Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-508/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene SĆ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19,i 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenice podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 28. studenog 2024., broj: Pp-3093/2024-9, na sjednici vijeća 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene SĆ i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenica se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okrivljena SĆ proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično pobliže opisanog u izreci te presude, za koje djelo joj je izrečena kazna zatvora u trajanju 10 dana, a koja kazna se neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, te je temeljem članka 139. Prekršajnog zakona oslobođena naknade troškova prekršajnog postupka
2.Protiv te presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žaliteljica navodi u bitnom, da se i prije presude znalo da će biti okrivljena bez da je sudac vidio točnu poruku i ostale dokaze gdje je bivši suprug vrijeđa. Žaliteljica ističe da se radi o osobi koja je osuđena više puta u životu, bio je u zatvoru i mora se liječiti, krši odluku o viđanju djeteta kojem zadaje traume i stresove i stalno izvrće stvari. Navodi da sudac nije htio vidjeti papire i dokaze, smatra da je ova presuda rezultat potplaćivanja suca, pa je ona koja poštuje zakon osuđena pod pritiskom iako samo štiti dijete od nesposobnog oca, o čemu i centar ima sva saznanja, pa predlaže da se žalba prihvati iz razloga navedenih u njoj.
3.Žalba nije osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.Nadalje, činjenično stanje je prvostupanjski sud utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenice i iskaza svjedoka JĆ (bivši suprug), te čitanja dokumentacije u spisu (preslike poruka poslanih od strane žaliteljice). Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje odlučnih činjenica nužnih za postojanje psihičkog nasilja, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenice. Sud prvog stupnja je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.
6.Po ocjeni ovog Suda nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenice za psihičko nasilje, pravilno pravno označivši djelo kao prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7.Nije sporno da je žaliteljica doista poslala bivšem suprugu navedene poruke u kojima ga vrijeđa, a to proizlazi i iz njezine obrane, Psihičko nasilje u obitelji se može izvršiti neposredno, ali i preko sredstava za komuniciranje i društvenih mreža, pa bez obzira na stav žaliteljice da se ne radi o psihičkom nasilju jer ju je bivši suprug s kojim ima velikih problema isprovocirao, njezino ponašanje u potpunosti ispunjava zakonsko biće prekršaja nasilja u obitelji. Naime, da bi određeno ponašanje (u ovom slučaju iznošenjem određenog misaonog sadržaja putem sredstva elektroničke telekomunikacije) predstavljalo oblik nasilja opisanog u članku 10. alineja 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (dakle oblici nasilja počinjeni verbalno, pa i preko sredstava za komuniciranje), prosuđuje se kako po svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i po objektivnim kriterijima, te su u ovom slučaju ne radi o kršenju uobičajenih pravila pristojnosti i korektnosti u odnosima, već o ponašanju koje ima obilježja obiteljskog nasilja. Pri ocjeni ponašanja počinitelja potrebno je uzeti u obzir cjelokupni kontekst, uvažavajući ukupnu obiteljsku situaciju i činjenicu da su odnosi među bivšim partnerima izrazito poremećeni ali da su zbog zajedničkog djeteta i nadalje prisiljeni na suradnju, pa bez obzira na ranije oštećenikovo nezakonito postupanje, u tom kontekstu žaliteljičino ponašanje predstavlja nasilje, a ne čin zrele komunikacije i odgovorne roditeljske brige za dijete.
8.Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona. Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud žaliteljici za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću sankciju, primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
9.Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisana novčana kazna od najmanje 300,00 (do visine općeg maksimuma propisanog člankom 33. Prekršajnog zakona), odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Primjenjujući prema okrivljenici mjeru upozorenja - uvjetnu osudu, na način da je izrečena kazna zatvora u duljini trajanja 10 dana, čije se izvršenje odgađa za vrijeme roka kušnje od 12 mjeseci, evidentno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane i opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, držeći takvu sankciju primjerenu prirodi i težini prekršaja, svim utvrđenim okolnostima na njegovoj strani i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja
10.Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žaliteljica je oslobođena obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka, a cijeneći da je nezapslena majka dvoje djece.
11.Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. siječnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, punomoćnika oštećenika i tužitelja.
