Poslovni broj: Us I-1890/2022-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Ivani Petrović, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. br. 27, kojeg zastupa Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, Nemčićeva 7, protiv tuženika Ministarstva financija, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, radi nadzora poreza na dohodak, dana 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/500, URBROJ: 513-04-22-2 od 13. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/l-471-02/21-01/245, URBROJ: 513-07-01/21-3 od 23. rujna 2021. tužitelju, kao poreznom obvezniku, utvrđene su obveze po osnovi manje obračunatog poreza i prireza na dohodak za 2017. godinu i to porezna osnovica u iznosu od 283.044,52 kn, obveza poreza na dohodak po stopi od 36% u iznosu od 101.896,03 kn, uvećanje poreza na dohodak za 50% u iznosu od 50.948,01 kn, ukupna obveza poreza na dohodak 152.844,04 kn, prirez za Grad Zagreb (18%) u iznosu od 27.511,93 kn, odnosno ukupne obveze (1.5+1.7.) u iznosu od 180.355,97 kn. Pod točkama II.-V. izreke naložena je uplata utvrđenih obveza i kamata na propisani račun, uz nalog za obračun i plaćanje daljnjih kamata sve do uplate, te je naloženo izvršiti rješenje u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/21-01/500, URBROJ: 513-04-22-2 od 13. svibnja 2022., odbijena je žalba tužitelja protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom ističe da isto nije obrazloženo, nisu jasni razlozi ocjenjivanja dokaza, te se teret dokaza nezakonito prebacuje na tužitelja. Ustraje u navodima kako je zarađivao radom „na crno“, te smatra kako tuženik očito negira činjenicu postojanja takvog rada. Osporavajući primitke šesteročlanog kućanstva od neprijavljenog dohotka obrta u vlasništvu oca tužitelja, porezno tijelo smatra da otac tužitelja nije prijavljivao dohodak i jer je dug javnih davanja otpisan radi zastare. Navodi kako neprijavljeni dohodak i otpisane obveze javnih davanja predstavljaju primitke. Smatra kako su bizarne obavijesti da se očituje o činjenicama bitnim za oporezivanje, pod prijetnjom visokih novčanih kazni, te po tužitelju nije riječ o pružanju mogućnosti, već o maltretiranju, zastrašivanju i prijetnji građanima. Smatra pogrešnom metodologiju prvostupanjskog tijela o izračunu godišnje potrošnje kućanstva, jer smatra da Državni zavod za statistiku potvrđuje navode žalitelja. Prigovara kako nisu obrazloženi navodi odbijanja žalbenih navoda tužitelja, te ističe da je tužiteljeva majka referentna kao nositeljica kućanstva. Smatra da bi prosječne godišnje izdatke šesteročlanog kućanstva trebalo utvrditi u većem iznosu, slijedom čega bi i utvrđene porezna obveza bila niža. Ističe da su troškovi tužiteljevog kućanstva, odnosno kućanstva njegove majke, pogrešno utvrđeni u iznosu od 2.132.757,00 kn, što je rezultiralo pogrešnim zaključkom da majka sinu (ovdje tužitelju), nije mogla darovati 90.000 EUR. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu.

6. Dana 23. siječnja 2025. održana je usmena i javna rasprava, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6.1 Na raspravi tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i prigovora iznesenih u tužbi. Predlaže da Sud donese odluku prema stanju spisa predmeta te smatra da je temeljem svih isprava trebalo utvrditi da je porezna obveza neosnovana u cijelosti. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška od 1.250,00 EUR.

7. Kako tužitelj na raspravi nije predlagao izvođenje dokaza, Sud je odlučio da se daljnji dokazi u ovom predmetu neće izvoditi jer prema podacima spisa predmeta postoji osnov za donošenje odluke.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor poreza na dohodak za 2017. godinu, temeljem kojeg je kod tužitelja utvrđen nerazmjer između ostvarenih primitaka i izdataka, za koje porezno tijelo nalazi da tužitelj nije dokazao izvore sredstava za stjecanje.

9.1 O poreznom nadzoru sastavljen je Zapisnik od 10. svibnja 2021., protiv kojeg je tužitelj podnio prigovor. Porezno tijelo je djelomično uvažilo prigovor tužitelja o čemu je sastavljen Dopunski zapisnik, te je citiranim poreznim rješenjem utvrdilo obvezu tužitelja na plaćanje poreza i prireza na dohodak za 2017. godinu, pozivom na odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16, dalje: Zakon) i Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16-42/20, dalje: OPZ).

10. Prema članku 76. stavak 1. Zakona drugim dohotkom smatra se primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (dalje u tekstu: stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane. Drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način propisan člancima 88. i 89. ovoga Zakona.

10.1. Prema članku 89. stavak 1. Zakona podatke o poreznim obveznicima prikupljene na temelju odredaba ovoga Zakona i podatke prikupljene kroz ostale porezne postupke iz nadležnosti Porezne uprave, Porezna uprava je dužna međusobno uspoređivati. Radi usporedbe podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava dužna je prikupiti javno dostupne podatke o poreznim obveznicima, kao i podatke o imovini dostupne kroz sustave za razmjenu podataka između nadležnih institucija i Porezne uprave (stavak 2.). Ako usporedba podataka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka pokazuje znatna odstupanja između uobičajenih primitaka poreznih obveznika i nastalih izdataka za nabavljenu imovinu i utrošena sredstva za potrošnju, Porezna uprava će kroz postupak provjere pozvati poreznog obveznika da popuni obrazac Izjava fizičke osobe o izvorima stjecanja imovine, propisan odredbama posebnog propisa (stavak 3.).

10.2. Prema članku 89. stavak 9. u provedbi postupka provjere podataka Porezna uprava je ovlaštena tražiti i razmjenjivati podatke s drugim javno pravnim tijelima te tražiti podatke od drugih osoba sukladno odredbama posebnog propisa. Izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama, u protivnom ih Porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim. Ako porezni obveznik kao vjerodostojne isprave dostavlja isprave iz razdoblja koja su izvan rokova zastare, iste se mogu prihvatiti ako se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi njihova vjerodostojnost.

11. Iz podataka spisa Sud nalazi da je porezno tijelo utvrdilo kako je tužitelj stekao nekretninu u Zagrebu (kuću s dvorištem), u vrijednosti 1.708.730,26 kn. Kako nije imao vidljive prihode za kupnju navedene nekretnine jer nije bio zaposlen niti je Poreznoj upravi prijavio druge prihode, isti je uz obavijest o poreznom nadzoru pozvan na očitovanje o izvorima stjecanja imovine i da navede članove kućanstva za razdoblje nadzora.

11.1 Tužitelj je u dostavljenoj izjavi naveo da ne ostvaruje dohodak ni po kojoj osnovi, a kao primitke po drugoj osnovi naveo je ugovor o darovanju od 15.2.2017. od majke ČB (90.000 EUR) i ugovor o posudbi od UB (140.000 EUR). Daljnjom provjerom utvrđeno je da navedeni ugovor o posudbi predstavlja vjerodostojnu ispravu, međutim ugovor o darovanju ocijenjen je nevjerodostojnim.

12. Po izvršenom uvidu u sve isprave spisa predmeta, Sud ocjenjuje da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, dok se tužbeni prigovori tužitelja nisu mogli cijeniti osnovanim.

13. Naime, prema sadržaju spisa predmeta proizlazi da je porezno tijelo primjenom svojih ovlasti iz Zakona utvrdilo primitke tužitelja za 2017. u iznosu od 1.453.480,36 kn, i ukupne izdatke u iznosu od 1.736.524,88 kn te je utvrđen nerazmjer primitaka i izdataka u iznosu od 283.044,52 kn.

13.1 Kako tužitelj u provedenom postupku nije dokazao izvore sredstava za stjecanje imovine u nadziranom razdoblju to je postojao osnov da se tužitelju poreznim rješenjem utvrdi dohodak.

14. Sud nalazi da tužitelj u tužbi ponavlja žalbene prigovore, te u bitnom dovodi u pitanje utvrđenja poreznog tijela u odnosu na nepriznavanje izdataka, pri čemu ukazuje na obrt oca, darovni ugovor majke ČB, kao i primjenu metodologije prvostupanjskog tijela o izračunu godišnje potrošnje kućanstva tužitelja.

15. U odnosu na navedene prigovore, Sud nalazi da je u Zapisniku nadzora i Dopunskom zapisniku opsežno odgovoreno na navedene prigovore tužitelja, odnosno dati su razlozi za neuvažavanje istih prigovora, temeljem utvrđenih činjenica tijekom poreznog nadzora.

15.1 Tijekom poreznog nadzora, u razmatranju prigovora tužitelja da živi u šesteročlanom kućanstvu (s majkom, ocem, bratom i dvije sestre) uzeti su u obzir relevantni podaci za tužitelja i sve članove njegovog kućanstva.

15.2 Tako je u odnosu na majku tužitelja (ČB), kao nositelja kućanstva, uzeta u obzir njena izjava, očitovanje od 19.2.2021., podaci o solventnosti trgovačkog društva " L" u vlasništvu ČB, te podaci transakcijskog računa. ČB je poreznom tijelu dostavila dokumentaciju radi dokazivanja prihoda kućanstva ČB, te je temeljem tako prikupljenih podataka napravljena rakapitulacija ostvarenih primitaka (od 2013.-2017.), te je utvrđeno početno stanje primitaka iste na dan 1.1.2017.

15.2 Isto je napravljeno i za ostale članove kućanstva tužitelja, te su razmotreni prigovori i u odnosu na obrt oca tužitelja, RB, da bi slijedom toga bili utvrđeni ukupni primici i izdaci kućanstva.

15.3 Sud prema podacima spisa nije mogao uvažiti prigovor tužitelja da je od majke primio dar od 90.000 EUR prema ugovoru na koji se poziva. Naime, pravilno nalazi porezno tijelo da je riječ o nevjerodostojnoj ispravi, pri čemu ne postoje drugi pokazatelji koji bi potvrdili utvrđenja istog, a niti je tužitelj Sudu tijekom ovog spora predočio dokaze iz kojih bi Sud došao do suprotnih zaključaka.

15.4 Prema citiranim ispravama, evidenciji i dokumentaciji, a nakon detaljne analize svih uplata i isplata na računima tužitelja kod poslovnih banaka, te na temelju analize svih podataka i očitovanja koje je dao tužitelj, Sud nalazi da je pravilno utvrđen nesrazmjer između ostvarenih primitaka i izdataka tužitelja, za koju razliku tužitelj nije dokazao izvore sredstava za stjecanje.

15.3 Tuženik je u osporavanom rješenju otklonio prigovor tužitelja (ranije žalbeni prigovor), u odnosu na izračun potrošnje šesteročlanog kućanstva, polazeći od podataka Državnog zavoda za statistiku koji se odnose na prosječno hrvatsko kućanstvo (koje broji 2.933 člana). Pritom je obrazloženo da je isti broj zaokružen na tri (3), čime se tužitelju išlo u korist.

15.4 Po ocjeni Suda, tijekom ovog spora tužitelj nije osporio predmetna utvrđenja poreznog tijela, pri čemu Sud uočava da je tužitelj bio uključen u porezni nadzor, te mu je dana mogućnost da iznosi činjenice i dokaze koji utječu na utvrđivanje porezne obveze.

16. Sud nije našao osnovanim prigovor tužitelja da osporavano rješenje tuženika nije obrazloženo, jer su dati razlozi za utvrđenja pojedinih poreznih obveza i davanja tužitelja prema poreznom rješenju. Tuženik je otklanjajući žalbene prigovore tužitelja pravilno potvrdio razloge za utvrđenje porezne obveze, te je porezno rješenje u odnosu na obveze tužitelja valjano obrazloženo i cijenjeni su svi izneseni prigovori.

17. Kako Sud ne nalazi ni procesne povrede koje bi mogle dovesti do drugačijeg rješenja predmetne stvari, a niti povredu materijalnog prava, otklanjaju se prigovori tužitelja da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu.

18. Stoga je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

19. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (kako je traženo na raspravi), odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. i 148. st. 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu (točka II. izreke).

U Zagrebu, 23. siječnja 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

DNA:

1. Odvj. Davor Galetović – putem e komunikacije

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – putem e komunikacije

3. U spis