Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1896/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i suca Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Zoran Brico, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Tomislav Bujas, odvjetnik u Zagrebu, radi povrata zajma, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj P-176/2024-9 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-176/2024-9 od 30. rujna 2024.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženik IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je isplatiti tužitelju TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 30.00,00 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana 01.12.2017. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31.12.2023. a od 01. siječnja 2024. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, zajedno sa odmjerenim troškovima postupka, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu. U bitnom tužitelj navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je sud neosnovano odbio dokazne prijedloge za saslušanje stranaka i svjedoka kojima bi se utvrdila činjenica produljivanja roka povrata zajma. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da je zastara počela teći 1. prosinca 2017. te smatra da je zastara počela teći od trenutka kada je saznao od koga može tražiti ispunjenje obveze, odnosno primitkom rješenja o nasljeđivanju, kada je saznao tko je nasljednik zajmoprimca. Ističe da mu je rješenje o nasljeđivanju iza pok. OO dostavljeno 31. prosinca 2020. pa je prema stavu tužitelja od tada, ili eventualno od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju (3. lipnja 2020.), počeo teći zastarni rok, koji u tom slučaju nije protekao. Ističe i da je prednik tuženika preminuo prije nego je zastara počela teći pa da se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da se u vrijeme zastare računa vrijeme koje je proteklo u korist tuženikova prednika.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 30.000,00 Eura na ime povrata zajma kojeg je tužitelj dao predniku tuženika, njegovu ocu OO **.**.2012.

9. Utvrdivši da je potraživanje tužitelja prema tuženiku (odnosno njegovu predniku, ocu OO) na obvezu povrata zajma dospjelo **.**.2017. a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. travnja 2024. prvostupanjski sud prihvaća osnovanim tuženikov prigovor zastare, obzirom je tužba podnesena nakon isteka općeg zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), kod čega dodatno zaključuje kako činjenica smrti zajmoprimca prije dospijeća tražbine, nema utjecaja na tijek zastare.

10. Navedeno pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Naime, u postupku pred prvostupanjskim sudom, utvrđeno je:

- da su **.**.2012. prednik tuženika, njegov pok. otac OO kao zajmoprimac i tužitelj kao zajmodavac sklopili Ugovor o zajmu kojim je tužitelj pozajmio predniku tuženika novčani iznos od 30.000,00 Eura u protuvrijednosti u kunama u iznosu od 222.612,90 kn s rokom vraćanja do **.**.2012.,

- da je pok. OO Potvrdom o primitku pozajmice ovjerenoj od strane javnog bilježnika Marijana Balabana iz [adresa], pod brojem OV-1338/12 **.**.2012. potvrdio primitak zajma i rok vraćanja do **.**.2012.,

- da je **.**.2012. pok. OO u svrhu osiguranja povrata zajma predao tužitelju bjanko zadužnicu do iznosa 500.000,00 kn koja je potvrđena od strane javnog bilježnika Marijana Balabana iz [adresa] pod brojem OV-1339/12-1,

- da je usmenim dogovorima zajmodavca (tužitelja) i zajmoprimca (pok. OO) produljen rok za povrat zajma do **.**.2017.

- da je zajmoprimac, OO umro **.**.2017., dakle prije dospijeća tražbine iz ugovora o zajmu,

- da je ostavinski postupak iza pok. OO okončan Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Baković broj O-4394/2017 (UPP/OS-53/17) od 4. ožujka 2020. koje je postalo pravomoćno 3. lipnja 2020.,

- da je tužitelj utvrđen zakonskim nasljednikom pok. OO,

- da se tužitelj obraćao zahtjevom za povrat zajma tuženiku, kao nasljedniku zajmoprimca,

- da se tuženik oglušio na pozive tužitelja za povratom zajma,

- da zajam nije vraćen,

- da je tužba za povrat zajma podnesena 21. travnja 2024.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da neprovođenjem dokaza saslušanjem stranaka i predloženog svjedoka nije valjano utvrđeno dospijeće njegove tražbine, jer je prvostupanjski sud suprotno navedenom računao zastarni rok od 1. prosinca studenog 2017., prihvaćajući istinitim navode tužitelja da je rok za povrat zajma dogovorom zajmodavca i zajmoprimca produljivan. Prema čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te je pravilno prvostupanjski sud riješio ne provoditi predložene dokaze za saslušanjem stranaka i svjedoka, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, osobito imajući u vidu istaknuti prigovor zastare.

13. Pravilno je prvostupanjski sud početak tijeka zastarnog roka vezao za prvi slijedeći dan nakon dospijeća tražbine. Kako je posljednji dan za povrat zajma po usmenom dogovoru zajmoprimca i tužitelja bio **.**.2017. to je zastara počela teći **.**.2017. neovisno o tome što je zajmoprimac umro **.**.2017., odnosno prije dospijeća predmetne tražbine. Naime, odredbom čl. 215. st. 1. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Stoga je zastara počela teći **.**.2017. jer smrt dužnika nema utjecaja niti na početak, niti na tijek roka zastare.

14. Za pojedine slučajeve ZOO uistinu propisuje zastoj zastare (čl. 236.. čl. 236. i čl. 237. ZOO), no smrt dužnika nije zakonom predviđeni razlog niti za prekid, niti zastoj zastare.

15. Činjenica da je zajmoprimac umro ne predstavlja prema stavu ovog suda nesagledivu prepreku koja bi onemogućila zajmodavca, kao vjerovnika sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. To stoga, što hrvatsko pravo ne poznaje ležeću ostavinu (hereditas iacens) pa stoga časom smrti ostavitelja ostavina prelazi na nasljednike ex lege dok prihvat nasljedstva ima samo deklaratorni, ne i konstitutivni učinak.

16. Ne mogu se prihvatiti osnovanim žalbeni navodi da je zastara počela teći niti pravomoćnošću, niti dostavom rješenja o nasljeđivanju tužitelju, jer je svoje pravo na ispunjenje obveze tužitelj prema zajmoprimcu (pok. OO) mogao ostvariti sudskim putem i prije okončanja ostavinskog postupka na način da zatraži, kao vjerovnik pok. OO, izdvajanje iz ostavine na temelju čl. 140. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) i na taj način prekinuti zastaru. Osim toga sam tužitelj (iako irelevantno za ovaj spor) svoj tužbi prilaže i valjanu ovršnu ispravu (Zadužnicu solemniziranu od strane javnog bilježnika) kao dokaz postojanja svoje tražbine, a kojom dokazuje postojanje svoje tražbine ovršnom ispravom (čl. 140. st. 6. ZN).

17. Stoga je kako se radi o potraživanju koje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi čl. 225. st. 1. ZOO, zastara je počela teći **.**.2024., tužba je podnesena 21. travnja 2024., pa je pravilno prvostupanjski sud prihvatio osnovanim tuženikov prigovor zastare i posljedično odbio tužbeni zahtjev. 18. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, valjano utemeljena na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tuženik ne konkretizira razloge zbog kojih pobija odluku o trošku, radi čega žalbenim navodima pravilnost odluke o trošku nije dovedena u pitanje.

19. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski