Poslovni broj: K-774/2016-76

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. K-DO-686/2016 od 30. lipnja 2016. nakon javno održane i zaključene rasprave 20. siječnja 2025. u nazočnosti okrivljenika s braniteljem Ivanom Duplančićem, odvjetnikom u Splitu te zamjenice ODO Split AĆ, a **.**.2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, u daljnjem tekstu ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod posl. br. K-774/2016 od 15. srpnja 2016. u odnosu na okrivljenog LĆ stavlja se izvan snage.

II.

OKRIVLJENIK: LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i A, rođene R, rođen **.**.1981. u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač s završenom SSS, zaposlen u društvu BETON PINTAR d.o.o. s mjesečnim primanjima od 664,00 eura, razvede, otac dvoje malodobne djece od 12 i 15 godina, srednjeg imovnog stanja, bez čina i odlikovanja, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je 22. ožujka 2016. u Omišu, Četvrt Ribnjak 8, u večernjim satima oko 22:00 sati nakon što ga je oštećeni RĆ nazvao sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] na njegov mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona] kako bi ga pitao iz kojeg razloga dolazi na njegovu adresu stanovanja kada se on ne nalazi kod kuće, u cilju da ga zastraši obratio se oštećeniku riječima „došao sam te ubiti ili nekoga“, a koje riječi su kod oštećenog izazvale strah i uznemirenost za život i sigurnost njegove obitelji,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega ili njemu bliske osobe usmrtiti,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni LĆ na temelju odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

IV. Potom se temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 prema okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

te se istovremeno utvrđuje da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi članka 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni LĆ naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 600,00 (šesto) eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj KO-DO-686/2016 od 30. lipnja 2016. protiv okrivljenika LĆ zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Navedenim optužnim aktom je predloženo da sud temeljem odredbe čl. 540. st. 1. ZKP/08 prema okrivljeniku izda kazneni nalog, što je Općinski sud u Splitu i prihvatio te prema okrivljeniku LĆ presudom pod poslovnim brojem K- 774/2016 od 15. srpnja 2016. izdao kazneni nalog.

3. Kako je okrivljenik pravodobno uložio prigovor na naprijed citirani kazneni nalog, sud je nakon odlučivanja o potvrđivanju optužnice, nastavio postupak određivanjem rasprave.

4. U skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem zamjenica ODO-a Split je tijekom postupka korigirala činjenični opis optužnog akta na način da je pravilno označila mjesto počinjenja djela (“U [adresa]”), a koju izmjenu je sud prihvatio kao utemeljenu.

5. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom, pa se pristupilo provođenju dokaznog postupka.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze ispitivanjem oštećenika RĆ te svjedoka SĆ, HĆ, KĆ, LĆL, DĆ, ZĆ, NĆ, AĆL i ŠĆ.

6.1. Osim toga, sud je u dokazne svrhe pročitao i pregledao zapisnik o zaprimanju kaznene prijave oštećenika RĆ od 22. ožujka 2016. (list 2 spisa), zapisnik o utakmici treće HNL JUG 2015/2016 od 22. ožujka 2016. između nogometnih klubova NK OMIŠ – NK NERETVA (list 165-166 spisa) te dopis društva Telemach Hrvatska d.o.o. od 23. svibnja 2023. (list 167 spisa).

6.2. Na temelju odredbe čl. 431. st. 2. ZKP/08 pročitani su zapisnici o ispitivanju pred državnim odvjetništvom oštećenika RĆ od 10. lipnja 2016. (list 19-20 spisa) te svjedoka SĆ i KĆ od 30. svibnja 2016. (list 13 i 16 spisa).

6.3. Na koncu je sud u svrhu nadopune dokaznog postupka pregledao i pročitao optužnici ODO-a Split br. KO-DO-4202/2020 od 4. lipnja 2020. te su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 210-213 spisa).

7. Potom se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika, koji je na raspravi kao i prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetništvom u bitnom kazao da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavljaju na teret.

7.1. Tako je u obrani koju je iznio pred državnim odvjetništvom (24. lipnja 2016.) istakao da ga oštećenik RĆ od 16. veljače 2016. uznemirava pa da ga je čak i fizički napao te da je njegovoj supruzi AĆL došao na posao prijetiti, a sve iz razloga što je umislio da je on ljubavnik njegove supruge ZĆ, koja da je jedno vrijeme bila njegova radna kolegica jer da su radili u istom hotelu.

7.2. Kritične prigode da ga je oštećenik RĆ nazvao pa da mu je rekao da ga ostavi na miru te da ga više ne zove i taj poziv da je trajao oko 5-6 sekundi.

7.3. Iznoseći svoju obranu na raspravi okrivljeni LĆ navodi da je inkriminiranog dana bio s prijateljem NĆ i još nekim poznanicima na nogometnoj utakmici NK Omiš i nakon što je NK Omiš pobijedio da su otišli tu pobjedu proslaviti u jedan caffe bar, gdje da su se zadržali do otprilike 22:00 sati. Tada da ga je nazvao oštećeni RĆ i da mu je počeo prijetiti pa da mu poklopio slušalicu. Nakon nekog vremena u taj caffe bar da je došla policija pa da je njima dao izjavu.

7.3.1. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da je kritičnog dana doista došao na kućna vrata oštećenika i to kada se vraćao s navedene utakmice pa da mu je otvorio sin oštećenika i da ga je pitao gdje mu je otac jer da ga je pozvao da porazgovaraju i kada mu je dječak odgovorio da oca nema da se zahvalio i otišao,

- da ga je oštećenik pozvao da porazgovaraju jer da ga je optužio da je ljubavnik njegove supruge ZĆ budući da su njih dvoje jedno vrijeme radili zajedno u hotelu,

- da je protiv oštećenika RĆ bio podnio kaznenu prijavu zbog prijetnje, ali da je ista bila odbačena i da to nije bio razlog njegova dolaska na adresu oštećenika,

- da s ZĆ (suprugom oštećenika) nije bio u nikakvom odnosu, osim što su bili radne kolege s tim da nisu radili ni u istoj poslovnoj jedinici jer da je on bio službeni vozač tog hotela,

- da se s ZĆ (suprugom oštećenika) nije dopisivao putem poruka, već da joj je samo jednom odgovorio na poruku jer da ga je pitala kada kreće prema hotelu da je pokupi i odvede budući da je i to bio jedan dio njegova posla,

- da je bio u caffe baru u društvu s prijateljem NĆ kada ga je oštećenik kritične prigode nazvao, da je u tom caffe baru kao konobarica radila svjedokinja ŠĆ te da te prigode nije bila prisutna njegova supruga AĆL i da je cijeli telefonski razgovor s oštećenikom trajao oko 5-6 sekundi,

- da u svom iskazu pred državnim odvjetništvom nije spomenuo svjedoke NĆ i ŠĆ budući da ih je zaboravio jer da se nije snašao, obzirom da mu je to bio prvi ovakav postupak i ispitivanje,

- da se pred ovim sudom protiv njega vodi kazneni postupak također zbog prijetnji i to prema supruzi AĆL i načelniku PP Omiš, ali da supruzi nije prijetio jer da i ona te prijetnje osporava.

7.3.1.1. Kada mu je sud predočio dio iskaza svjedoka JĆ od 4. veljače 2021. (list 84 spisa) i svjedoka KĆ od 7. srpnja 2021. (list 106 spisa), iz kojih bi proizlazilo da su njih dvojica čuli putem mobitela da oštećeniku netko govori da mu je došao na kućni prag da ga ubije, okrivljenik je ponovno naveo da je njegov razgovor s oštećenikom trajao oko 5-6 sekundi i da on tu prijetnju nije izjavio pa da postoji mogućnost da je neka druga osoba na taj način prijetila oštećeniku.

7.3.2. Na pitanja ovlaštene tužiteljice je kazao da oštećenika RĆ u trenutku kada mu je došao na vrata nije poznavao jer da je isti slao poruke njegovoj supruzi AĆL pa da mu je ona to prenijela i pokazala te da je ipak znao gdje isti prebiva budući da je Grad Omiš mala sredina i da svatko zna gdje tko živi.

8. Obzirom da okrivljenik navodi kako se ne smatra krivim i u cijelosti poriče počinjenje kaznenog djela to je sud krenuo od iznošenja nespornih činjenica.

8.1. Nije sporno da je okrivljenik 22. ožujka 2016. došao na adresu prebivališta oštećenika RĆ i da ga nije pronašao, obzirom da se isti nalazio u vojarni u Karlovcu na obuci.

8.2. Isto tako, nesporno je da je oštećenik RĆ potom oko 22:00 sati nazvao okrivljenika LĆ.

9. Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi i razjasniti, a što je tijekom postupka okrivljenik negirao, jest je li inkriminirane prigode oštećeniku nakon što ga je ovaj oko 22:00 sati nazvao, u nakani da ga zastraši, uputio riječi: „došao sam te ubiti ili nekoga“.

10. Slijedom navedenog, sud je osim obrani okrivljenika, posebnu pozornost posvetio procjeni iskaza oštećenika RĆ i svih svjedoka (SĆ, HĆ, KĆ, LĆL, DĆ, ZĆ, NĆ, AĆL i ŠĆ) te priloženoj materijalnoj dokumentaciji.

11. Tako je oštećeni RĆ na raspravi (4. veljače 2021.), kao i prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetništvom (10. lipnja 2016.) u bitnom kazao da je za okrivljenika LĆ čuo u veljači 2016. kada je saznao da je njegova supruga ZĆ (od koje se u međuvremenu razveo) s njim imala aferu. Odmah da ga je nazvao i zatražio od njega da se nađu kako bih saznao što se u stvari između njih dogodilo, ali da je on to odbio pa da je došao do telefonskog broj njegove supruge i da ju je nazvao te joj rekao za njih dvoje. Ona da mu je na to odgovorila da okrivljeniku nije prvi put da tako nešto radi, ali da je on jedina osoba koja joj se javila i požalila. Potom da je ona okrivljenika izbacila iz stana i da ga je zbog toga okrivljenik prijavio za kazneno djelo prijetnje, međutim da je ta kaznena prijava odbačena.

11.1. Nakon otprilike mjesec dana, odnosno 22. ožujka 2016., dok se nalazio na obuci u Karlovcu u vojarni "Kamensko", u večernjim satima oko 20:00 ili 21:00 sati da su ga na mobitel nazvala djeca HĆ, S i H (jedino kći HĆ bila punoljetna) koji da su se tada nalazili u [adresa] u stanu na adresi prebivališta i rekli mu da je na vrata njihova stana došao okrivljenik LĆ i da ga traži. Obzirom da su djeca bila sama u stanu i da su se preplašila da je odmah (za 5 do 10 minuta) nazvao okrivljenika LĆ na njegov broj telefona [broj telefona] i pitao ga što tu radi pa da mu je odgovorio „došao sam te ubiti ili nekoga“. Te prigode da su se s njim u sobi nalazile kolege KĆ, SĆ i CĆ pa da su ovu prijetnju čuli budući da je na mobitelu uključio razglas. Okrivljenik da je tada razgovor prekinuo pa da se uzrujao i preplašio zbog djece i nazvao ih te da su mu kazali da se okrivljenik i dalje zadržava ispred njihova stana. Zbog toga da je odmah nazvao broj 112 i da je dežurna policijska patrola na njegovu adresu prebivališta došla nakon jednog sata.

11.2. Kaznenu prijavu protiv okrivljenika da je podnio istu večer u PP Karlovac te da je zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika jer da osjeća strah, ali da ne postavlja imovinsko pravni zahtjev.

11.3. Na posebno pitanje okrivljenikove braniteljice je odgovorio da se okrivljenik LĆ još uvije nalazio ispred njihova stana kada ga je nazvao jer da nije čuo nikakav žamor ili glasove drugih osoba.

12. Svjedok SĆ je prilikom ispitivanja pred državnim odvjetništvom (30. svibnja 2016.) i na raspravi pred ovim sudom (4. veljače 2021.) u bitnom istakao da se tijekom ožujka 2016. nalazio u vojarni „Kamensko“ u blizini Karlovca na tečaju pirotehničara i jednog dana u večernjim satima između 22:00-23:00 sati da se nalazio u sobi s kolegama iz postrojbe i to oštećenikom RĆ, KĆ i CĆ pa da je čuo da oštećenik RĆ razgovara s nepoznatom muškom osobom preko mobilnog telefona i da se svađaju. U jednom trenutku da je oštećenik RĆ uključio razglas na mobitelu i da je ta nepoznata muška osoba rekla oštećeniku RĆ "Došao sam u stan da te ubijem". Nakon toga da je razgovor prekinut i da je oštećenik RĆ bio izrazito uznemiren pa da je pozvao vojnu i civilnu policiju te da su on, KĆ i oštećenik RĆ otišli ovu prijetnju prijaviti u PP Karlovac.

12.1. Na posebna pitanja okrivljenikove braniteljice je kazao da je oštećenik RĆ, kritične prigode dok je razgovarao na mobitel, izašao vrlo kratko na hodnik ispred njihove sobe u vojarni i kada se vratio da je čuo ove prijetnje jer je na njegovom mobitelu bio uključen razglas, da je sve trajalo oko 5 minuta (od njegova izlaska u hodnik i vraćanja u sobu), da je osoba koje je prijetila glasno govorila te da nije čuo druge glasove da bi mogao zaključiti da se ta osoba nalazi u društvu s nekim.

13. Svjedok KĆ je prilikom ispitivanja pred državnim odvjetništvom (30. svibnja 2016.) i na raspravi pred ovim sudom (7. srpnja 2021.) u bitnom naveo da se 22. ožujka 2016. nalazio u vojarni "Kamensko" u Karlovcu u spavaonici s kolegama CĆ, oštećenikom RĆ i SĆ. Negdje oko 22:00 sati da je oštećenik RĆ započeo razgovor preko mobilnog telefona s nepoznatom muškom osobom i da je čuo da se nešto prepiru pa da je čak i izašao iz spavaonice. Ubrzo da se vratio te uključio razglas na mobitelu pa da je čuo da ta osoba s druge strane linije govorio „Došao sam te ubiti“, nakon čega da je oštećenik RĆ pitao „Šta, šta“, a ta nepoznata osoba da je ponovno uzvratila riječima „Došao sam te ubiti“.

13.1. Cijeli razgovor da je trajao oko 20 sekundi, nakon čega da je oštećenik RĆ bio vidno uznemiren i da se preplašio jer da mu je troje djece bilo samo kući budući da mu je supruga otišla u bolnicu odvesti četvrto dijete jer da je imalo nekakve zdravstvene probleme. O cijelom događaju da su potom izvijestili civilnu i vojnu policiju.

13.2. Na posebna pitanja suda je odgovorio da su se on, CĆ i SĆ nalazili u spavaonici, a da je oštećenik RĆ s nepoznatom osobom razgovarao izvan spavaonice na hodniku, ali da su vrata spavaonice bila otvorena, da je čuo da je oštećeniku RĆ prethodno zazvonio mobitel i da se on javio i izašao iz spavaonice, a razglas na mobitelu da je uključio tek po ulasku u spavaonicu te da oštećenika RĆ poznaje već 6 godina jer da su bili kolege pa da mu je znao da ima suprugu i djecu.

13.3. Na pitanja okrivljenikova branitelja je kazao da im oštećenik RĆ prije ovog događaja nije govorio o svojim obiteljskim problemima, da nije spominjao okrivljenika LĆ te da on ne poznaje okrivljenika LĆ.

14. Svjedokinja HĆ (kći oštećenika) je na raspravi (13. svibnja 2021.) kazala da okrivljenika LĆ poznaje iz viđenja jer da je radio kao vozač u jednom hotelu u kojem da je bila zaposlena i njena majka ZĆ.

14.1. Kritične prigode da je bila noć i da se nalazila u obiteljskom stanu s dvojicom braće i to S od 17 godina i H od 4 godine, a da su majka ZĆ i otac RĆ (oštećenik) bili na poslu. Okrivljenik LĆ da je pozvonio i njen stariji brat S da je otvorio vrata pa da je vidjela okrivljenika LĆ koji da je odmah s povišenim tonom rekao da je došao nekoga ubiti, slijedom čega da se šokirala i mlađem bratu H rekla da ode u sobu. Okrivljenik da je očito bio pod utjecajem alkohola jer da je frfljao i teturao te da je čak počeo plakati. Kada je vidio da im otac RĆ (oštećenik) nije kući, a kojeg da je tražio, da se počeo ispričavati i govoriti im da im ne želi ništa loše te da se počeo udaljavati i kada mu je rekla da će nazvati oca RĆ (oštećenika) da joj je odgovorio da ga ne treba zvati jer da odlazi. Čim je zatvorila vrata stana da je nazvala oca RĆ (oštećenika) i da mu je sve ispričala pa da joj je rekao da će zvati policiju. Nakon 30 minuta da joj se majka ZĆ vratila s posla pa da je i njoj sve ispričala jer da je mlađi brat H zbog svega bio uznemiren.

14.2. Cijeli događaj da je trajao oko 10-15 minuta i da je okrivljenik samo jednom rekao da je došao nekoga ubiti. Otac RĆ (oštećenik) da ju je kasnije zvao i provjeravao jesu li svi dobro. Okrivljenika LĆ da je kasnije znala viđati u [adresa], ali da nisu komunicirali, odnosno da je isti čak kada je vidio da radi u jednom caffe baru prestao u njega dolaziti.

14.3. Na pitanje braniteljice okrivljenika je odgovorila da ne zna je li se okrivljenik LĆ zadržavao u blizini njihove zgrade kada je otišao te da nije s nikim razgovarao na mobitel dok je bio ispred vrata njihova stana.

15. Svjedokinja ZĆ je na raspravi (9. veljače 2022.) navela da se s oštećenikom UĆ u međuvremenu razvela te da okrivljenika LĆ poznaje dugi niz godina.

15.1. Sjeća se da je jednom policija dolazila na njenu adresu prebivališta iz razloga što je prethodno tu bio i okrivljenik LĆ, ali da tada nije bila kući jer da je najmlađeg sina K odvela u bolnicu zbog zdravstvenih problema. U stanu da su se tada nalazila njena djeca HĆ, S i H, a tadašnji suprug RĆ (oštećenik) da se nalazio u vojnoj školi u Karlovcu. Kći HĆ da joj je samo rekla da je okrivljenik LĆ te prigode kada je došao na njihovu adresu rekao da je ona (ZĆ) lažno svjedočila, ali da im nije prijetio niti da se agresivno ponašao te da im se na kraju i ispričao što je došao.

15.2. Njen tadašnji suprug RĆ (oštećenik) da je tražio od nje da podnese kaznenu prijavu protiv okrivljenika LĆ zbog prijetnji, ali da nije željela tako postupiti jer da joj djeca nisu spominjala nikakve prijetnje, odnosno da se u cijelosti od svega ogradila budući da je oštećeni RĆ i nju optuživao da je ljubavnica okrivljenika LĆ pa da joj je znao govoriti da će ih uništiti. U svakom slučaju da je u to vrijeme već bio pokrenut postupak razvoda između nje i oštećenika RĆ te da su već bili pozivani od strane centra za socijalnu skrb.

15.3. Kada joj je sud predočio iskaz kćeri HĆ iz kojeg bi proizlazilo da je okrivljenik došao na njihovu adresu i rekao joj da je došao nekog ubiti, svjedokinja ZĆ je kazala da se ne može sjetiti da joj je to kćerka spomenula, ali da je kada se vratila kući vidjela da djeci nije bilo baš svejedno što je okrivljenik LĆ došao na njihovu adresu, međutim da joj se ipak čini da djeca nisu bila uplašena. Kasnije da su na njihovu adresu došla i dva policijska službenika te obavila razgovor s njenom kćerkom HĆ.

16. Policijski službenici RĆL i DĆ su prilikom ispitivanja na raspravi (10. studenog 2021.) istakli da LĆ poznaju iz viđenja jer da je [adresa] mala sredina te da su jednom prema njemu i postupali povodom dojave oštećenika RĆ kojeg da ne poznaju.

16.1. Dakle, da su kritične prigode došli na adresu prebivališta oštećenika RĆ, koji da se tada nalazio u Karlovcu i telefonski prijavio okrivljenika LĆ da mu je došao na vrata stana u kojem da su se tada nalazila njegova djeca. Tamo da su zatekli ZĆ, inače suprugu oštećenika RĆ, s kojom da su obavili razgovor i utvrdili da ne postoje elementi za prekršajno ili kazneno postupanje. Potom da su pronašli okrivljenika LĆ i s njim porazgovarali na navedene okolnosti, međutim nisu se mogli sjetiti gdje su taj razgovor obavili.

17. Svjedok NĆ (okrivljenikov prijatelj) je na raspravi (18. svibnja 2023.) kazao da se kritične prigode nalazio s okrivljenikom kada ga je nazvao oštećeni RĆ. Poziv da je trajao oko 5-6 sekundi i da nije istina da je okrivljenik LĆ prijetio oštećeniku već upravo suprotno da je oštećenik RĆ prijetio njemu jer da mu je tako rekao okrivljenik nakon završetka poziva.

17.1. Na posebna pitanja ovlaštene tužiteljice i suda je odgovorio da su se okrivljenik LĆ i on tada nalazili u caffe baru "Priko" u [adresa], da je bilo oko 22:00 sati, ali da se ne može sjetiti mjeseca i godine kada se to dogodilo, da su on i okrivljenik prijatelji i da se često druže, da su okrivljenik i on prije tog događaja bili nogometnoj utakmici NK Omiša, da okrivljenik nije išao do stana oštećenika RĆ jer da su taj cijeli dan proveli zajedno, da policija nije dolazila obaviti razgovor s okrivljenikom u caffe bar „Priko“, da oštećenika RĆ i njegovu bivšu suprugu ZĆ ne poznaje te da se ne može sjetiti u koliko se sati točno odigravala nogometna utakmica NK Omiša.

18. Svjedokinja AĆL (bivša supruga okrivljenika) na raspravi (27. listopada 2023.) ističe da poznaje oštećenika RĆ jer da ju je jednom davno kontaktiralo preko poruka govoreći joj da je njezin tadašnji suprug LĆ (okrivljenik) ljubavnik njegovoj ženi. Te poruke da joj je slao otprilike dva dana i da se zbog toga želio naći s njom. Potom da ju je i telefonski kontaktirao, ali da s njim o tome nije željela pričati pa da joj je čak i njegova žena ZĆ plakala preko mobitela. Na koncu, da je došao i na njen posao, ali da je ona odbijala s njim razgovarati o toj temi.

18.1. Na posebna pitanja branitelja okrivljenika i suda je kazala da nema saznanja da bi oštećenik RĆ prijetio okrivljeniku LĆ, da ne vjeruje da bi okrivljenik LĆ prijetio oštećeniku RĆ, da je s okrivljenikom LĆ u dobrim odnosima jer da imaju dvoje zajedničke malodobne djece te da nikada oštećenika RĆ nije prijavila zbog prijetnji.

19. Svjedokinja ŠĆ je na raspravi (10. listopada 2024.) navela da okrivljenika LĆ poznaje iz viđenja jer da je [adresa] mala sredina, dok da oštećenika RĆ ne poznaje.

19.1. Na posebna pitanja suda i branitelja okrivljenika je odgovorila da je radila kao konobarica u caffe baru "Priko" u [adresa], da su u taj caffe bar dolazili okrivljenik LĆ i NĆ, ali da ne poznaje ĐĆ te da joj nije poznato da bi okrivljenik LĆ prijetio nekome preko telefona jer da bi se toga sigurno sjećala.

20. Pregledom zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 22. ožujka 2016. , zapisnika o utakmici treće HNL JUG 2015/2016 od 22. ožujka 2016. između nogometnih klubova NK OMIŠ – NK NERETVA, dopisa društva Telemach Hrvatska d.o.o. od 23. svibnja 2023. te optužnice ODO-a Split br. KO-DO-4202/20 od 4. lipnja 2020. utvrđeno je:

- da je oštećenik RĆ **.**.2016. u 23:10 sati pred PP Karlovac podnio kaznenu prijavu protiv okrivljenika LĆ zbog kaznenog djela prijetnje,

- da je predmetna nogometna utakmica započela u 16:00 sati, odnosno da je završila vjerojatno između 17:45 i 18:00 sati jer je po zapažanjima delegata organizacija utakmice bila po propozicijama natjecanja,

- da se detaljan ispis odlaznih i dolaznih poziva, kao i vrijeme trajanja istih za telefonske brojeve okrivljenika LĆ i oštećenika RĆ u periodu od 20. ožujka 2016. do 25. ožujka 2016. ne može dostaviti jer da je taj podatak dostupan samo unazad jedne godine i

- da se protiv okrivljenika LĆ pred ovim sudom vodi još jedan postupak i to zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 počinjenih na štetu sada bivše supruge AĆL i načelnika PP Omiš.

21. Kada se dakle analiziraju iskazi oštećenika RĆ, neposrednih očevidaca SĆ i KĆ, obrana okrivljenika LĆ te dovodeći ih u vezu s nesporno utvrđenim činjenicama postojanja narušenih međuljudskih odnosa između okrivljenika i oštećenika, dođe se do zaključka da su iskazi oštećenika RĆ te svjedoka SĆ i KĆ vjerodostojni, argumentirani, uvjerljivi i istiniti.

21.1. Naime, njihovi iskazi su detaljni i međusobno se nadopunjuju u jednu logičnu i povezanu cjelinu te su ujedno potkrijepljeni i objektivizirani pregledanom materijalnom dokumentacijom priloženom spisu te iskazima (u bitnim dijelovima) svih saslušanih svjedoka. Osim toga, tijekom raspravljanja nije pronađena niti jedna okolnost niti činjenica koja bi ukazivala da bi svjedoci SĆ i KĆ lažno teretili okrivljenika jer ga uopće ne poznaju, niti je itko u postupku na takve razloge posebno ukazivao.

22. S druge strane, već prije detaljne analize, sasvim je jasno da je obrana okrivljenika neuvjerljiva, puna nelogičnosti i proturječja te usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

22.1. Prije svega, sud ne može prihvatiti navode okrivljenika da je na adresu prebivališta oštećenika došao nakon navedene nogometne utakmice NK Omiša, odnosno oko 18:00 sati jer suprotno proizlazi iz iskaza njegova prijatelja NĆ koji tvrdi da je cijeli dan bio s okrivljenikom pa da su odmah nakon utakmice otišli u caffe bar „Priko“, odnosno da tog dana okrivljenik nije odlazio na adresu oštećenika RĆ.

22.2. Isto tako, okrivljenik u obrani pred državnim odvjetnikom navodi da ga oštećenik od 16. veljače 2016. uznemirava te da ga je čak i fizički napao, dok na raspravi odgovarajući na pitanje ovlaštene tužiteljice ističe da oštećenika RĆ uopće nije poznavao u trenutku (22. ožujka 2016.) kada mu je došao na vrata pa se s pravom može postaviti pitanje kako je to uopće moguće i protiv koga je okrivljenik onda podnio kaznenu prijavu koja je odbačena. Nelogičnost njegove obrane se očituje i kada tvrdi da je na adresu prebivališta oštećenika došao jer da ga je ovaj pozvao da porazgovaraju, obzirom da to jednostavno ne može biti istina budući da je oštećenik u tom trenutku već neko vrijeme bio u vojarni u Karlovcu. Kada bi to čak i bila istina (da ga je oštećenik pozvao) onda mu okrivljenik sigurno ne bi nakon poziva poklopio slušalicu, govoreći mu da ga ostavi na miru, već bi s njim popričao kada ga već ranije nije zatekao na adresi prebivališta.

22.3. Dakle, očito je da okrivljenik manipulira sa svojom obranom (daje drugačije odgovore na isto postavljena pitanja), odnosno da je prilagođava situaciji pa mu se kao što je i rečeno vjera ne može pokloniti, posebno imajući u vidu i činjenicu da je tijekom postupka (rasprava od 13. svibnja 2021.) njegov branitelj tvrdio da je kritične prigode kada ga je oštećenik nazvao u njegovom društvu bila supruga AĆL, a što kasnije okrivljenik opovrgava tvrdeći da je s njim ipak bio prijatelj NĆ.

22.4. Nadalje, sud ne može prihvatiti navode okrivljenika da ga je oštećenik zvao kada je bio u caffe baru „Priko“ jer iz iskaza svjedoka SĆ, KĆ i HĆ ustvari proizlazi da je oštećenik RĆ prvo razgovarao s kćerkom HĆ (koja ga je nazvala i rekla mu da je okrivljenik došao tražiti ga) i potom da je odmah nazvao okrivljenika LĆ pa da je zbog ta dva razgovora izlazio i ulazio u spavaonicu vojarne „Kamensko“ u Karlovcu. Također, nitko od svjedoka nije potvrdio da bi se s druge strane telefonske linije čuli glasovi ili žamor, a što bi upućivalo možda da se okrivljenik doista nalazi u caffe baru.

22.5. Neprihvatljiv je i dio iskaza okrivljenika u kojem ističe da je policija s njim obavila razgovor u caffe baru „Priko“ jer to nisu potvrdili policijski službenici SĆL i DĆ, a na koncu ni njegov prijatelj NĆ koji je jasno rekao da policija u navedeni caffe bar nije dolazila, a što bi po logici stvari trebao biti upečatljiviji događaj (da je policija došla obaviti razgovor) od telefonskog razgovora kojeg ovaj svjedok spominje da se dogodio u njegovom prisustvu.

22.6. Da su kojim slučajem svjedoci NĆ i ŠĆ bili prisutni navedenom telefonskom razgovoru, a što svjedokinja ŠĆ uopće ne potvrđuje, onda bi sigurno to okrivljenik spomenu u svojoj obrani pred državnim odvjetništvom jer su mu sjećanja tada sigurno bila svježija nego nakon 5 godina kada ih je predložio za svjedoke.

22.7. Vjerodostojnost okrivljenikove obrane dovedena i u pitanje kada tvrdi da je oštećenik prijetio njegovoj tadašnjoj supruzi AĆL pa da ga je zbog toga prijavila, a što nije točno jer je to ova svjedokinja prilikom saslušanja negirala.

22.8. Konačno, sud ne prihvaća okrivljenikovu obranu da je kritične prigode oštećeniku možda neka druga osoba prijetila, odnosno da mu on nije prijetio, jer je to u suprotnosti sa svim bitnim činjenicama i izvedenim dokazima.

23. Što se tiče iskaza saslušanih svjedoka HĆ (kći okrivljenika), RĆL (policijski službenik), DĆ (policijski službenik), AĆL (bivša supruga okrivljenika) i ŠĆ (konobarica) sud im u cijelosti poklanja vjeru jer se kao što je već rečeno u odnosu na odlučne činjenice poklapaju s iskazima oštećenika RĆ te svjedoka SĆ i MĆ i to bez obzira što su policijski službenici RĆL i DĆ naveli da povodom prijave oštećenika nisu utvrdili elemente za prekršajno i kazneno postupanje, obzirom da očito nisu imali u vidu sve činjenice i dokaze konkretnog slučaja jer nisu obavili razgovore s oštećenikom RĆ i neposrednim očevicima SĆ i MĆ.

24. Sud poklanja vjeru i svjedocima ZĆ (bivša supruga oštećenika) i NĆ (prijatelj okrivljenika) u većem dijelu onoga što su iskazivali, međutim svjedokinji ZĆ se ne može pokloniti vjera kada navodi da se ne može sjetiti da joj je kći HĆ ispričala da je okrivljenik došavši na njihovu adresu rekao da će nekoga ubiti jer nije logično da se sjeća svih detalja osim onog najbitnijeg, a još navodi da su djeca kada je došla kući bila na neki način uznemirena.

24.1. Isto vrijedi i za svjedoka NĆ koji tvrdi da okrivljenik nije bio na adresi prebivališta oštećenika te da je on bio s okrivljenikom kada ga je oštećenik nazvao i da okrivljenik te prigode nije prijetio oštećeniku pa sud taj dio iskaza procjenjuje kao neuvjerljiv, pristran i usmjeren na oslobađanje okrivljenika od kaznene odgovornosti (što nije neuobičajene s obzirom da su vrlo dobri prijatelji), obzirom da je u postupku kao nesporno utvrđeno da je okrivljenik bio na adresi prebivališta oštećenika inkriminiranog dana, odnosno da prilikom spornog telefonskog poziva nije bio s okrivljenikom u društvu.

25. Stoga, u postupku je nedvojbeno utvrđeno je da je kritičnog dana (22. ožujka 2016.) okrivljenik LĆ bio s prijateljem NĆ na nogometnoj utakmici NK Omiš i da su nakon utakmice otišli u caffe bar „Priko“, gdje su se zadržali neko vrijeme, i zatim očito razišli na način da je okrivljenik sam otišao na adresu prebivališta oštećenika RĆ, međutim tamo ga nije zatekao jer je oštećenik bio u Karlovcu na vojnoj obuci. Obzirom da je HĆ o tome obavijestila svoga oca RĆ (oštećenik), isti je odmah nazvao okrivljenika i pitao ga zašto je došao na njegovu adresu, a ovaj mu je uputio riječi: „došao sam te ubiti ili nekoga“, čime je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, koje mu je optužnim aktom stavljeno na teret.

26. Pritom je nužno istaknuti da za ostvarenje zakonskih obilježja prijetnje nije bitno je li okrivljenik doista imao namjere prijetnje i izvršiti jer se u slučaju kaznenog djela prijetnje zakonska obilježja kaznenog djela ostvaruju i kad počinitelj nema namjeru ostvariti izrečenu prijetnju, već je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost, o čemu je iskazivao oštećeni RĆ i zbog čega je u konačnici prijetnju i prijavio.

27. Sud je mišljenja da je konkretna prijetnja okrivljenika bila objektivno podobna da kod oštećenika izazove strah i osobnu ugroženost, imajući u vidu okolnosti i kontekst cijelog događaja.

28. Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika, a s obzirom da njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, sud ga smatra ubrojivim počiniteljem.

29. U odnosu na potrebiti oblik krivnje, a sukladno cjelokupnim rezultatima raspravljanja, osnovano je bilo zaključiti kako je okrivljenik kritične prigode postupao s izravnom namjerom, dakle bio je svjestan svojih radnji i postupaka te je htio štetnu posljedicu.

30. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjeno kazneno djelo.

31. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

32. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnost cijenio raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost te činjenicu što je od počinjenja djela proteklo skoro 9 godina, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio neprimjereno ponašanje pred sudom, odnosno ne odazivanje sudskim pozivima, zbog čega su u četiri navrata (6. veljače 2020., 9. ožujka 2023., 11. travnja 2024. i 10. listopada 2024.) izdavani dovedbeni nalozi radi njegovog prisilnog dovođenja pred sud.

33. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, sud je okrivljenika na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, jer smatra da je upravo ta sankcija po svojoj vrsti, ali i po svojoj duljini trajanja upravo ona sankcija kojom će se na okrivljenika djelovati i tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

34. Odredbom čl. 544. st. 1. ZKP/08 propisano je da će sudac pojedinac, pri donošenju nove presude, rješenjem staviti izvan snage kazneni nalog u odnosu na optuženika koji je podnio prigovor, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

35. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je temeljem čl. 148. st. 1.,u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 600,00 eura, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 23. siječnja 2024.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku

-branitelju Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Splitu

-ODO Split

-oštećeniku RĆ (po pravomoćnosti)

-u spis