Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-88/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-196/2024 od 21. kolovoza 2024., 23. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-196/2024 od 21. kolovoza 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenje odbačena je tužba tužitelja.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja radi nastavka postupka uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je tužitelj podnio protiv tuženice tužbu radi naknade štete, da tužitelj prije podnošenja tužbe nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu u smislu odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a.

6. Sud se u rješenju poziva na odredbe čl. 477. st. 2. u vezi čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; dalje ZKP/97) kojima je propisano da se je prije podnošenja tužbe za naknadu štete zbog neopravdane osude oštećenik dužan obratiti zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade. Navodi da se navedene zakonske odredbe nalaze u glavi XXX toga Zakona, dodajući da je stupanjem na snagu Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08) odredbom čl. 573. propisano da stupanjem na snagu toga Zakona prestaje važiti ZKP/97, osim između ostalog odredbi glave XXX toga Zakona koje će se primjenjivati do donošenja posebnog zakona pri čemu navodi da posebni zakon koji bi propisivao postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdanih ili neutemeljeno uhićenih osoba nije donesen.

7. Slijedom navedenog sud zaključuje da je citiranim odredbama čl. 477. st. 2. u vezi čl. 476. st. 1. ZKP/97 propisan postupak prije podnošenja tužbe, da je sukladno tim odredbama tužitelj bio dužan podnijeti zahtjev za postizanje nagodbe nadležnom Ministarstvu pravosuđa i uprave, dok da nije bio dužan podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu u smislu odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a pa stoga primjenom te zakonske odredbe odlučuje kao u izreci rješenja, navodeći da je identično pravno shvaćanje zauzeo i Županijski sud u Bjelovaru u rješenju broj Gž- 223/2024-2 od 17. svibnja 2024.

8. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u bitnom navodi da je rješenje nezakonito jer da sud nije primijenio odredbu čl. 186.a st. 7. ZPP-a, ukazujući da u konkretnom slučaju odredba čl. 186.a st. 6. ZPP-a na koju se pozvao prvostupanjski sud ne dolazi u primjenu.

9. Ukazuje da je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu vođen kazneni postupak pod brojem K-13/2018, koji je pravomoćno okončan presudom od 16. listopada 2018., kojom je oslobođen od optužbe, da je u vezi tog postupka bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, da je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 zatražio naknadu štete za vrijeme koje je neopravdano proveo u pritvoru/istražnom zatvoru, da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu broj UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. utvrdilo da je njegov zahtjev pravno osnovan i ponudilo mu isplatu iznosa od 46.078,40 eur radi povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode. Navodi da smatra kako ovaj iznos naknade nije primjeren te da je stoga predmetnom tužbom zatražio isplatu daljnjeg iznosa od 345,29 eur s zateznom kamatom i to za dan 25. prosinca 2010. koji iznos obeštećenja smatra da mu samo za taj dan pripada do punog iznosa pravične novčane naknade. Navodi da u takvim okolnostima nadležnom državnom odvjetništvu nije podnio niti je trebao podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a, već da je postupio prema odredbi čl. 186.a st. 7. ZPP-a kada se obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave u citiranom predmetu radi donošenja odluke o obeštećenju, pri čemu, smatra da novi (ponovni) zahtjev za obeštećenje Ministarstvu pravosuđa i uprave u smislu odredbe čl. 186.a st.

7. ZPP-a nije trebao podnositi slijedom čega smatra da je sud pogrešno postupio kada je iz navedenih razloga njegovu tužbu odbacio.

10. Žalbeni navodi tužitelja o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a nisu osnovani, jer ova bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji u situaciji kada prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.

11. U konkretnom slučaju o tome se ne radi, jer bi ova bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju i drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a postojala u situaciji da je sud meritorno sudio o tužbenom zahtjevu, a da prethodno, povodom tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava.

12. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 15. siječnja 2024. da u istoj navodi da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu pod brojem K-13/2018 od 16. listopada 2018. oslobođen od optužbe da je počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona, da je u vezi tog postupka bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, da je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 zatražio naknadu štete za dane koje je neosnovano proveo u pritvoru/istražnom zatvoru, da je Ministarstvo pravosuđa i uprave dopisom od 2. veljače 2023. utvrdilo da je zahtjev tužitelja pravno osnovan i ponudilo mu isplatu iznosa od 46.078,40 eur na ime obeštećenja za sve dane provedene u pritvoru/istražnom zatvoru.

13. Ovom tužbom tužitelj traži isplatu razlike obeštećenja i to samo za dan 25. prosinca 2010. smatrajući da kada se uzme u obzir ukupna naknada obeštećenja od 46.078,40 eur, koju mu je ponudilo Ministarstvo pravosuđa, i broj dana provedenih u pritvoru/istražnom zatvoru, da mu time nije nadoknađena šteta u cijelosti, pri čemu tužitelj smatra da bi za svaki dan proveden u pritvoru/istražnom zatvoru, pripadala mu i daljnja razlika naknade štete od 345,29 eur koji iznos traži da mu tuženica isplati zajedno sa zateznom kamatom od 26. prosinca 2010. do isplate.

14. Iz opisanog stanja u spisu, jasno proizlazi da se tužitelj podnoseći predmetnu tužbu prije toga nije obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbi čl. 186.a st. 1. -5. ZPP-a pri čemu tužitelj izražava stajalište da ove zakonske odredbe u konkretnom slučaju ne dolaze u primjenu, već da u primjenu dolazi odredba čl. 477. st. 2. ZKP/97 iz glave XXX tog Zakona kojom odredbom je propisan postupak prije podnošenja tužbe odnosno dužnost tužitelja da Ministarstvu pravosuđa i uprave podnese zahtjev za postizanje nagodbe, što tužitelj smatra da je poduzeo, podnošenjem ranijeg zahtjeva za naknadu štete o kojem se Ministarstvo pravosuđe i uprave očitovalo dopisom od 2. veljače 2023. i da je, tim zahtjevom obuhvaćena i daljnja naknada štete samo za dan 25. prosinca 2010. zbog čega da novi zahtjev za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa i uprave nije trebao podnositi.

15. Ovaj sud prihvaća kao pravilno stajalište tužitelja da u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 186.a st. 6. ZPP-a primjenom koje je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje, budući da, i prema shvaćanju ovog suda u primjenu dolazi odredba čl. 186.a st. 7. ZPP-a.

16. Tom zakonskom odredbom je propisano da odredbe prethodnih stavaka ovoga članka (st. 1.-6.) se ne primjenjuju u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu.

17. U konkretnom slučaju, a s obzirom na opisano činjenično stanje, taj posebni propis je ZKP/97, čl. 477. st. 2., iz glave XXX toga Zakona, a tužitelj je sukladno odredbi čl. 186.a st. 7. ZPP-a zahtjev za mirno rješenje spora trebao podnijeti Ministarstvu pravosuđa i uprave.

18. Međutim, prema shvaćanju ovog suda tužitelj nije u pravu kada navodi da Ministarstvu pravosuđa i uprave prije podnošenja predmetne tužbe kojom traži isplatu razlike obeštećenja i to samo za dan 25. prosinca 2010. u iznosu od 345,29 eur nije trebao podnijeti novi zahtjev u smislu citirane odredbe čl. 186.a st. 7. ZPP-a i čl. 477. st. 2. ZKP/97, jer je tužitelj novi zahtjev trebao podnijeti, pa je utoliko i zbog tih razloga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužbu tužitelja odbacio.

19. Zbog tih razloga primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 23. siječnja 2025.

Sudac

Duško Abramović