REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3943/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Santica i Damir Đapić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić d.o.o. u Splitu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB 10840749604, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1/2021-32 od 6. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1/2021-32 od 6. listopada 2023. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1/2021-32 od 6. listopada 2023. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 28.971,76 eura/218.287,73 kuna sa zateznim kamatama od 2. srpnja 2020. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za plaćanjem veće kamatne stope od dosuđene (točka II. izreke) i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 5.775,10 eura/43,512,42 kuna sa zateznim kamatama od 6. listopada 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 866.40 eura/6.527,89 kuna sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (točka IV. izreke).

2. Tuženik je protiv presude izjavio žalbu pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i III. izreke) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku time što je unatoč pravodobnom prigovoru mjesne nenadležnosti, prvostupanjski sud nastavio raspravljati i donio sudsku odluku, iako su stranke ugovorile nadležnost suda u Zagrebu. Tvrdi da je učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. tog Zakona jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su nejasni i nerazumljivi i u opreci s izvedenim dokazima, kao i da je povrijeđena odredba članka 8. Zakona o parničnom postupku. Dalje u žalbi navodi kako nije sporno da je plovilo tužitelja oštećeno, ali da za to ne odgovara tuženik jer uzrok nastanka oštećenja nije pokriven policom osiguranja i tvrdi kako je do štete došlo za vrijeme sudjelovanja u regati zbog vanjskog utjecaja vjetra i valova uslijed čega je došlo do pucanja koloture na krmenoj oputi i u konačnici do pada jarbola, a taj rizik nije ugovoren ni pokriven predmetnom policom osiguranja odnosno ugovoreno je da tako nastala šteta nije pokrivena predmetnom policom, te se u prilog tome poziva na uvjete za osiguranje brodica i jahti u kojima stoji da nije plativa šteta uslijed djelovanja vjetra na podignutim jedrima tijekom jedrenja. Osporava i visinu štete posebno glede primjene ugovorene amortizacijske stope i činjenice da tužitelj nije dokazao starost jedara. Odluku o parničnim troškovima pobija tvrdnjom da je nepravilna i nezakonita, bez valjanog obrazloženja i ne može se ispitati. Predlaže da žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju naloži da tuženiku nadoknadi parnične troškove ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguranika i ugovaratelja osiguranja, da mu tuženik, kao osiguratelj, nadoknadi štetu odnosno isplati osigurninu zbog oštećenja njegovog plovila - brodice na jedra, registarske oznake [registarska oznaka], modela Fast Wave 30.

7. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu istaknuvši prigovor mjesne nenadležnosti suda, zatim da je tužiteljevo plovilo oštećeno prilikom sudjelovanja u regati, a taj rizik nije pokriven osiguranjem, da šteta nije posljedica nijednog od osiguranih slučajeva, jer na dan štetnog događaja nije puhao olujni vjetar, te osporavao visinu štete, posebno s obzirom na starost jedara i ugovorenu franšizu. Te svoje tvrdnje žalitelj uglavnom ponavlja u žalbi.

8. Suprotno žalbenim navodima, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije u povodu prigovora tuženika pogrešno odlučio da je mjesno nadležan za odlučivanje u ovom sporu. Naime, tuženik je prigovor mjesne nenadležnosti stavio u odgovoru na tužbu tvrdeći da bi za odlučivanje u ovom sporu bio mjesno nadležan sud u Zagrebu na temelju članaka 46. i 48. ZPP-a jer se tamo nalazi njegovo registrirano sjedište. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je spor nastao u povodu djelatnosti tuženikove poslovnice u Splitu, pa je pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi kako je to propisano člankom 59. ZPP-a.

9. Žalitelj ne dovodi u pitanje ove razloge za odbijanje prigovora mjesne nenadležnosti nego u žalbi tvrdi da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i za tu tvrdnju ne predlaže nikakve dokaze. Prema odredbi članka 20. stavka 1. ZPP-a sud se može, u povodu prigovora tuženika oglasiti mjesno nenadležnim samo ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Dakle, sve da je tuženik dokazao da su stranke sklopile sporazum o mjesnoj nadležnosti iz članka 70. ZPP-a, takav prigovor je tuženik trebao staviti najkasnije do upuštanja u raspravljanje i dostaviti ispravu o tome sporazumu. Kako to nije učinio, naknadno stavljen prigovor ne može dovesti do drugačije odluke suda o svojoj mjesnoj nadležnosti.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da za odluku u ovoj pravnoj stvari nije bitna činjenica je li tužiteljevo plovilo oštećeno dok je sudjelovalo u regati, zato što je člankom 3. Uvjeta za kasko osiguranje brodica i jahti 106-0111, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju, ugovoren opseg pokrića tako da je, između ostalog, ugovoreno da je plovilo osigurano i ako sudjeluje na jedriličarskim regatama.

11. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tužiteljevo plovilo oštećeno u pomorskoj nezgodi, kao jednom od osiguranih rizika iz članka 4. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje brodica i jahti. Okolnosti te prometne nezgode pravilno su utvrđene na temelju izjava tužitelja i svjedoka, kao i provedenim pomorskim vještačenjem i pravilno je utvrđeno da se predmetna pomorska havarija dogodila za vrijeme upotrebe predmetnog plovila - jedrilice, kada je zbog vanjskog utjecaja vjetra i valova, došlo do pucanja koloture na krmenoj oputi i u konačnici do pada jarbola i posljedične štete.

12. Neosnovano se žalitelj poziva na točku 5.18. Uvjeta za kasko osiguranje brodica i jahti jer se ona odnosi samo na štetu nastalu na podignutim jedrima tijekom jedrenja, dok je u ovom konkretnom slučaju, prema nalazu i mišljenju vještaka došlo najprije do „pucanja koloture na krmenom štraju, kretanje jarbola prema naprijed i primarno pucanje jarbola kod prihvata jarbola na mjestu ulaska u kabinu i zatim sekundarno pucanje jarbola na drugom križu, te pad jarbola s jedrima u more“. Dakle, ne radi se o šteti na jedrima koja je nastala zbog djelovanja vjetra za vrijeme jedrenja, nego je šteta na jedrima jedna od posljedica pomorske nezgode.

13. U odnosu na visinu štete, žalitelj također neosnovano tvrdi kako tužitelj nije dokazao starost jedara, pa da se stoga ne može pravilno utvrditi visina naknade koju su stranke ugovorile tako da se od vrijednosti jedara odbije amortizacijska stopa od 15% s ostatkom vrijednosti od 10% nakon šest godina. Tužitelj je naime, nakon provedenog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev s mišljenjem vještaka, a uz to je naknadu za uništena jedra tražio u visini od 10% vrijednosti, upravo onako kako su stranke dogovorile nakon šest godina starosti jedara. Prema tome starost jedara bila bi relevantna samo da je tužitelj tražio naknadu veću od 10% vrijednosti jedara. Tužitelj je tužbeni zahtjev umanjio za ugovorenu franšizu, pa su žalbeni navodi o tome kako pobijana presuda nema razloga o visini štete u tome dijelu, doista proizvoljni i nemaju uporišta u podacima iz spisa i obrazloženja pobijane presude.

14. Prema tome, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o tome da je uzrok štete na tužiteljevom plovilu pomorska nezgoda koja je pokrivena policom kasko osiguranja, kao i valjane razloge o visini štete. Presuda nema ni drugih nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa suprotno tvrdnjama žalitelja njenim donošenjem nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

15. Sve činjenice potrebne za pravilnu odluku suda u ovoj pravnoj stvari pravilno i potpuno su utvrđene, a na tako utvrđene činjenice pravilno su primijenjene odredbe Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) o pomorskom osiguranju.

16. U odnosu na primjenu materijalnog prava treba dodati kako se prvostupanjski sud nepotrebno i nepravilno, uz mjerodavne odredbe Pomorskog zakonika, poziva i na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) o ugovorima o osiguranju, iako je člankom 923. ZOO-a propisano da se te odredbe neće primjenjivati na pomorska osiguranja (…).

17. Žalitelj nije određeno naveo razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, pa se iz onoga što je naveo ne može ispitati zašto tvrdi da je suprotna odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a. S druge strane, tuženik je u cijelosti izgubio ovu parnicu, pa je prema odredbi stavka 1. članka 154. ZPP-a dužan nadoknaditi tužitelju parnične troškove. Odluka o troškovima postupka valjano je obrazložena tako da je prvostupanjski sud naveo parnične radnje za koje je tužitelju priznao naknadu troškova i kako je odmjerio visinu naknade za svaku parničnu radnju, te kako je odredio naknadu ostalih troškova postupka, pa odluka nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

18. Kako ne postoje razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić