članka 138. stavka 2. Zakona u svezi toga da je obveznik podnošenja prijave i odjave s obveznog zdravstvenog osiguranja bio poslodavac pok. UT, budući je iz odredbe članka 135. Zakona jasno vidljiva njegova obveza da obavijesti tužitelja o svakoj promjeni svog statusa, a s obzirom na vrijeme trajanja korištenja sporne zdravstvene zaštite, ovaj sud drži da je isti tijekom tog razdoblja znao, odnosno morao znati sve promjene u svezi tog statusa.
19. Na kraju sud ističe kako je sama visina dužnog iznosa koji je potrebno platiti tužitelju utvrđena provedenim financijskim vještačenjem po Omazić d.o.o. te da stranke tijekom prvostupanjskog postupka nisu prigovarale tom nalazu i mišljenju, kao što isto nije sporno niti tijekom žalbenog postupka.
20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonito utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a, a I.tuženik NT, II.tuženik ĆT i III.tuženik GT ju samo paušalno osporavaju.
21. I.tuženiku NT, II.tuženiku ĆT i III.tuženiku GT nisu priznati troškovi žalbe, jer sa istom nisu uspjeli (članak 154. stavak 1. ZPP).
22. Stoga je valjalo odbiti žalbu I.tuženika NT, II.tuženika ĆT i III.tuženika GT i potvrditi prvostupanjsku presudu te je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove odluke.
Osijek, 23. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
