REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-159/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene FH drugih, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. i drugih, Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđene FH za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 3. svibnja 2022., broj Kzd-1/2022-49 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 2023., broj I Kžzd-40/2022-5, u sjednici održanoj 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene FH za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude osuđena FH i osuđeni RH proglašeni su krivim svaki zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava iz članka 177. KZ/11 i to osuđena FH zbog jednog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 za koje joj je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci i jednog kaznenog djela iz članka 177. stavka 1., 2. i 4. KZ/11 za koje joj je na temelju članka 177. stavka 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina, a osuđeni RH zbog jednog kaznenog djela iz članka 177. stavka 1. KZ/11 za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci i jednog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 osuđenicima je u izrečene jedinstvene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to osuđenoj FH od 1. travnja 2021. do 15. lipnja 2021. te od 4. svibnja 2022., pa nadalje, a osuđenom RH od 1. travnja 2021. do 1. listopada 2021. te od 4. svibnja 2022., pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZKP/19) oštećeno dijete i žrtva KH je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućen na parnicu.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/19 osuđenici su u cijelosti oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-6. ZKP/19.
2. Protiv navedene pravomoćne presude osuđena FH je putem branitelja Javorka Novaka, odvjetnika iz Slavonskog Broda, podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) „temeljem čl. 515. Zakona o kaznenom postupku, s obzirom da je pobijanim presudama povrijeđen zakon a presude su donesene u sudskom postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zaštićenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonima“, s prijedlogom da se zahtjev za izvanredno preispitivanje prihvati i ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda te se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/24) prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da ga smatra neosnovanim.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđenici i branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Iako osuđenica u uvodu ističe da pravomoćnu presudu pobija zbog kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonima, što bi ukazivalo na osnovu pobijanja iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/24 i da je u pitanju bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/24 zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17), u obrazloženju zahtjeva jedino se tvrdnje navedene u točki 1. mogu podvesti pod ovaj postupovni prigovor, dok se sve ostale tvrdnje iz obrazloženja (točke 2. -5.) odnose isključivo na prigovore činjeničnog karaktera.
6.1. Osuđenica u točki 1. obrazloženja zahtjeva tvrdi da je ovaj kazneni postupak proveden u medijskoj propagandi i pod pritiskom medija jer su „mediji, novine i televizija tjednima u najgledanijim terminima direktno govorili isključivo o podnesiteljici kao ubici svog djeteta…“, te tvrdi da je zbog takvih medijskih pritisaka na sud proglašena krivom i drakonski kažnjena bez ijednog čvrstog dokaza.
6.2. Iako je osuđenici drugostupanjski sud na ovaj prigovor, koji je bio u gotovo istovjetnom obliku istaknut i u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, pravilno odgovorio u obrazloženju svoje odluke (točka 10.3.) ističući da je ovaj kazneni postupak vođen po odredbama ZKP/08 uz poštivanje svih zagarantiranih prava optuženika, osuđenici se uz navedeno ukazuje i sljedeće. Njene tvrdnje da su „svi mediji… tjednima u najgledanijim terminima“ prikazujući ju „kao ubicu svog djeteta“ su paušalne jer se njima ne konkretizira o kojim se to medijima radilo i ne precizira o kakvim se to pritiscima radilo da bi oni u toj mjeri utjecali na sudove da ona bude proglašena krivom i osuđena na strogu zatvorsku kaznu. Dakle, osuđenica u ovom dijelu zahtjeva iznosi uopćenu tvrdnju iz koje se ne vidi o kojoj povredi ustavnih i konvencijskih prava na pravično suđenje se radi, tj. radi li se o povredi nepristranosti suda ili o povredi presumpcije nevinosti. Ne iznosi niti jednu konkretnu okolnost koja bi objektivno ukazivala na to da je pravomoćna presuda donesena pod utjecajem medijskih pritisaka, a njeni subjektivni dojmovi u navedenom kontekstu nisu relevantni.
7. U ostalom dijelu zahtjeva u točkama 2. -5. obrazloženja, kao što je to naprijed navedeno, osuđenica ponavlja činjenične prigovore koje je isticala i u žalbi, a kojima nastoji dovesti u pitanje činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude.
7.1. U sažetom, tvrdi da u ovom kaznenom postupku nema dokaza da je ona počinila predmetna kaznena djela i da se osuđujuća se presuda temelji isključivo na proturječnom iskazu njenog sina KH, djeteta starog svega četiri godine i koji je prema iskazu njegovog terapeuta dr. ŠH podložan sugestijama bliskih osoba, kao npr. bake i koji je sklon laganju; da je i iskaz svjedoka ŠH nepouzdan jer je on tijekom postupka različito iskazivao i čiji je iskaz u suprotnosti sa sadržajem medicinske dokumentacije; da je neosnovano prihvaćeno mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba koje je dano nakon što su stručnjaci te institucije s djetetom KH obavili razgovor koji je trajao tek dva sata te je po automatizmu prihvaćeno ono što je prethodno naveo terapeut djeteta dr. ŠH; da sudovi zanemaruju i pokušavaju iskriviti sve dokaze koji joj idu u prilog i iz kojih proizlazi da je bila brižna i predana majka te su u pogledu te okolnosti, osim iskaza brojnih svjedoka iz reda rodbine, susjeda i prijatelja, njih dvadeset, zanemareni i iskazi potpuno objektivnih svjedoka, patronažne sestre VH, psihologinje FHT i pedijatrice RHT; da je ignoriran i iskaz vještaka Marcela Marcikića koji je iznio tri moguće verzije dinamike događaja u kojem je žrtva TH zadobila teške ozljede glave od kojih je kasnije preminula, a sudovi su nekritički prihvatili upravo onu soluciju koju zastupa optužba, ali koja ne odgovara opisu događaja koji iznosi u svom iskazu svjedok KH; da je navedene činjenične dvojbe trebalo razriješiti primjenom pravila „in dubio pro reo“ iz članka 3. stavka 3. ZKP-a te da optužba nije u smislu članka 3. stavka 2. ZKP-a dokazala svoje tvrdnje niti je u ovom kaznenom predmetu pravilno stupnjevana krivnja.
7.2. Sve navedene tvrdnje osuđenice su nedvojbeno prigovori činjeničnog karaktera. Međutim, osuđenici se ukazuje da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao izvanredni pravni lijek, može se podnositi samo iz osnova taksativno propisanih odredbom članka 517. stavka 1. točke 1. -3. ZKP/24. Radi se o povredama kaznenog zakona propisanih u točki 1. citiranog propisa, o postupovnim povredama koje su navedene u točki 2. te o povredi prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu, kako je to propisano u točki 3. stavku 1. članka 517. ZKP/24. Dakle, pravomoćna presuda se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne može pobijati iz osnove pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer bi se na taj način o činjenicama raspravljalo i kroz treći stupanj, a što u koncepciji ZKP/24 nije moguće.
9. Prema tome, kako zahtjev osuđenice nije osnovan, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/24 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 23. siječnja 2025.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
