REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-43/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Komunalno poduzeće Križevci d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87214344239, zastupanoga po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanele Kontin Miklin i Željka Rožića, odvjetnika iz Križevaca, protiv ovršenika AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: Ovr-3339/2024-2 od 30. prosinca 2024., 23. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: Ovr-3339/2024-2 od 30. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„Prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate, odbija se kao neosnovan.“
2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovrhovoditelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) jer pobijano rješenje nema valjanih razloga, a razlozi koji se navode u obrazloženju u proturječnosti su s izrekom rješenja; da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud ocjenjuje da je zahtjev za naknadnom troškova ovrhovoditelja neosnovan obzirom na to kako postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak u smislu članka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) pa da bi ovrhovoditelj imao pravo na naknadu troškova izravne naplate, a koji je pravni stav pogrešan i neosnovan; da se ovakvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja ne može prihvatiti budući je odredbom članka 284. OZ propisana izvansudska ovrha kojom ovrhovoditelj može od Agencije, odnosno od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnog novčanog primanja izravno zatražiti da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina, odnosno da se provede postupak izravne naplate; da OZ i to u članku 14. stavku 7. propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu pa je ovrhovoditelj podnio sudu zahtjev za naknadu troška koji mu je nastao samim podnošenjem zahtjeva za naplatu novčane tražbine; da je i na sastancima predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda 29. ožujka 2018. i 13. lipnja 2019., zauzet pravni stav da se troškovi izravne naplate (primjena odredbe članka 209. i članka 14. stavka 4. OZ) priznaju kao troškovi ovršnog postupka.
2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način kako je to ovrhovoditelj zatražio u prijedlogu, kao i da odluči o troškovima, uz dosudu troškova žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno
4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana, ali ne i njegov žalbeni prijedlog.
5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je: da je ovrhovoditelj 18. prosinca 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu svoje novčane tražbine koju je imao u odnosu na ovršenika temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišinog Polja poslovni broj: Ovrv-11311/2024 od 12. studenoga 2024.; da je ovrhovoditelj podneskom od 18. prosinca 2024. zatražio da se ovršeniku naloži da mu naknadi troškove ove izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 46,88 eura, koji se odnose na trošak sastava zahtjeva za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 25,00 eura i trošak sastava prijedloga za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 12,50 eura, a koji uvećan za trošak PDV po stopi od 25 % (9,38 eura), iznosi ukupno 46,88 eura; da je prvostupanjski sud, pobijanim rješenjem, u cijelosti odbio kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate od 18. prosinca 2024., zaključujući da postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak u smislu članka 1. stavka 1. OZ niti je odredbama OZ propisano pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova izravne naplate kod Financijske agencije pa da bi ovrhovoditelj na temelju članka 14. stavka 7. OZ imao pravo na naknadu troškova izravne naplate kao troškova ovrhe.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga žalitelja i pazeći pritom, dodatno, po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, na bitne povrede ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja da pobijano rješenje, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije zakonito i pravilno.
7. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ na koju ukazuje žalitelj jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ono ne bi moglo pravilno ispitati.
7.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, radi čega po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.
8. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja u ovomu postupku, tu je žalitelj u pravu, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.
9. Naime, odredbom članka 4. stavka 4. ZPONS propisana je supsidijarna primjena odredbi OZ na postupak provedbe ovrhe po tomu Zakonu pa se stoga, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda i troškovi izvansudske ovrhe priznaju kao troškovi ovršnog postupka u smislu odredbi članka 14. stavka 4. i članka 284. OZ. Takvo pravno shvaćanje je u odnosu na troškove izravne naplate zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 29. ožujka 2018., a primjena toga shvaćanja u odnosu na troškove izvansudske ovrhe potvrđena je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021.
10. Povratno, potrebu za provođenje postupka izvansudske ovrhe prouzročio je ovršenik svojim držanjem – neispunjavanjem novčane obveze utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa je, posljedično tomu, dužan naknaditi ovrhovoditelju sve nužne troškove koji su u vezi s time nastali, na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ.
11. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski nije pravilno ni ocijenio visinu tražbine ovrhovoditelja, nema uvjeta za preinaku pobijanog rješenja (tako i Rev 169/2021-2 od 11. siječnja 2023.) pa je stoga valjalo kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu žalitelja i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.
12. Na temelju odredbe članka 21. stavka 1. OZ u vezi odredbe članka 166. stavka 3. ZPP o troškovima ovršnog postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci pa je stoga valjalo riješiti kao u izreci pod točkom II ovog rješenja.
U Puli – Pola 23. siječnja 2025.
Sudac
Miroslav Ružić
