REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-48/2023-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Dubravke Škalabrin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PA, zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 08. studenog 2022. br. K-168/2022, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženog PA a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi PA zbog kaznenog djela omogućavanje trošenja droga iz članka 191. stavka 1. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog članka, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, time da se izrečena kazna zatvora temeljem članka 56. KZ/11. neće izvršiti ako optuženi PA u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženog PA, i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Osijeku pod brojem K-168/2022 od 08. studenog 2022. optuženi PA proglašen je krivim zbog kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 1. KZ/11, pa je na temelju tog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, time da je optuženom PA primjenom članka 56. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ako isti u roku od dvije godine od pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Sukladno članku 191. stavku 4. u svezi člankom 79. stavkom 2. KZ/11 temeljem Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 00216189, od optuženika je oduzet jedan nagorjeli ručno izrađeni „joint“ ukupne težine 0,4 grama i jedna PVC vrećica sa zelenom biljnom materijom težine 8,7 grama, te je PU osječko-baranjskoj II Policijskoj postaji Osijek naloženo uništenje naprijed navedenih predmeta po pravomoćnosti te presude.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točke 1. i točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 -dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženiku da plati trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 167,23 eura/ 1.260,00 kune od čega na ime troškova toksikološkog vještačenja iznos od 100,87 eura/ 760,00 kuna te na ime troškova sudskog paušala iznos od 66,36 eura/ 500,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi PA po branitelju, odvjetniku Andreasu Mlikoti iz Osijeka i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5.Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7.Žalba nije osnovana.

8. Optuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna svome obrazloženju zbog čega se ne može sa sigurnošću ispitati. Konkretizirajući spomenutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, optuženik zapravo upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje budući da iznosi vlastitu analizu nalaza i rezultata toksikološkog vještačenja i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta.

8.1. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega je presuda ostala nerazumljiva i ne može se sa sigurnošću ispitati budući da je sud prvog stupnja cijenio obranu optuženika iznesenu na raspravi, dok je propustio cjeniti obranu istog koju je iznio pred policijskim službenicima i u fazi istrage pred policijskim istražiteljem. Međutim, protivno žalbenim navodima, s obzirom da je optuženik pred policijskim službenikom, policijskim istražiteljem kao i pred prvostupanjskim sudom dosljedno iznosio svoju obranu, a imajući u vidu da svi iskazi optuženika dani tijekom cijelog kaznenog postupka predstavljaju jednu obranu kao cjelinu tada prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a oni su potpuno jasni i bez proturječnosti.

8.2. Stoga su žalbeni navodi žalitelja potpuno neutemeljeni, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, žalba optuženika iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

9. Nije u pravu niti optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Optuženik u uvodu žalbe navodi ovaj žalbeni osnov, ali u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što smatra da u njegovom ponašanju nema obilježja kaznenog djela omogućavanja trošenja droga i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja ne opravdava predmetni žalbeni osnov. To iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 1. KZ/11, to u ovom slučaju, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ne postoji povreda kaznenog zakona.

9.1. Nadalje, žalitelj u žalbi tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom kaznenom djelu iz članka 33. KZ/11 budući da je optuženik svjedoku DA, koji je prethodno konzumirao opojne droge, predmetnu drogu dao na uživanje, a što je blaži oblik kaznenog djela od prodaje te imajući u vidu predmetnu količinu konoplje- Cannabis sativa L. (8,32 grama) i da je ista u hijerarhiji opojnih droga na najnižem mjestu kao najblaža opojna droga. Uz to žalitelj u žalbi ističe da je samo vođenje ovog postupka na njega utjecalo da u budućnosti ne čini ovakva ili slična kaznena djela te da je nakon inkriminiranog događaja prestao konzumirati marihuanu, završio fakultet, pronašao zaposlenje u struci i uskoro će zasnovati brak sa svojom zaručnicom.

9.2. Protivno žalbenim navodima, činjenica da je optuženik svjedoku DA dao na trošenje 8,32 grama konoplje- Cannabis sativa L., od koje količine se može sačiniti veći broj pojedinačnih doza namjenjenih za konzumiranje, a imajući u vidu da je stupanj krivnje kod optuženika maksimalan, jer je ubrojiv, svjestan je protupravnosti svojeg ponašanja i postupa s izravnom namjerom, ne ukazuje na očitu beznačajnost djela u smislu članka 33. KZ/11. Prema tome, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije povrijedio kazneni zakon kada nije primijenio odredbu toga zakona o beznačajnom djelu i u tom smislu optuženika oslobodio od optužbe.

9.3. Slijedom navedenog, s obzirom da ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio ni da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, to nije osnovana žalba optuženika izjavljena zbog ovog žalbenog osnova.

10. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi zapravo preocjenjuje obranu optuženika i iskaz svjedoka DA smatrajući da je prvostupanjski sud trebao utvrditi da li je inkriminirane prigode optuženik svjedoku DA posudio terećenu količinu konoplje- Cannabis sativa L. ili vratio prethodno posuđenu konoplju - Cannabis sativa L.. Prema tome, ukoliko sud sa sigurnošću ne može prethodno navedeno utvrditi, da je trebao primijeniti načelo in dubio pro reo. Međutim, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri analizirao iskaz svjedoka DA kojeg je doveo u vezu s obranom optuženika te na temelju istih pravilno zaključio da je iskaz imenovanog svjedoka u dijelu u kojem iskazuje da mu je optuženik utužene prigode vratio konoplju- Cannabis sativa L. koju mu je prethodno posudio neistinit te usmjeren na pomoć optuženiku zbog izbjegavanja kaznene odgovornosti jer je imenovani svjedok naprijed navedeno izjavio tek na raspravi na upit branitelja, dok je u iskazu pred policijskim istražiteljem iskazao da mu je optuženik na njegovu zamolbu dao predmetnu konoplju- Cannabis sativa L.

10.1. Slijedom navedenog, s obzirom da je predmetno kazneno djelo počinjeno u trenutku kada je optuženik svjedoku DA dao konoplju- Cannabis sativa L kako bi je trošio, a imajući u vidu da je nesporno utvrđeno da je inkriminirane prigode optuženik imenovanom svjedoku dao 8,32 grama iste, tada je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je optuženik inkriminirane prigode počinio kazneno djelo omogućavanje trošenja droga iz članka 191. stavka 1. KZ/11. Pri tome, činjenica da li je optuženik inkriminirane prigode imenovanom svjedoku vratio ili posudio konoplju- Cannabis sativa L. nije odlučna za opstojnost predmetnog kaznenog djela.

10.2. Nadalje, optuženik u žalbi ističe da se tereti da je inkriminirane prigode svjedoku DA dao ukupno 8,32 grama konoplje- Cannabis sativa L, dok iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da su policijski službenici u inkriminirano vrijeme od imenovanog svjedoka oduzeli ukupno 8,7 grama konoplje- Cannabis sativa L. pa da je prvostupanjski sud propustio utvrditi količinu marihuane koju je optuženik predao svjedoku DA. Međutim, iako iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je od imenovanog svjedoka inkriminirane prigode oduzeto ukupno 8,74 grama konoplje- Cannabis sativa L., iz nalaza i mišljenja vještaka toksikološke struke provedenog po dipl. ing. TA proizlazi da je od svjedoka DA oduzeto ukupno 8,32 grama konoplje- Cannabis sativa L. Prema tome, s obzirom da stranke nisu iznijele primjedbe na naprijed naveden nalaz i mišljenje vještakinje i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te na temelju istog utvrdio da su inkriminirane prigode policijski službenici od imenovanog svjedoka oduzeli ukupno 8,32 grama konoplje.

10.3. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud sve dokaze izvedene u ovom postupku savjesno i detaljno analizirao te ocijenio svakog posebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, zaključivši da su se u postupanju optuženika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela omogućavanje trošenja droga kako je to opisano u izreci pobijane presude. Zato je neosnovana žalba optuženika podnesena iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08.

11. Budući da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08.), to je ovaj sud prvostupanjsku presudu ispitao i tom dijelu.

11.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio olakotne okolnosti (dob optuženika, da je zaposlen i neosuđivanost ) te izostanak otegotnih okolnosti. No, sud prvog stupnja nije cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, odnosno da se radi o omogućavanju trošenja tzv. lakše droge (konoplja). Kada se pritom ima na umu protek vremena od počinjenja djela (više od četiri godine), tada kazna na koju je optuženik osuđen pretjerano naglašava retributivnu sastavnicu svrhe kažnjavanja. Zato je prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti u odluci o kazni, te optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, time da se izrečena kazna zatvora temeljem članka 56. KZ/11. neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Ta kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini. Istovremeno, ista može jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti ponovno uključivanje optuženika u društvo.

12. Imajući na umu sve navedeno, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš