Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4417/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SU, kojeg brane odvjetnici iz ZOU Gjergj Lekaj i Marko Rogić u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19), rješavajući o žalbi okrivljenika SU, podnijetoj protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, broj: Pr/I-13/2021 od 5. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika SU osnovanom, preinačuje se pobijano rješenje u odluci o kazni na način da se okrivljenika, za prekršaj činjenično opisan u izreci, na temelju članka 114. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 1.990,84 (tisućudevetstodevedeset eura i osamdesetčetiri centa) eura, koju je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u tom roku, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati da je kazna u cjelini plaćena.
II U ostalom dijelu žalba okrivljenika RU odbija kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim rješenjem okrivljenik SU proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.
1.1. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 4.418,75 kuna.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu u kojoj navodi da istu podnosi iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.
2.1. U žalbi ističe da je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna razlozima, a navedeni razlozi u znatnoj su mjeri proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Dalje navodi, ponavljajući u bitnom navode već iznijete u obrani, da nije počinio prekršaj kojim ga se tereti. Plaćanjem izrečene kazne i troškova postupka bilo bi ugroženo poslovanje njegovog obrta, kao i egzistencija njegove obitelji.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba je dijelom osnovana.
4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da pobijanim rješenjem nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, zatim da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju žalitelj ukazuje te da je djelo okrivljenika na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog zakona, a okrivljenik za terećeno djelo proglašen krivim i kažnjen.
4.1. Kako je nakon počinjenja prekršaja promijenjen propis te je u međuvremenu 29. srpnja 2023. na snagu stupio novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 83/23) ovaj sud je, postupajući u smislu članka 3. stavka 3. Prekršajnog zakona, ispitao postoji li pravni kontinuitet i podvodeći činjenično stanje pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa utvrdio da pravni kontinuitet postoji, međutim da je člankom 197. stavkom 1. točkom 2. i stavkom 3. novog Zakona za obrtnika kao počinitelja inkriminiranog djela propisana novčana kazna u iznosu od 20.000,00 eura do 66.630,00 eura, dakle više od onih propisanih u vrijeme počinjenja prekršaja, tako da je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji je tada bio na snazi, s novčanom kaznom propisanom u iznosu od 15.000,00 do 100.000,00 kuna, primijenjen kao propis koji je blaži za počinitelja.
5. Suprotno stavu žalitelja, izreka pobijanog rješenja jasna je i određena, u opisu djela u izreci jasno su, logično i određeno navedene sve činjenice i okolnosti iz kojih proizlaze obilježja djela iz primijenjenog propisa, a razlozi rješenja također su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, a niti stanju spisa. Za svaku odluku Vijeće za prekršaje dalo je valjane i argumentirane razloge prihvatljive i ovom sudu, pa nije počinjenja bitna povreda odredaba prekršajnog postupka navedena i opisana u članku 195. stavku 1. točki 11. Prekršajnog zakona.
6. Nadalje, neosnovano žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koji taj žalbeni navod ne potkrepljuje novim činjenicama i dokazima, već je naprotiv činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno i točno utvrđeno na temelju obrane okrivljenika koji se okolnosno i detaljno očitovao o inkriminiranom djelu te na temelju iscrpnog dokaznog postupka u kojem je napravljen uvid i pročitani su materijalni dokazi koji prileže spisu.
6.1. Po tako provedenom dokaznom postupku, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, Vijeće za prekršaje Lučke kapetanije Rijeka izvelo je pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika, koji je kritične zgode upotrebljavao i gospodarski koristio pomorsko dobro na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obavljajući ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskom objektu ukupne površine 62 m2, u objektu u funkciji ugostiteljstva (vanjski šank) površine 8 m2 te na pripadajućoj terasi ugostiteljskog objekta površine 98 m2, na kojoj su površini bili postavljeni stolovi sa stolicama i klupama i na dijelu iste k. č. koja u naravi čini šljunčanu obalu iznajmljivao ležaljke i suncobrane, bez da je prethodno ishodio koncesiju odnosno koncesijsko odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti, stekla sva obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.
6.2. Naime, člankom 114. stavkom 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisana je novčana kazna u rasponu od 15.000,00 do 100.000,00 kuna za fizičku osobu koja pomorsko dobro upotrebljava ili gospodarski koristi bez koncesije ili koncesijskog odobrenja.
6.3. Po ocjeni ovog suda, Vijeće za prekršaje pravilno je vrednovalo i cijenilo provedene dokaze, a za odluku o krivnji okrivljenika dalo je valjane i obrazložene razloge koje prihvaća i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
7. Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je novčana kazna izrečena žalitelju prestroga, te da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazni nije u dovoljnoj mjeri cijenilo utvrđene olakotne okolnosti u vidu dosadašnje nekažnjavanosti okrivljenika koji dugi niz godina posluje u autokampu, kao i da je do 2020. imao koncesijska odobrenja, te da se radi o tek nedavno upisanom pomorskom dobru, pa je ovaj sud u tom dijelu prihvatio žalbu okrivljenika i izrekao mu kaznu u visini tada propisane najniže kazne za počinitelja prekršaja, smatrajući je odgovarajućom i razmjernom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, držeći da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
7.1. Nadalje, uvjeti za primjenu opomene, kako se to u žalbi predlaže, nisu ispunjeni već s obzirom na iznos zapriječene novčane kazne za terećeni prekršaj (članak 43. stavak 1. Prekršajnog zakona). Naime, opomena kao mjera upozorenja može se primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura.
8. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, jer je paušalni iznos troškova odmjeren blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka, a za opravdane stvarne troškove detaljno je i pojedinačno obrazloženo na što se oni odnose i u kojim iznosima.
9. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je za okrivljenika, temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
10. Zbog navedenih razloga žalbu okrivljenika valjalo je u ostalom dijelu kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 23. siječnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Lučkoj kapetaniji Rijeka u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
