REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-534/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva MARKAČ-GREIF & PARTNER, Zagreb, Ulica Matije Mrazovića 5, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 9, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Glamuzina&Grošeta d.o.o., Trg Fašizma 5, Zagreb, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 20. studenoga 2024. u nazočnosti tužiteljice, odvjetnika Tomislava Kajkića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Deana Radišića iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, Preradovićeva 16, po objavi 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužiteljici ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od EUR 617,47 sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- EUR 0,39 od 26.08.2005. do isplate,

- EUR 0,67 od 29.09.2005. do isplate,

- EUR 0,68 od 29.10.2005. do isplate,

- EUR 0,93 od 29.11.2005. do isplate,

- EUR 2,49 od 30.10.2008. do isplate,

- EUR 4,18 od 30.12.2008. do isplate,

- EUR 5,40 od 30.01.2009. do isplate,

- EUR 5,95 od 28.02.2009. do isplate,

- EUR 4,43 od 31.03.2009. do isplate,

- EUR 4,72 od 29.04.2009. do isplate,

- EUR 2,40 od 27.05.2009. do isplate,

- EUR 0,70 od 30.06.2009. do isplate,

- EUR 1,15 od 30.07.2009. do isplate,

- EUR 2,05 od 31.08.2009. do isplate,

- EUR 1,97 od 30.09.2009. do isplate,

- EUR 1,07 od 28.10.2009. do isplate,

- EUR 2,77 od 26.11.2009. do isplate,

- EUR 4,14 od 30.12.2009. do isplate,

- EUR 6,08 od 29.01.2010. do isplate,

- EUR 5,64 od 24.02.2010. do isplate,

- EUR 8,27 od 25.03.2010. do isplate,

- EUR 7,77 od 27.04.2010. do isplate,

- EUR 8,75 od 25.05.2010. do isplate,

- EUR 17,19 od 28.06.2010. do isplate,

- EUR 15,46 od 29.07.2010. do isplate,

- EUR 20,77 od 31.08.2010. do isplate,

- EUR 18,93 od 28.09.2010. do isplate,

- EUR 15,98 od 28.10.2010. do isplate,

- EUR 22,21 od 30.11.2010. do isplate,

- EUR 30,13 od 28.12.2010. do isplate,

- EUR 24,52 od 25.01.2011. do isplate,

- EUR 26,49 od 25.02.2011. do isplate,

- EUR 23,98 od 24.03.2011. do isplate,

- EUR 319,18 od 07.04.2011. do isplate,

po stopi utvrđenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB ‐a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 638,27 eura sa m zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 23. 1. 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao potrošač i korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom, dana 18.06.2005. godine zaključila Ugovor o kreditu br. 148-50-2899243 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.200,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca uz kamatnu stopu od 5,85% godišnje koja je definirana kao promjenjiva.

Dokaz: - nesporno

- Ugovor o kreditu br. 148-50-2899243 od

18.06.2005. godine

- saslušanje tužiteljice, po potrebi

2. Tužiteljica je u cijelosti ispunila svoju obvezu i otplatila predmetni kredit. Dokaz: - nesporno

- prijepis knjigovodstvene kartice

3. U predmetnom ugovoru je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak pa je tako odredbom čl.7. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća. U vrijeme zaključenja Ugovora i prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF, tuženik je propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

Dokaz: - Ugovor

- početni otplatni plan

- knjigovodstvena kartica

- otplatni plan

4. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1. izreke u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž- 6632/2017 od 14.06.2018., pod točkom I. izreke, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. u točki 1. izreke u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017, u tom dijelu, potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom posl.br. Rev-2221/2018 od 03.09.2019. godine.

Dokaz: - uvid u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013.,

- uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike

Hrvatske, posl.br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.,

- uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike

Hrvatske posl.br. Pž‐6632/2017‐10 od 14.06.2018.

- Uvid u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske,

posl.br. Rev-2221/2018 od 03.09.2019.,

- uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.

- saslušanje tužiteljice, po potrebi

5. S obzirom da su predmetne odluke iz ove točke tužbe javno objavljene, a u tim postupcima je sudjelovao i sam tuženik te je sadržaj tih sudskih odluka praktično notorna činjenica u Republici Hrvatskoj, ovdje ih tužiteljica ne prilaže već samo upućuje na njihove oznake i sadržaj. Ovo osobito jer se radi o vrlo opsežnim materijalima od više stotina stranica, koje mogu nepotrebno opteretiti sudski spis. Međutim, ukoliko će biti potrebno, tužiteljica će ih odmah dostaviti u preslici, po zahtjevu suda.

6. Odredbom čl.502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“. Slično navodi i čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09), sada čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22).Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž‐6632/2017 predstavlja pravno utvrđenje na koje ukazuju odredbe odredbe čl.502.a i 502.c ZPP ‐a kada vežu Naslovni sud uz pravno stajalište izraženo u takvoj presudi, slijedom čega je utvrđenje činjenice ništetnosti ugovornih odredbi u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, već riješeno cit. presudom kao prethodno pitanje u ovom postupku. Budući da su ugovorne odredbe o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule vezane za CHF ništetne i nepoštene, to je tužiteljica plaćala veće iznose od onih koje bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te je na taj način preplatila tuženiku iznos od kn 4.652,30.

Dokaz: - Ugovor

- početni otplatni plan

- prijepis knjigovodstvene kartice

- otplatni plan

- financijsko‐knjigovodstveno vještačenje

7. Slijedom iznesenog, tuženik je sukladno odredbi čl.323. ZOO-a, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl.1111. i čl.1115. ZOO‐a. Stoga tužiteljica od tuženika potražuje povrat preplaćenog iznosa koji je tuženik neosnovano stekao primjenom ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz primjenu valutne klauzule vezane za CHF. Slijedom svega naprijed iznesenog, tužiteljica predlaže Naslovnom sudu da po provedenom postupku i izvedenim dokazima donese slijedeću presudu:

"I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužiteljici ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od kn 4.652,30 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- kn 2,96 od 26.08.2005. do isplate,

- kn 5,05 od 29.09.2005. do isplate,

- kn 7,03 od 29.11.2005. do isplate,

- kn 18,79 od 30.10.2008. do isplate,

- kn 31,50 od 30.12.2008. do isplate,

- kn 40,66 od 30.01.2009. do isplate,

- kn 44,80 od 28.02.2009. do isplate,

- kn 33,39 od 31.03.2009. do isplate,

- kn 35,57 od 29.04.2009. do isplate,

- kn 18,12 od 27.05.2009. do isplate,

- kn 5,28 od 30.06.2009. do isplate,

- kn 8,70 od 30.07.2009. do isplate,

- kn 15,47 od 31.08.2009. do isplate,

- kn 14,88 od 30.09.2009. do isplate,

- kn 8,03 od 28.10.2009. do isplate,

- kn 20,88 od 26.11.2009. do isplate,

- kn 31,18 od 30.12.2009. do isplate,

- kn 45,82 od 29.01.2010. do isplate,

- kn 42,47 od 24.02.2010. do isplate,

- kn 62,34 od 25.03.2010. do isplate,

- kn 58,57 od 27.04.2010. do isplate,

- kn 65,92 od 25.05.2010. do isplate,

- kn 129,55 od 28.06.2010. do isplate,

- kn 116,45 od 29.07.2010. do isplate,

- kn 156,46 od 31.08.2010. do isplate,

- kn 142,64 od 28.09.2010. do isplate,

- kn 120,40 od 28.10.2010. do isplate,

- kn 167,32 od 30.11.2010. do isplate,

- kn 227,01 od 28.12.2010. do isplate,

- kn 184,74 od 25.01.2011. do isplate,

- kn 199,57 od 25.02.2011. do isplate,

- kn 180,71 od 24.03.2011. do isplate,

- kn 2.404,89 od 07.04.2011. do isplate,

po stopi utvrđenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje u visini eskontne stope HNB‐a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

8. Podneskom od 30. 10. 2024. tužiteljica je tužbeni zahtjev uredila sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj kao i izmjenama Zakona o obveznim odnosima u odnosu na zateznu kamatu kako je navedeno u izreci presude.

9. U odgovoru na tužbu tuženik navodi tužitelj i tuženik su dana 18.6.2005.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 148-50-2899243 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 13.200,00 s redovnom kamatom od 5,85 % godišnje, promjenjivom, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama i kamatom po dospijeću koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15,00 % godišnje, također promjenjiva.

Dokaz: Ugovor o kreditu

10. Valutna klauzula

Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora te se ističe da je tužitelj u zahtjevu za kredit samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF. Pružanje mogućnosti tužitelju kao korisniku kredita da vlastoručno odabere valutnu klauzulu kredita predstavlja pojedinačno pregovaranje te je tužitelj također obaviješten o kretanju valuta na tržištu.

Dokaz: Ugovor o kreditu

Zahtjev za kredit

11. Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute, a suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze,odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):

a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Iz otplatnih planova koje je tužitelj dostavio uz tužbu vidljivo je da je tužitelj sve informacije o važećem tečaju valute mogao dobiti korištenjem usluge RBA DIREKT, a koju uslugu tužitelj nije nikada koristio. Mjesečni anuitet se ne može promatrati kao zasebno glavnica ili zasebno kamata. Anuitet je način otplate kredita u kojem korisnik kredita plaća, u početku otplate anuitetima, viši iznos anuiteta koji se sastoji od kamate dok se u kasnijim anuitetima udio glavnice značajno povećava jer se manje plaća kamata na glavnicu koja je niža. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja kao i na kamatu na svaki pojedini anuitet, a tužitelj je tužbu podnio 12.10.2022.g.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom posl.br. Rev-2245/17 od 20.3.2018.g. povodom izvanredne revizije izrazio pravno shvaćanje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka, tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014.g. postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu danom kada je donesena, a upravo ta presuda je potvrdila presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 na koju se tužitelj poziva. Time je zastarni rok za restitucijske zahtjeve počeo teći dana 13.6.2014.g. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 12.10.2022.g., razvidno je da je od pravomoćnosti gore navedene sudske odluke proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Dokaz: uvid u presudu VSRH Rev-2245/17 od 20.3.2018.g. uvid u presudu VTSRH Pž-7129/13 od 13.6.2014.g.

uvid u presudu TS ZG P-1401/2012 od 4.7.2013.g.,

sve presude dostupne na mrežnim stranicama sudova presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž 2408/2020 od 22.3.2021.g.

13. Kako se svaki anuitet sastoji od kamate i glavnice pa je nastup zastare za isplatu razlike anuiteta za više isplaćene iznose različit, ovisno o tome odnosi li se po osnovi kamate ili po osnovu tečajne razlike pa se na tu okolnost dostavlja i Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl.br. Gž 1252/2021 od 20.10.2021.g. Dakle, tužitelj je svakako u zastari s potraživanjem kamate na glavnicu, a i sa potraživanjem glavnice.

14. Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na utvrđenja iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. Ugovor je sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Tuženik smatra da bi sud, prije nego što odluči izvesti dokaz financijskim vještačenjem, treba odlučiti o istaknutom prigovoru zastare.

15. Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove. Takav institut bi došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu. Tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je očito neosnovan. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

16. U dokaznom postupku, sud je pročitao ugovor o kreditu, prijepis knjigovodstvene kartice, početni otplatni plan, knjigovodstvenu karticu, otplatni plan, ponudu, zahtjev za kredit, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice.

17. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenog tečaja u CHF, u utuženom razdoblju od dana sklapanja ugovora do nadalje.

18. U ovom postupku nije sporno da su stranke dana 18.6.2005.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 148-50-2899243 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 13.200,00 s redovnom kamatom od 5,85 % godišnje, promjenjivom, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama i kamatom po dospijeću koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15,00 % godišnje, također promjenjiva.

19. Nadalje, nije sporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:

Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

20. Sporna je ništetnost odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli, dali se utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi mogu primijeniti na konkretan predmet; da li ima mjesta vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine i izravnoj primjeni navedene presude; da li se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stanaka; da li je nastupila je zastara potraživanja tužitelja, dočim visina tužbenog zahtjeva nije sporna – izjava tuženika na pripremnom ročištu održanom dana 22. 10. 2024.

21. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:

- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika

- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a

- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa

- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka

- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze

- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)

- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika

- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu Č FĆ i ČĆUV protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

22. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljici pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule.

23. U odnosu na prigovor zastare sud utvrđuje:

- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 12. 10. 2022., da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,

- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.).

24. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev prihvaćen je u cijelosti za iznos od 617,47 eura, stoga je odlučeno kao u izreci presude.

25. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 50 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 100,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 6. 12. 2022. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 22. 10. 2024. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 30. 10. 2024. – usklađivanje tužbenog zahtjeva u valuti euro iznos od 100,00 eura (Tbr.7.t.1.), .), zastupanje na ročištu 20. 11. 2024. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.1.), što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 625,00 eura. Tom iznosu treba dodati iznos sudske pristojbe za tužbu od 13,27 eura,što zbrojeno iznosi 638,27 eura. S obzirom da u sjedištu suda postoje odvjetnici to nije dosuđen trošak prijevoza odvjetnika iz Zagreba za zastupanje na ročištu 22. 10. 2024. i 20. 11. 2024. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 23. siječnja 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo MARKAČ-GREIF & PARTNER, Zagreb, Ulica Matije Mrazovića 5

2. Odvjetničko društvo Glamuzina&Grošeta d.o.o., Trg Fašizma 5, Zagreb