Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-128/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jacinta Toš Šehar, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-338/2024-13 od 15. studenoga 2024., 23. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-338/2024- 13 od 15. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti tuženika kao neosnovan.“
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje i prihvatiti tuženikov prigovor mjesne naenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 125,00 eura.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 eura.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 22. travnja 2008. i da tužitelj nije mogao pojedinačno pregovarati o odredbi kojom je ugovorena mjesna nadležnost u mjestu sjedišta kreditora u Zagrebu, ocijenio da je ta ugovorna nepoštena sukladno odredbama čl. 53. i 54. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22 i 59/23) jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koji nije imao utjecaj na sadržaj te ugovorne odredbe, pa je pozivom na odredbu čl. 19. l. st. 1. i 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
6. Suprotno žalbenim navodima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koju tuženik ističe u žalbi, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu Općinskom sudu u Bjelovaru te je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti tog suda navodeći da su stranke predmetnim ugovorom o kreditu ugovorile nadležnost suda prema mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika.
8. U ovoj pravnoj stvari valja poći od toga da tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca i da je Ugovorom o kreditu sklopljenom između stranaka u ovom postupku ugovorena nadležnost suda u Zagrebu, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, budući da se u konkretnom slučaju radi se o odredbi ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, već je ta odredba sastavni dio tipskog ugovora tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i predstavlja nepoštenu ugovoru odredbu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio u obvezi putovati u Zagreb, što bi, budući da ne živi na području grada Zagreba, uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno ravnopravnom položaju ugovornih strana, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.
8.1. S obzirom na to da prema odluci Suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C- 240/98 do C-244/98), treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnovati nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
8.2. Pri tome valja dodati da je tužitelj podnio 11. travnja 2024. tužbu Općinskom sudu u Bjelovaru, u kojoj je naveo svoju adresu u [adresa], a kada je na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., kojim je dodana odredba čl. 19.l. st. 1. koja glasi: (1) U sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
9. Prema odredbi čl. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 – dalje: ZPK) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., tim se Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon.
9.1. Sudska nadležnost (apsolutna, stvarna, mjesna) se prosuđuje s obzirom na činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe sudu, ali po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
9.2. Dakle, pitanje nadležnosti suda je pretpostavka za postupanje nadležnog suda zbog čega se nadležnost ispituje primjenom procesnih zakonskih odredbi koje su na snazi, tj. koje se primjenjuju, u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
10. Polazeći od sadržaja citirane odredbe čl. 1. ZPK, taj zakon uređuje materijalnopravne odnose koji se zasnivaju na ugovoru o potrošačkom kreditu.
10.1. Međutim, citirani čl. 19.l. st. 1. ZPK je procesna odredba kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu i koja odredba je na snazi od 30. rujna 2015., što imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 90. st. 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske, znači da se od tog dana ta odredba koja određuje mjesnu nadležnost suda u slučaju spora koji nastane u vezi ugovora o kreditu, mora primijeniti u svim postupcima u kojima se nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 odlučuje o sudskoj mjesnoj nadležnosti.
10.2. Svako drugo tumačenje u primjeni odredbe čl. 19.l. st. 1. ZPK kada se radi o sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije 1. listopada 2010. kada je stupio na snagu ZPK, a obzirom na čl. 29. st. 1. ZPK kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, dovelo bi do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.
11. Obzirom na to da je ocijenjeno da je ništetna ugovorna odredba koja sadrži prorogacijsku klauzulu, tužitelj koji je u tužbi naveo adresu prebivališta u [adresa] je pravo izbora nadležnog suda koji će odlučiti u ovom sporu nastalom u vezi potrošačkog ugovora o kreditu je iscrpio podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Bjelovaru, kao mjesno nadležnom prema njegovom prebivalištu u vrijeme podnošenja tužbe, a sukladno čl.19.l. st. 1. ZPK, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud.
12. Stoga je slijedom navedenog, na temelju 380. toč. 2. ZPP, odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. Na temelju odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, koje se primjenjuju na odgovarajući način na temelju čl. 381. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.
U Zagrebu, 23. siječnja 2025.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković
