REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2453/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja PTDČ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Darijan Hort, odvjetnik u Opatiji, Vjekoslava Spinčića 3/2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, (OIB 18683136487), Zagreb, Katančićeva 5, radi posebnog poreza na motorna vozila, 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/21- 01/361, URBROJ: 513-04-23-2 od 8. rujna 2023. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-410-19/21-19/13624, URBROJ: 513-02-6022/19-21-4 od 29. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/21-01/361, URBROJ: 513-04-23-2 od 8. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-410-19/21-19/13624, URBROJ: 513-02-6022/19-21-4 od 29. ožujka 2021., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 134.664,94 kn, za rabljeno motorno vozilo marke BMW X5 M50D, VIN oznaka (broj šasije) WACV01020LK63812, pobliže opisano u izreci tog rješenja.

2. Osporavajući zakonitost prethodno navedenih akata, tužitelj u tužbi i tijekom spora, u bitnome, izlaže kako slijedi. Navodi da je iz odredbi Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (NN br. 15/13, 108/13, 115/16, 127/17, 121/19; dalje: ZPPMV) razvidno da je predmetni porez vezan za činjenicu uvoza odnosno unosa motornog vozila u Republiku Hrvatsku te da se nedvojbeno ne radi o registracijskom porezu. Zaključuje da odredbe ZPPMV-a krše pravo Europske unije i to odredbe glave IV. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (SL EU br. C 202/47, dalje; UFEU) koje se odnose na slobodu kretanja robe i osoba. Poziva se na čl. 28. UFEU-a i pojašnjava da je obveza oporezivanja u ovoj upravnoj stvari nedvojbeno vezana za činjenicu uvoza/unosa motornog vozila u RH iz druge države članice te da posebni porez nedvojbeno predstavlja davanje s istovrsnim učinkom, a koje je zabranjeno navedenom odredbom. Zaključuje da je prekršeno i pravo na slobodno kretanje osoba zagarantirano čl. 3. st. 2. Ugovora o Europskoj uniji (SL EU br. C 202/13, dalje: UEU), čl. 21. UFEU-a, glavom IV. i V. UFEU-a te čl. 45. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (SL EU br. C 202/389, dalje: Povelja), a budući da je očigledno da je činjenicom promjene prebivališta u drugu državu članicu, značajno materijalno oštećen. Podredno ističe i da se primjenom čl. 9. st. 2. i 3. ZPPMV-a ne bi mogao zadovoljiti test proporcionalnosti, a koji da je nacionalni sud obvezan provesti u slučaju kad se susretne s nacionalnim mjerama ograničenja, kad prilikom rješavanja sporova utvrdi da se radi o aktima koji bi se mogli podvesti pod odredbe UFEU-a koje su namijenjene onemogućavanju ometanja trgovine na unutarnjem tržištu te opisuje korake testa proporcionalnosti. Zaključuje da je primjena odredbi ZPPMV-a nezakonita, odnosno da nije u skladu s pravom Europske unije. Poziva se na Direktivu Vijeća 2009/55/EZ od 25. svibnja 2009. o poreznim oslobođenjima koja se primjenjuju na konačni unos osobnog vlasništva pojedinca iz države članice (SL EU br. L 145/36, dalje: Direktiva 2009/55/EZ), a koja da je primjenjiva u ovoj upravnoj stvar. Citira odredbe čl. 1., 2., 5. i 7. Direktive 2009/55/EZ te pojašnjava da je ovom slučaju u potpunosti ispunjen uvjet za izuzeće određen čl. 5. Direktive 2009/55/EZ budući da je prenio svoje uobičajeno boravište u državu članicu odredišta, u ovom slučaju u Republiku Hrvatsku. Navodi da budući da je došlo do propusta Republike Hrvatske da transponira direktivu u nacionalno zakonodavstvo, da se ima smatrati da Direktiva 2009/55/EZ ima izravan učinak što potvrđuju i brojne presude Suda Europske unije koje dalje navodi. Zaključuje da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, odnosno doneseno u potpunoj suprotnosti s člancima 1., 2., 5. i 7. Direktive 2009/55/EZ i pravno obvezujućom sudskom praksom, a budući da mora biti oslobođen obveze plaćanja posebnog poreza na motorna vozila za rabljeno motorno vozilo s obzirom da je kao privatna osoba unio osobno vlasništvo u državu članicu odredišta, a u koju državu je prenio i svoje uobičajeno boravište. U odnosu na sudsku praksu Suda Europske unije na koju se tuženik poziva (C-387/01 P, C-365/02 S, C-138/04 Komisija v. Danska) navodi da se ne radi o istoznačnim normama niti porezima, te da presudu C- 138/04 nije moguće naći u službenim tražilicama sudske prakse Suda EU. Ukazuje na mogućnost podnošenja zahtjeva za donošenje odluke o prethodnom pitanju pred sudom Europske unije. Ističe da se doselio u Republiku Hrvatsku s namjerom da ovdje živi i radi te adresu u Republici Hrvatskoj smatra svojim uobičajenim boravištem. Slijedom navedenog, predlaže da Sud donese presudu kojom poništava osporavana rješenja, nalaže tuženiku da podmiri troškove upravnog spora te izvrši povrat uplaćenog poreza.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog II° rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je provedena rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i prvostupanjsko rješenje te u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnoga spora.

6. Prijedlog tužitelja da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem, Sud je odbio iz razloga što je navedeni dokaz ocijenio suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom čl. 5. st. 1. toč. 1. ZPPMV-a propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima i to osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće automobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih »van« vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom.

9. Odredbom čl. 6. st. 1. toč. 1. ZPPMV-a propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila fizička i pravna osoba koja, radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj, stječe motorno vozilo iz čl. 5. st. 1. toga Zakona u Republici Hrvatskoj ili koja takvo motorno vozilo na koje nije obračunat i plaćen posebni porez uvozi ili unosi u Republiku Hrvatsku.

10. Odredbom čl. 7. st. 1. toč. 2. ZPPMV-a propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz čl. 5. st.1. toga Zakona nastaje kad pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u [adresa] te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.

11. Odredbom čl. 8. st. 3. ZPPMV-a propisano je da se u smislu toga Zakona smatra da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske, dok je čl. 6. Direktive 2009/55/EZ propisano da za potrebe te Direktive „uobičajeno boravište” znači mjesto u kojem osoba obično živi, najmanje 185 dana svake kalendarske godine, zbog osobnih ili poslovnih veza ili u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje pokazuju blisku povezanost između te osobe i mjesta gdje živi.

12. Odredbom čl. 9. st. 2. ZPPMV-a propisano je da je kod nastanka porezne obveze iz čl. 7. st. 1. toč. 2. toga Zakona trgovac rabljenim motornim vozilima i stjecatelj motornog vozila dužan carinskom uredu nadležnom prema svom sjedištu ili prebivalištu podnijeti poreznu prijavu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza u roku od 15 dana od dana unosa, uvoza ili nabave motornog vozila. Smatra se da trgovac rabljenim motornim vozilima plaća posebni porez u ime i za račun osobe koja će rabljeno motorno vozilo steći radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj. Neprijavljivanje motornog vozila nadležnom carinskom uredu u rokovima iz toga stavka i svako raspolaganje motornim vozilom u Republici Hrvatskoj prije plaćanja posebnog poreza smatra se nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske.

13. Odredbom čl. 15. st. 1. ZPPMV-a propisano je da se posebni porez ne plaća na motorna vozila ako su namijenjena za: 1. službene potrebe diplomatskih i konzularnih predstavništava te posebnih misija akreditiranih u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom uzajamnosti, osim konzularnih predstavništava koje vode počasni konzularni dužnosnici, 2. osobne potrebe stranog osoblja diplomatskih i konzularnih predstavništava te posebnih misija akreditiranih u Republici Hrvatskoj, 3. potrebe međunarodnih organizacija, kada je to utvrđeno međunarodnim ugovorom koji obvezuje Republiku Hrvatsku, 4. osobne potrebe stranog osoblja međunarodnih organizacija, kada je to utvrđeno međunarodnim ugovorom koji obvezuje Republiku Hrvatsku, 5. uporabu u skladu s međunarodnim ugovorom koji je Republika Hrvatska zaključila s drugom državom ili međunarodnom organizacijom, ako taj ugovor za isporuku motornih vozila predviđa oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost, 6. službene potrebe institucija Europske unije u Republici Hrvatskoj, 7. osobne potrebe stranog osoblja institucija Europske unije u Republici Hrvatskoj.

14. Odredbom čl. 1. st. 1. Direktive 2009/55/EZ propisano je da svaka država članica, u skladu s uvjetima i u sljedećim navedenim slučajevima, oslobađa osobno vlasništvo koje su privatne osobe trajno unijele iz druge države članice od poreza na potrošnju koji se uobičajeno primjenjuju na takvo vlasništvo, a st. 2. toč. c) propisano je da nisu obuhvaćena tom Direktivom posebna i/ili periodična davanja i porezi povezani s uporabom unutar zemlje onog vlasništva o kojem se govori u st. 1. kao što su, na primjer, naknade za registraciju motornog vozila, naknade za ceste i televizijske licencije.

15. Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužitelj 25. ožujka 2021. podnio poreznu prijavu za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila za rabljeno vozilo marke BMW X5 M50D, VIN oznaka (broj šasije) WACV01020LK63812, te da mu je prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 134.664,94 kn. Nadalje, nije sporan niti izračun iznosa posebnog poreza na motorna vozila.

16. Međutim, sporno je treba li tužitelj biti oslobođen plaćanja predmetne porezne obveze.

17. Prvenstveno se navodi da tužitelj u tužbi i tijekom spora ističe da se trajno nastanio na području Republike Hrvatske gdje ima prebivalište te da u [adresa] ima uobičajeno boravište sukladno čl. 6. Direktive 2009/55/EZ. S obzirom da navedena odredba sadržajno odgovara odredbi čl. 8. st. 3. ZPPMV-a, koja uređuje što se smatra prebivalištem za potrebe ZPPMV-a, kao i da tužitelj u tužbi ističe da je njegovo prebivalište na adresi [adresa], za potrebe ovoga spora utvrđuje se da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima prebivalište.

18. Primjenom prethodno citiranih zakonskih odredbi na odlučne činjenice u konkretnoj upravnoj stvari, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo osnovano postupilo odredivši tužitelju obvezu plaćanja posebnog poreza na motorna vozila. Naime, tužitelj je nesporno u Republiku Hrvatsku unio predmetno vozilo na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj te je kao takav obveznik plaćanja predmetnog poreza sukladno čl. 5. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 6. st. 1. toč. 1. ZPPMV-a. Pri tome, suprotno navodima tužitelja, predmetni unos nije izuzet od plaćanja posebnog poreza na motorna vozila sukladno odredbama Direktive 2009/55/EZ, a uzevši u obzir da navedena Direktiva ne obuhvaća posebna i/ili periodična davanja i poreze povezane s uporabom unutar zemlje članice. Dakle, s obzirom da je predmetno vozilo nesporno uneseno na područje Republike Hrvatske s namjenom za uporabu na cestama Republike Hrvatske, a da tužitelj ne ispunjava niti jednu iznimki od plaćanja posebnog poreza propisanih čl. 15. st. 1. ZPPMV-a i odredbama Direktive, tužitelj je obvezan platiti posebni porez na motorna vozila za uneseno vozilo.

19. Nadalje, pravilno tužitelj ističe i obrazlaže da direktiva koja nije implementirana u nacionalno zakonodavstvo u propisanom implementacijskom roku, a čije su odredbe bezuvjetne te dostatno jasne i precizne, ima izravni učinak te su je države članice obvezne provoditi. Međutim, kao što je prethodno već navedeno, tužitelj se poziva na odredbe Direktive 2009/55/EZ, a koja Direktiva nije primjenjiva na konkretnu upravnu stvar s obzirom da je čl. 1. st. 2. toč. c. Direktive 2009/55/EZ jasno navedeno da ne obuhvaća posebna davanja i poreze povezane s uporabom unutar države članice u koju je osobno vlasništvo privatne osobe trajno uneseno. Stoga, s obzirom da je predmetni porez povezan s uporabom vozila na području Republike Hrvatske sukladno čl. 6. st. 1. toč. 2. i čl. 7. st. 1. toč. 2. ZPPMV-a, nije bilo mjesta primjeni poreznog oslobođenja sukladno odredbama navedene Direktive.

20. Navedeno pitanje dodatno je raspravio Sud Europske unije u predmetima C- 387/01 P i C-365/02 Ž tumačeći činjenične okolnosti u svijetlu čl. 1. st. 1. Direktive 83/183/EEZ od 28. ožujka 1983. o poreznim oslobođenjima koja se primjenjuju na konačni uvoz osobnog vlasništva pojedinaca iz države članice (SL EU br. 105, dalje: Direktiva 83/183/EEZ). Prvenstveno se napominje da je Direktiva 83/183/EEZ kodificirana u Direktivu 2009/55/EZ te da je čl. 1. st. 1. Direktive 83/183/EEZ sadržajno istovjetan čl. 1. Direktive 2009/55/EZ. Nadalje, u predmetima C-387/01 P i C-365/02 Ž, Sud Europske unije utvrdio je da se porezno oslobođenje u slučaju unosa osobnog vlasništva u drugu državu članicu ne odnosi na situaciju u kojoj se primjenjuje porez koji se odnosi na uporabu predmetnog vozila na području te države članice. Dakle, da bi se primjenjivalo porezno oslobođenje sukladno odredbama Direktive 83/183/EEZ (sada Direktive 2009/55/EZ), mora se raditi o porezu koji se izravno odnosi na unos tog vozila (ne na uporabu), a što u konkretnoj upravnoj stvari nije slučaj.

21. U odnosu na tužbene navode da se osporavanim rješenjima krše prava Europske unije koja jamče slobodu kretanja robe i osoba, ističe se da je u prethodno navedenim predmetima Sud Europske unije zauzeo stav da odredbe UFEU-a ne jamče državljanima članica da će prijenos životnih aktivnosti u drugu državu članicu, koja nije ona u kojoj je prethodno osoba boravila, biti neutralan u pogledu oporezivanja. Sud Europske unije dalje navodi da s obzirom na razlike u zakonodavstvu država članica u tom području, takav prijenos može biti u korist u pogledu neizravnog oporezivanja ili ne mora biti, ovisno o okolnostima slučaja te da u načelu, svaki nepovoljniji položaj u odnosu na onaj prije prijenosa nije u suprotnosti s čl. 45. UFEUa (bivši čl. 39. UFEU-a), ako to zakonodavstvo ne stavlja tu osobu u nepovoljniji položaj u usporedbi sa svojim državljanima. Stoga, nije osnovan tužbeni navod da se osporavanim rješenjima tužitelju krši pravo na slobodu kretanja robe i osoba, a s obzirom da su na plaćanje predmetnog poreza obvezani i državljani Republike Hrvatske.

22. Slijedom navedenog, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Rijeci 23. siječnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Darijanu Hortu, odvjetniku u Opatiji, Vjekoslava Spinčića 3/2

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5