Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1017/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Galović odvjetnik u Kutini, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Stipaničev, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-60/2022-18 od 4. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-60/2022-18 od 4. studenoga 2022. i rješava:
Općinski sud u Kutini je mjesno nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet se ustupa nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
II Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-60/2022-18 od 4. studenoga 2022. i predmet se vraća Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kao mjesno nadležnom prvostupanjskom sudu, na ponovno suđenje.
III O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 158-50-3530774 sklopljenog dana 20. lipnja 2006. godine između tužitelja ZĐ kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora, sadržana u članku 7. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju UĐ isplati iznos od 20.814,29 kn (dvadesettisućaosamstočetrnaest kuna i dvadesetdevet lipa) / 2.762,53 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 65,30 kn počevši od 31.10.2008. pa do isplate
- na iznos od 87,88 kn počevši od 31.12.2008. pa do isplate
- na iznos od 104,15 kn počevši od 31.01.2009. pa do isplate
- na iznos od 111,51 kn počevši od 28.02.2009. pa do isplate
- na iznos od 93,16 kn počevši od 31.03.2009. pa do isplate
- na iznos od 97,11 kn počevši od 30.04.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,47 kn počevši od 31.05.2009. pa do isplate
- na iznos od 42,17 kn počevši od 30.06.2009. pa do isplate
- na iznos od 48,37 kn počevši od 31.07.2009. pa do isplate
- na iznos od 60,65 kn počevši od 31.08.2009. pa do isplate
- na iznos od 59,58 kn počevši od 30.09.2009. pa do isplate
- na iznos od 47,17 kn počevši od 31.10.2009. pa do isplate
- na iznos od 70,46 kn počevši od 30.11.2009. pa do isplate
- na iznos od 89,14 kn počevši od 31.12.2009. pa do isplate
- na iznos od 115,70 kn počevši od 31.01.2010. pa do isplate
- na iznos od 109,61 kn počevši od 28.02.2010. pa do isplate
- na iznos od 145,66 kn počevši od 31.03.2010. pa do isplate
- na iznos od 138,83 kn počevši od 30.04.2010. pa do isplate
- na iznos od 152,15 kn počevši od 31.05.2010. pa do isplate
- na iznos od 267,54 kn počevši od 30.06.2010. pa do isplate
- na iznos od 243,78 kn počevši od 31.07.2010. pa do isplate
- na iznos od 316,35 kn počevši od 31.08.2010. pa do isplate
- na iznos od 291,28 kn počevši od 30.09.2010. pa do isplate
- na iznos od 250,95 kn počevši od 31.10.2010. pa do isplate
- na iznos od 336,04 kn počevši od 30.11.2010. pa do isplate
- na iznos od 444,29 kn počevši od 31.12.2010. pa do isplate
- na iznos od 367,64 kn počevši od 31.01.2011. pa do isplate
- na iznos od 394,52 kn počevši od 28.02.2011. pa do isplate
- na iznos od 360,33 kn počevši od 31.03.2011. pa do isplate
- na iznos od 366,47 kn počevši od 30.04.2011. pa do isplate
- na iznos od 511,58 kn počevši od 31.05.2011. pa do isplate
- na iznos od 525,72 kn počevši od 30.06.2011. pa do isplate
- na iznos od 645,34 kn počevši od 31.07.2011. pa do isplate
- na iznos od 13.788,39 kn počevši od 01.08.2011. pa do isplate
od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju UĐ nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.837,11 kn / 1.040,16 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 4. studenog 2022. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tog suda.
3. Protiv prvostupanjske odluke (presude i rješenja) žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Polazeći od toga da ugovorne strane nisu posebno pregovarale o klauzuli kojom je u ugovoru o kreditu od 20. lipnja 2006., koji je sklopljen prema unaprijed formuliranom obrascu, ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, a da ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja (potrošača), jer bi tužitelj radi ostvarivanja svojih prava bio obvezan putovati na sud u Zagrebu, što bi mu, s obzirom na to da živi u [adresa], uzrokovalo gubitak vremena i novaca, prvostupanjski je sud ocijenio nepoštenom, pa time i ništetnom u smislu odredbe članka 81. stavak 1. i 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. – dalje: ZZP/03). Zbog navedenoga, shvaćanje je prvostupanjskog suda da je tužitelj, kao potrošač, bio ovlašten ovaj postupak pokrenuti pred prvostupanjskim sudom, kao mjesno nadležnim prema njegovom prebivalištu (članak 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju - „Narodne novine“ broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22. i 156/23. – dalje: ZPK).
7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti ništetna. Osim što ta odredba nije u smislu odredbe članka 81. stavak 5. ZZP/03 izuzeta iz područja primjene glave 10. II. dijela tog Zakona ("Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima"), ista se ne odnosi na predmet ugovora i cijenu, pa u smislu članka 84. istog Zakona podliježe testu poštenosti, iako je jasno i lako razumljivo sastavljena.
8. Kada je utvrđeno da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a da prijenos mjesne nadležnosti na sud u Zagrebu, gdje se nalazi tuženikovo sjedište, povećava troškove tužiteljeva sudjelovanja u postupku, čime dolazi do znatne procesne neravnoteže ugovornih strana na štetu tužitelja (potrošača), smatra se da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.
9. Međutim, osnovano tuženik u žalbi prigovara da pri ocjeni prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Kutini nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 19.l stavak 1. ZPK, jer je riječ o propisu koji uređuje nadležnost u sporovima s međunarodnim elementom. Naime, tom je odredbom propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudom države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudom mjesta svog prebivališta.
10. U konkretnom slučaju, kada obje ugovorne strane imaju prebivalište i sjedište u [adresa], za odluku o prigovoru mjesne nadležnosti relevantne su odredbe ZZP i ZPP.
11. Imajući na umu da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog potrošačkog ugovora utvrđena ništetnom, smatra se da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika (u Zagrebu) nikada nije ni postojala, pa je u nedostatku takvog sporazuma, u primjeni ZPP koji, osim odredbi o općoj mjesnoj nadležnosti iz članka 46. stavak 1. ZPP, sadrži i odredbu o posebnoj nadležnosti za slučaj da pravna osoba ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a spor nastane u povodu djelatnosti. Tada je, pored suda općemjesne nadležnosti, za suđenje nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi (članak 59. ZPP).
12. Suprotno shvaćanju na kojemu je utemeljena pobijana odluka, taj propis za ovu vrstu predmeta ne predviđa posebnu nadležnost prema mjestu prebivališta tužitelja. Iako je tada u poziciji tužitelja, potrošač je u odnosu na trgovca slabija strana i nerijetko je njegova tužba protiv trgovca jedino učinkovito sredstvo za zaštitu potrošačkih prava. Međutim, niti jedna postupovna odredba ZZP ili ZPP o nadležnosti ne ovlašćuje stranke niti sud da, bez valjanog sporazuma u tom smislu, za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca uspostave nadležnost suda na čijem području tužitelj (potrošač) ima prebivalište. Do toga, da potrošač tuži na sudu na čijem području on ima prebivalište/boravište, može doći tek incidentalno, u situaciji kada trgovac ili njegova poslovna jedinica imaju sjedište na području suda na kojem potrošač ima prebivalište odnosno boravište.
13. S obzirom na to da je sporni ugovor sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika u Sisku, tužitelj je tužbu mogao podnijeti i pred Općinskim sudom u Sisku, pa kad tu mogućnost nije iskoristio, na temelju odredbe članka 46. stavak 1. ZPP, za suđenje u ovom sporu nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu, kao sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.
14. Slijedom navedenoga, kako je prvostupanjski sud u povodu prigovora tuženika pogrešno odlučio da je mjesno nadležan, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP, prvostupanjsko je rješenje valjalo preinačiti kao pod točkom I. izrekom ovog rješenja.
15. S obzirom na to da je time pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP, koju tuženik određeno ističe u žalbi, na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke na način da je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je ustupljen nadležnom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.
16. U nastavku postupka prvostupanjski će sud voditi računa da je tuženik tijekom postupka predlagao da se, radi utvrđenja odlučne činjenice – obaviještenosti tužitelja u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora o kreditu o rizicima vezanja kredita uz tečaj CHF, sasluša njegova zaposlenica ZĐV, koja je s tužiteljem pregovarala o sklapanju predmetnog ugovora, pa da bi mu, naslanjajući se na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odluci broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023.), trebalo dopustiti dokazivanje te činjenice, budući da ona nije bila predmet utvrđivanja/dokazivanja u kolektivnom sporu.
17. Odluka o troškovima žalbenog postupka, sadržana pod točkom III. izreke ove presude, ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).
U Sisku, 23. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
