Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž -1338/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1.AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.ABK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćnici HB Šimićev odvjetnici u Zadru, Vladimira Papafave 3, protiv tuženika 1.GB. VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2.EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3.RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4.FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5.MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 6.PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ljiljani Nogolica, odvjetnici u Zagrebu, Ilica 73, radi isplate, odlučujući o žalbi prvo i drugo tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru posl.br. P-211/2024-5 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba prvo i drugo tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru posl.br. P-211/2024-5 od 17. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo i drugo tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja za solidarnom isplatom iznosa od 19.112,08 Eur sa zakonskom zateznom kamatom te zahtjev tužitelja za naknadu im troškova parničnog postupka dok je u točki II. izreke naloženo tužiteljima naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznos od 4.693,90 eur.

2. Protiv navedene presude žalbu podnose tužitelji pobijajući istu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao nasljednika pok. AB za isplatu iznosa od 19.112,08 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. kolovoza 2010. a koji zahtjev tužitelji temelje na činjenici da su tuženi kao pravni sljednici pok. VB kupoprodajnim ugovorom raspolagali nekretninom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da su o ovom postupku tužitelji pravni slijednici pok. SB,

- da je prednica tužitelja SB kao kupac kupoprodajnim ugovorom od 9. srpnja 1982. od pravnog prednika tuženih pok. VB kao prodavatelja kupila nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 301m2 za kupoprodajnu cijenu iz čl.II. tog Ugovora tj. za iznos od 90.000,00 dinara,

- da prednica tužitelja po sklapanju kupoprodajnog ugovora temeljem istog nije u zemljišnoj knjizi izvršila prijenos prava vlasništva,

- da je prednica tužitelja na kupljenoj nekretnini posljednji puta bila 1988.,

- da je prednik tuženika pok. VB preminuo 2009. te da se je nakon njegove smrti vodio ostavinski postupak pred Općinskom sudom u Benkovcu-Stalna služba u Obrovcu pod posl.br. O-291/09 u kojem je predmet ostavinske imovine istog bila i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da su u navedenom ostavinskom postupku rješenjem o nasljeđivanju tuženi kao nasljednici pok. VB proglašeni nasljednicima istog na predmetnoj nekretnini u suvlasničkim dijelovima,

- da su se tuženi kao nasljednici pok. VB temeljem rješenja o nasljeđivanju upisali kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi,

- da su tuženi kao upisani zemljišno knjižni suvlasnici predmetnu nekretninu kupoprodajnim ugovorom od 17. kolovoza 2010. prodali ĐB za iznos kupoprodajne cijene u visini od 9.290,60 eur koja se je temeljem istog u zemljišnoj knjizi upisala kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da tužitelji nisu dokazali da su tuženi kao nasljednici pok. TB znali da je ovaj tu nekretninu 1982. prodao prednici tužiteljice SB.

7. Prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenih činjenica zaključuje da prednica tužitelja na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora od 9. srpnja 1982. nije stekla pravo vlasništva nekretnine jer temeljem istog nije izvršila niti zatražila uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi pa u smislu odredbe čl. 119. st. 1. i st. 2. i čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZVDSP) to pravo nije stekla. Identičan način stjecanja prava vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla upisom u javnu knjigu da je bio propisan i odredom čl. 33. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96., dalje ZOVO). Smatra da je ista zasigurno moglo zatražiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u razdoblju od gotovo 28 godina računajući od sklapanja kupoprodajnog ugovora pa sve do izvršenog upisa tuženih 2010. kao suvlasnika, koju uknjižbu ista nije tražila. Osim toga kako je ista posljednji puta na kupljenoj nekretnini bila 1988., nakon čega na istu više nije dolazila to da ovu nije stekla u vlasništvo niti dosjelošću jer da na strani iste nije bio ispunjen rok posjedovanja nekretnine da bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje iste dosjelošću u smislu odredbe čl. 28. ZOVO-a.

8. Nadalje, zaključak je prvostupanjskog suda da bi tužiteljima pripadalo pravo na naknadu štete samo da su isti dokazali da su tuženi kao nasljednici pok. TB znali za postojanje kupoprodajnog ugovora od 9. srpnja 1982. kojim je isti tu nekretninu bio otuđio prednici tužitelja, no navedeno da nije dokazano. Tuženi da su u vrijeme sklapanja tog kupoprodajnog ugovora bili djeca pa da zasigurno nisu imali saznanja o prodaji nekretnine koju je poduzeo njihov otac TB 1982. Osim toga da nema dokaza da im je majka i maćeha UB prenijela saznanja o toj kupoprodaji, niti dokaza o tome da je i ona sama imala saznanja o osobi kupca i objektu prodaje, odnosno koja je nekretnina prodana i kome pa da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za naknadu štete iz odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Smatra da tužiteljima ne pripada pravo na isplatu zahtjevnog iznosa niti s osnova stjecanja bez osnove jer da su tuženi stekli spornu nekretninu nasljeđivanjem oca, dakle temeljem pravne osnove, koju nekretninu da su potom prodali ĐB, pa tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu im iznosa od 19.112,08 eur kao neosnovan odbija te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

9. Protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju prvostupanjske presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a. Presuda nije nerazumljiva te nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu ne postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

11. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odrede čl. 353. st.1.t.2. ZPP-a.

12. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo pa nije ostvaren ni žalbeni razloga iz odredbe čl. 353.st.1.t.3. ZPP-a.

13. Neosnovano tužitelji sadržajem žalbe osporavaju pravilnost utvrđenja te zaključak prvostupanjsko suda da na strani pravne prethodnice tužitelja nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje nekretnine u vlasništvo dosjelošću. Iako iz rezultata provedenih dokaza te utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je prednica tužitelja s prednikom tuženika sklopila kupoprodajni ugovor 1982. kojom je kupila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da bi ista na kupljenoj nekretnini stekla pravo vlasništva dosjelošću bilo je nužno kontinuirano izvršavanje sadržaja posjeda kupljene nekretnine zakonom propisano vrijeme.

14. Kako to ukazuju sami tužitelji sadržajem žalbe, rezultat provedenog dokaznog postupka, sadržaj nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke koje prileži sudskom spisu a kojem je izvršena procjena vrijednosti prijeporne nekretnine nakon očevida na licu mjesta upućuje da se radi o neizgrađenoj nekretnini, pri čemu iz iskaza prednice tužitelja danog tijekom postupka proizlazi da nekretninu sklopljenom kupoprodajnom ugovoru 1982. nije ograđivala niti je na istoj išta faktično poduzimala izuzev što je u odnosu na istu pred nadležnim upravnim tijelom ishodila odobrenje za građenje tj. Rješenje o uvjetima uređenja prostora od 15. listopada 1982. ( list 7) vezanu uz planiranu izgradnju obiteljske stambene zgrade, kojoj izgradnji prednica tužitelja nikada nije pristupila.

15. Da bi se dosjelošću kao institutu stjecanja prava vlasništva nekretnina dugotrajnim posjedom steklo pravo vlasništva potreban je vlasnički posjed tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju (animo domini) i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost.

16. Prema odredbi čl. 28. st.2. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96., ZOVO) koji Zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina dok prema odredbi čl. 28.st.4. ZOVO savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

17. Identičan rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću za kvalificiranog posjednika propisan je i odredbom čl. 159.st.2. sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) kojom je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok prema odredbi čl. 159.st.3. ZV-asamostalni pošteni posjednik nekretnine ovu stječe u vlasništvu protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

18. Prednica tužitelja je i u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora 1982. i nakon toga živjela u [adresa] ( BIH), a potom u Švedskoj kako to proizlazi iz njezinih navoda iznijetih tijekom postupka, posljednji puta na ovoj nekretnini kako to utvrđuje prvostupanjski sud, pravilnost kojeg utvrđenja sadržajem žalbe nije dovedeno u sumnju, bila je 1988. nakon čega na istu više nije dolazila niti je istu obilazila a preminula je 20. prosinca 2017. to upravo ovakve okolnosti slučaja protivno žalbenim navodima tužitelja ukazuju na pravilnost utvrđenja te zaključka prvostupanjskog suda da na strani pravne prednice tužitelja nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer ista unatoč okolnosti sklapanja kupoprodajnog ugovora nije bila u posjedu kupljene nekretnine u neprekidnom trajanju od deset godina koliko je zakonom propisano za stjecanje prava vlasništva dosjelošću za kvalificiranog posjednika, odnosno dvadeset godina za samostalnog poštenog posjednika pa ista unatoč tome što je od prednika tuženika kupila prijepornu nekretninu u pogledu iste nije stekla pravo vlasništva dosjelošću, jer se u neprekidnom posjedu iste nije nalazila zakonom propisano vrijeme.

19. Ishodovanje Rješenja o uvjetima uređenja prostora od 15. listopada 1982. kao akta upravnog tijela, kao i okolnost što je prednici tužitelja u [adresa] (BIH) upućen dopis upravnog tijela- Odbora za komunalije naselja „Crna Punta“ od 28. veljače 1991. kojim se ista poziva na potpis ugovora te plaćanje vezano uz izgradnju objekata vodoopskrbe, po kojima ista kako to proizlazi iz sadržaja njezinog iskaza nije postupila, protivno žalbenim navodima tužitelja ne predstavlja dokaz stjecanja prava vlasništva prijeporne nekretnine od strane prednice tužitelja, jer ista unatoč tome na prijepornoj nekretnini nije izvršavala posjed zakonom propisano vrijeme pa u odnosu na istu na temelju zakona nije stekla pravo vlasništva dosjelošću , niti je na temelj upravnog posla izvršila upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

20. Naime pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe na način propisan zakonom - upisom u zemljišnu knjigu prema odredbi čl.33. tada važećeg ZOVO te sada važećeg čl. 120.st.1. ZV-a koji upis nije izvršen, ili pak na temelju zakona dosjelošću ukoliko se za to ispune zakonom propisane pretpostavke koje u konkretnom slučaju kako je to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud na strani prednice tužitelja nisu bile ispunjene.

21. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o izostanku obrazloženja prvostupanjskog suda o pravnoj osnovi temeljem koje zaključuje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Protivno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na neispunjenju pretpostavki izvanugovorne odgovornosti tuženika kao pravnih slijednika pok. VB za naknadu štetu tužiteljima propisane odredbe čl. 1045. ZOO-a zbog prodaje prijeporne nekretnine kupoprodajnim ugovorom od **.**.2010. ĐB koja je temeljem istog upisala pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Pravilnost činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te zaključak istog da tužitelji nisu dokazali da su tuženi kao nasljednici pok. TB znali da je ovaj tu nekretninu 1982. prodao prednici tužiteljice koji zaključak prvostupanjski sud temelji na ocjeni sadržaj iskaza u postupku saslušanih svjedoka i stranka nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima tužitelja. Za istaći je da je pravo na ocjenu dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, koji je proveo ocjenu izvedenih dokaza shodno odredbi članka 8. ZPP-a pravilnost koje žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje.

23. Žalbeni navodi tužitelja da su tuženi kao pravni slijednici pok. VB znali ili morali znati da je njihov pravni prednik za života prodao nekretninu prednici tužitelja nemaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza. Za odgovoriti je, da bi sud u postupku kao što je konkretni, u kojemu tužitelji zahtijeva naknadu štete temeljeno na tvrdnji da su tuženi u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora u kolovozu 2010. s trećom osobom znali ili morali znati da je njihovi prednik prethodno glede iste već sklopio kupoprodajni ugovor, dakle zbog nesavjesnosti tuženih kao prednika pok. prodavatelja, mogao osnovano obvezati tužene na naknadu štete potrebno je utvrditi sve pretpostavke odgovornosti tuženika pa tako i njihovo znanje da je njihov pravni prednika pravnim poslom već otuđio nekretnine koje su isti po njegovoj smrti prodali trećoj osobi, ali i postojanje prava prednice tužitelja u odnosu na prijepornu nekretninu, a koje pretpostavke odgovornosti kao ni pravo vlasništva prednice tužitelja, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud tužitelji nisu dokazali. Sama okolnost da su isti djeca pok. prodavatelja ne dokazuje da su isti znali ili morali znati o raspolaganju istom, kada sadržaj drugih provedenih dokaza ne upućuje na isto, napose u situaciji kao što je konkretna kada prednica tužitelja u odnosu na istu nije izvršavala faktične posjedovne čine, niti je stekla pravo vlasništva.

24. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja za presuđenje.

25. U odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke pobijane presude za navesti je da tužitelji nisu uspjeli u parnici pa ih je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a te odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa) obvezao na naknadu parničnog troška tuženima pri čemu su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno za sve poduzete radnje priznao tuženima pravo na naknadu prema vrijednosti boda od 2,00 eur iako navedena vrijednost boda nije bila na pravnoj snazi u vrijeme iniciranja ovog postupka.

26. Ovo iz razloga jer je Tbr. 48. st. 3. ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa) propisano je da kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa kako je Tarifom ("Narodne novine" br. 138/23.) koja je na snazi u vrijeme donošenja presude propisana vrijednost boda od 2,00 eur to je pravilno primjenom vrijednosti istog tuženima odmjeren trošak.

27. Slijedom svega naprijed iznijetog žalbu tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

28. Tužitelji nisu uspjeli s žalbom pa im ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka slijedom čega je temeljem odredbe čl. 154.st.1. u vezi sa čl. 166.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković