Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1622/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7151/2022-24 od 5. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7151/2022-24 od 5. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupaka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu, broj 9011111102, sklopljenog dana 27.03.2006. godine, između tužitelja, JF iz [adresa] i tuženika, Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa je stoga ništetna:

- odredba članka 7.2. u dijelu koji glasi: ''...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...''. II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 27.110,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 24,05 EUR od 19. ožujka 2010.

- na iznos 62,73 EUR od 2. travnja 2010.

- na iznos 70,44 EUR od 14. svibnja 2010.

- na iznos 62,38 EUR od 31. svibnja 2010.

- na iznos 99,88 EUR od 9. srpnja 2010.

- na iznos 82,23 EUR od 6. kolovoza 2010.

- na iznos 128,28 EUR od 3. rujna 2010.

- na iznos 144,82 EUR od 21. veljače 2011.

- na iznos 144,82 EUR od 21. veljače 2011.

- na iznos 141,72 EUR od 21. veljače 2011.

- na iznos 141,72 EUR od 21. veljače 2011.

- na iznos 213,03 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 213,03 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 213,03 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 213,03 EUR od 1. ožujka 2012

- na iznos 209,83 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 209,83 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 210,46 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 207,33 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 207,33 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 207,33 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 207,33 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 207,33 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 207,33 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 207,33 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 23.074,30 EUR od 1. ožujka 2012.

do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 7.859,15 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., -dalje: ZPP). Predlaže da ovaj drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan, a tužiteljici naloži da naknadi troškove postupka tuženiku uvećan za trošak žalbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti ni nejasnoća pa se može ispitati, tako da donošenjem iste prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9011111102 od 27. ožujka 2006. (dalje Ugovor o kreditu) u dijelu čl. 7.2., kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu.

8. Prvostupanjski sud odluku o ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu temelji na odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03. - u nastavku teksta: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, a istovjetno je regulirano i člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., - u nastavku teksta ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, te se prvostupanjski sud pozvao i na učinke i pravna shvaćanje iz presuda donesenih u kolektivnom sporu i to presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17- od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su tamo tuženici, između ostalih i ovdje tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa prvostupanjski sud nalazi utvrđenim, da su sporne odredbe predmetnog Ugovora nepoštene, a time i i ništetne i kao takve ne proizvode pravne učinke.

9. Nadalje, prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23., – dalje: ZOO), zaključuje da tužiteljici pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

10. U žalbi tuženik u bitnome ističe i tvrdi: da sud polazi od pogrešne pretpostavke da je Ugovor o kreditu i dalje na snazi premda je isti u cijelosti prestao otplatom kredita, da su odredbe Ugovora odraz stvarne volje stranaka, da je valutna klauzula dopuštena i predviđena odredbama ZOO, da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i ugovorne odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu sklopljenom s individualnim potrošačem, pa da se individualni potrošač ne može pozvati na presudu donesenu u kolektivnom sporu zbog čega je ista irelevantna kako u pogledu činjeničnih tako i u pogledu pravnih pitanja, te ponavlja prigovor zastare istaknut tijekom prvostupanjskog postupka.

11. Naprijed navedene žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane.

12. Neosnovana je tvrdnja tuženika da tužiteljica nema pravni interes za tužbu jer je kredit isplaćen pa se ne mogu više utvrđivati i otkloniti povrede kojih nema. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi. Prema tome, na to pravo ne utječe niti činjenica da je Ugovor ispunjen. Ništetnost se ne može isticati samo u slučaju ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja (čl. 326. st. 2. ZOO-a). S obzirom da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđena nedopuštenost valutne klauzule u ugovorima o kreditima, ne može se govoriti o zabrani manjeg značaja, a imajući u vidu opseg i posljedice ništetnosti takvih odredbi. Stoga se može reći da se naprijed citiranim odlukama o zaštiti kolektivnih interesa potrošača, štiti i javni interes.

13. Ovaj sud prihvaća kao pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda o nepoštenosti, te ništetnosti spornih ugovornih odredbi i osnovanosti postavljenog zahtjeva za isplatu pa stoga nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Nesporno je, da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019. i Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je jasan pravni stav da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 dalje ZZP/14), a temeljem čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. ZZP/14.

15. Slijedom navedenog, tužiteljica se u ovoj pravnoj stvari s pravom poziva na pravne stavove i utvrđenja iz pravomoćnih odluka donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tuženik kao trgovac u odnosu na koju je vođen kolektivni spor, međutim, ima pravo u individualnim postupcima potrošača dokazivati da se odluke donesene u kolektivnom sporu ne mogu primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni Ugovor ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Međutim, tuženik to u ovom postupku nije dokazao, odnosno na tu okolnost nije ni predlagao dokaze.

16. Neutemeljene su također žalbene tvrdnje da se pobijanom presudom oduzima pravo tuženiku na ugovaranje valutne klauzule. Naime, nesporno je pravo stranaka na ugovaranje valutne klauzule. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnim iz razloga što je ugovorena valutna klauzula već zato što je nedvojbeno utvrđeno da kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

17. Tuženik žalbom neutemeljeno prigovara i ocjeni prvostupanjskog suda glede istaknutog prigovora zastare. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., pokretanje parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

18. Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju čl. 502.c ZPP-a, a u ovoj pravnoj parnici se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, o valutnoj klauzuli u CHF, a to je 14. lipnja 2018. Kako je tužba podnesena 29. prosinca 2022. zastarni rok od 5 godina nije protekao.

19. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o troškovima parničnog postupka primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su obračunati pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa).

20. Osim toga, tuženik u žalbi odluku o troškovima postupka pobija samo za slučaj uspjeha u pogledu glavne stvari, ne pobija visinu troškova niti kriterij dosuđenja pa je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka sadržane u dijelu toč. III. izreke pobijane presude.

21. Kako tuženik sa žalbom nije uspio ne ostvaruje pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

22. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

23. Ne pobijano rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac