Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1744/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja Končar-Distributivni i specijalni transformatori d.d., OIB:49214559889, Zagreb, Josipa Mokrovića 8 i II-tužitelja Končar-Elektroindustrija d.d., OIB:45050126417, Zagreb, Fallerovo šetalište 22, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB:61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića , zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 10. rujna 2024. poslovni broj: P-230/2024-26, na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 10. rujna 2024. poslovni broj: P-230/2024-26.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, , OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb da 1.-tužitelju društvu KONČAR – DISTRIBUTIVNI I SPECIJALNI TRANSFORMATORI d. d., OIB: 49214559889, Josipa Mokrovića 8, Zagreb, isplati naknadu za oduzetu nekretninu i to 57/100 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 14.753,17 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do namirenja, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb da 2.-tužitelju društvu Končar – Elektroindustrija d.d. OIB: 45050126417, Fallerovo šetalište 22, Zagreb isplati naknadu za oduzetu nekretninu i to 43/100 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 11.140,71 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do namirenja, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. III. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu da 1.-tužitelju KONČAR – DISTRIBUTIVNI I SPECIJALNI TRANSFORMATORI d. d. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 696,28 EUR, u roku od 15 dana. IV. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu da 2. -tužitelju Končar – Elektroindustrija d.d. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 525,32 EUR, u roku od 15 dana. V. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tuženika Grada Zagreba za naknadu troškova postupka. VI. Nalaže se Republici Hrvatskoj da na teret Državnog proračuna tužiteljima KONČAR – DISTRIBUTIVNI I SPECIJALNI TRANSFORMATORI d. d. i Končar – Elektroindustrija d.d. naknadi troškove delegacije predmeta i to troškove javnog prijevoza u iznosu od 25,20 EUR svakom tužitelju, u roku od 15 dana."
2. Presudu suda prvoga stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome navodi kako je u isto vrijeme u tijeku i upravni postupak koji se vodi između istih stranaka po identičnim zahtjevima za isplatu identične svote novca, pa da je obrazloženje presude u tom dijelu manjkavo i ne može se ispitati, odnosno nije jasno zašto se sud prvog stupnja nije oglasio apsolutno nenadležnim za rješavanje u ovom sporu. Ističe da je Zakon o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 83/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23, dalje:ZC) lex specialis u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15. i 94/17, dalje: ZV) i da tuženik nije imao obvezu provoditi postupak izvlaštenja. Navodi kako Očitovanje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 3. studenog 2020., kao i geodetski elaborat predstavljaju javne isprave, kojima tuženik dokazuje činjenice koje se u njima potvrđuju, pa je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da je sporna nekretnina prije stupnja na snagu ZC-a bila u funkciji nerazvrstane ceste. Navodi kako je pogrešan zaključak suda glede zastare utužene tražbine. Ističe kako iz obrazloženja pobijane presude nije jasna pravna osnova za određivanje iznosa koji je priznat tužiteljima. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Tuženik traži trošak žalbe u iznosu od 2.176,50 Eur-a.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji ističu kako nije osnovan prigovor tuženika glede nenadležnosti suda za postupanjem u ovoj pravnoj stvari, te da tuženik pogrešno navodi kako nije bilo potrebno provoditi nikakav postupak faktičnog oduzimanja – izvlaštenja zemljišta. Ističu kako tuženik nije dokazao relevantnu činjenicu da bi predmetno neizgrađeno zemljište bilo u funkciji nerazvrstane ceste prije stupanja na snagu ZC-a. U odnosu na javne isprave na koje se poziva tuženik ističu kako je riječ o ispravama koje je naručio i platio tuženik i koje je sam tuženik ispostavio. Navode kako prigovor zastare nije osnovan te da su tužitelji postupali u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelji navode kako tijekom postupka tuženik to nije osporavao. Predlažu žabu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa i to I-tužitelju od 14.753,17 Eur-a, a II-tužitelju od 11.140,71 Eur, na ime vrijednosti faktično oduzete nekretnine, za koju tužiteljima nije isplaćena naknada.
7. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2020. pod brojem Z-56312/2020, na nekretnini tužitelja na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopušten upis nekretnine kao nerazvrstane ceste,
- da tuženik nije proveo postupka izvlaštenja, niti drugi upravni postupak u kojem bi utvrdio naknadu za oduzeto zemljište,
- da su tužitelji nekretninu stekli kupnjom 8. travnja 2019. od društva Kamgrad d.o.o., te je sporna nekretnina bila upisana kako gospodarsko dvorište od 309 m2,
- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-56312/2020 od 14. prosinca 2020. sporna nekretnina upisana kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika,
- tužitelji su tužbu podnijeli 21. srpnja 2022.,
- tuženik je istaknuo prigovor zastare.
8. Na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio kako tuženikov prigovor nenadležnosti nije osnovan, jer da u konkretnom slučaju sporna nekretnina je u smislu odredbe čl. 133. ZC-a, postala javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika, pri čemu nije prethodio postupak izvlaštenja, pa tužitelji kao prijašnji vlasnici mogu zahtijevati naknadu za nekretninu podnošenjem zahtjeva nadležnim sudovima, a ne upravnim tijelima. Ujedno sud zaključuje kako prigovor zastare nije osnovan i da tuženik nije dokazao da je sporna nekretnina prije stupanja na snagu ZC-a bila u funkciji nerazvrstane ceste i da se koristila za promet vozila i da je bila pristupačna većem broju korisnika. Pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja te na načelo povjerenja u zemljišne knjige, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu za oduzetu nekretninu kao osnovan.
9. Prije svega, u provedenom postupku je utvrđeno da su predmetne nekretnine oduzete tužiteljima bez donošenja odgovarajućeg pravnog akta tj. bez pravomoćnog rješenja o izvlaštenju predmetnog zemljišta .
10. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare. Prema odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen drugi rok zastare. U konkretnom slučaju radi se o parnici radi ostvarenja novčane tražbine s osnova vlasničkih prava tj. o zahtjevu tužitelja kao (su)vlasnika predmetnih nekretnina da im tuženik umjesto povrata stvari isplati naknadu za oduzetu stvar. 11. Pravo (su)vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat. Dakle sve dok tužitelji mogu tražiti vraćanje predmetnih nekretnina, tražbina tužitelja nije dospjela. Tek kada oni više ne mogu zahtijevati povrat nekretnina dopijeva njihov zahtjev za naknadu. Taj zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka zastarijeva u općem zastarnom roku. Iz navedenog slijedi da bi tužitelji mogli zahtijevati naknadu za oduzeto zemljište izvan zakonom predviđenog postupka, potrebno je utvrditi je li takva tražbina tužitelja dospjela, a potom je li tražbina zastarjela obzirom na vrijeme kad su tužitelji ustali tužbom za njezinu isplatu.
12. Naime, stupanjem na snagu ZC-a dana 28. srpnja 2011. jedinice lokalne samouprave stekle su pravo vlasništva na nekretninama koje imaju status nerazvrstanih ceste ex lege (originarno) i to na temelju odredbe čl. 131. st. 1. ZOC-a, na koju okolnost nije od utjecaja činjenica da li su iste provele upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, je akt upisa u zemljišne knjige, kod stjecanja prava vlasništva na temelju Zakona, nema konstitutivni učinak.
13. Dakle, za pravni status nerazvrstane ceste nije bitno vode li se nekretnine, na kojima se ista nalazi i dalje upisane kao vlasništvo neke fizičke ili pravne osobe, već je za utvrđivanje tog statusa bitno utvrditi radi li se zaista radi o cesti koja se na dan stupanja na snagu tog Zakona koristi za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju korisnika, a koja nije razvrstana kao javna cesta.
14. Iz provedenog postupka proizlazi da nije prijeporna činjenica kako tuženik nije izmijenio izgled sporne nekretnine. S obzirom da ni sam tuženik ne osporava činjenicu da na predmetnoj nekretnini nije izvodio nikakve radove to ovaj sud drugog stupnja nalazi da je to pravno odlučna činjenica pa da je posljedično tome pravilan zaključak suda prvog stupnja da je zastarni rok počeo teći od trenutka upisa predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi kao nerazvrstane ceste, a to je, kako to slijedi iz priloženog rješenja poslovni broj Z-56312/2020 od 14. prosinca 2020. Ukoliko je točno da je ta nekretnina identična kao i ranije, koju činjenicu je sud prvog stupnja utvrdio, tada zastarni rok ne teče od dana stupanja na snagu ZC-a, od 28. srpnja 2011. kao to pogrešno smatra tuženik, već od dana donošenja rješenja suda poslovni broj Z-56312/2020 od 14. prosinca 2020.
15. Stoga uzimajući u obzir da su tužitelji dokazali da je njihovo vlasništvo prestalo 14. prosinca 2020., dok tuženik nije dokazao da je došlo do zastare tražbine u smislu odredbi čl. 225. ZOO-a pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao na isplatu tužiteljima utužene naknade.
16. Prema odredbi čl. 131. st. ZC-a, ceste koje se na dan stupanja na snagu toga zakona koriste za promet vozila i koje su pristupačne većem broju korisnika, po bilo kojoj osnovi, a koje nisu razvrstane kako javne ceste u smislu toga Zakona, postaju nerazvrstane ceste.
17. Naime, odredbe čl. 131. i čl. 132. ZC-a propisuju način upisa te potrebne postupke i isprave za upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige (katastarska faza postupka, geodetski elaborati i prijavni listovi). U konkretnom slučaju je sporno je su li ove nekretnine u funkciji nerazvrstane ceste bile i prije nego što je stupio na snagu ZC-a s obzirom da je tuženik zahtijevao upis prava vlasništva kako to nalaže zakon tek 2020.
18. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio kako sporna nekretnina predstavlja dijelom travnatu površinu, a dijelom pošljunčanu površinu i da služi tužiteljima za pristup javnoj cesti i za parkiranje vozila njihovih zaposlenika i da se ista nije koristila za promet vozilima i nije bila pristupačna većem broju korisnika, prije stupanja na snagu ZC-a, te da tuženik nije izvodio nikakve radove na toj nekretnini, niti prije stupanja na snagu ZC-a, a niti kasnije. Imajući u vidu da su tužitelji kupili spornu nekretninu od ranijeg upisanog vlasnika Kamgrad d.o.o i da je u zemljišnim knjigama sporna nekretnina označena kao gospodarsko dvorište, te da ne postoje nikakvi drugi upisi i plobme, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su tužitelji u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige kupili spornu nekretninu, za svoje potrebe, povezivanje s javnom prometnicom. Kako po utvrđenju suda prvog stupnja, s kojim se slaže i ovaj sud, tuženik nije proveo postupak izvlaštenja to tužiteljima pripada pravo u ovom postupku zahtijevati isplatu naknade za oduzetu nekretninu, pa kako su tužitelji tu nekretninu platiti i to I-tužitelj u iznosu od 111.157,80 kn odnosno 14.753,17 Eur-a, a II-tužitelj u iznosu od 83.939,65 kn odnosno 11.140,71 Eur-a, što predstavlja tržišnu vrijednost te nekretnine, to je sud prvog stupnja pravilno prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnovan.
19. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika valja istaći da je sasvim drugo pitanje upis i evidentiranje nekretnina kao nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige uvažavajući odredbe ZC-a prema kojima nerazvrstane ceste, nakon što kao takve budu evidentirane, upisuju se u zemljišnu knjigu kao "javno dobro u općoj uporabi", kao neotuđivo vlasništvo jedince lokalne samouprave, a što tužitelji niti ne osporavaju. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu naknade za oduzetu nekretninu koja je upisana kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo tuženika, a da prethodno nije proveden postupak izvlaštenja, pa tužitelji traže naknadu tržišne vrijednosti za predmetnu nekretninu.
20. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalno-pravne propise te je njegova odluka argumentirana i zasnovana na zakonu.
21. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i jer je trošak pravilno obračunat.
22. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se presuda prvog stupnja pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi presudu suda prvog stupnja u cijelosti na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 23. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Bjelousov
