Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1619/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i suca Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurca i Jabuka d.o.o. Rijeka, protiv tuženika ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-467/2022-12 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-467/2022-12 od 11. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.858,12 EUR/ 14.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.04.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.05.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.06.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.07.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.08.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.09.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.10.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.11.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.12.2019.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.01.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.02.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.03.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.04.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.05.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.06.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.07.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.08.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.09.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.10.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.11.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.12.2020.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.01.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.02.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.03.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.04.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.05.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.06.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.07.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.08.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.09.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.10.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.11.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.12.2021.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.01.2022.g. pa do isplate,
- na iznos od 53,09 EUR/ 400,00 kn od 15.02.2022.g. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici UE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ŠE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 15 dana. “
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica pobijajući je zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da nema razloga o odlučnim činjenicama, čime da je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Osporava zaključak da tužiteljica nema osnove potraživati naknadu za korištenje suvlasničkog dijela nekretnina jer da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužiteljica nije pozivala tuženika na predaju nekretnina u suposjed. Ponavlja da se tuženik nalazio u samostalnom posjedu nekretnina u razdoblju u kojem je tužiteljica bila suvlasnica. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije pozivala tuženika na predaju nekretnina u suposjed, ponavlja da je tužiteljica to činila a na koje pozive se tuženik oglušio. Ističe da je tužiteljica na okolnost pozivanja tuženika na predaju nekretnina u suposjed predlagala provesti dokaz saslušanjem stranaka, koji dokaz nije proveden, pa da prvostupanjski sud u postupku nije utvrdio odlučne činjenice.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7. Predmet spora je tužiteljicin zahtjev za naknadu imovinske koristi ostvarene tuženikovim korištenjem suvlasničkog dijela nekretnina tužiteljice upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]/K kuća br. 112 i dvor. od 124 čhv (446 m2), kč. br. [katastarska čestica] oranica od 31 čhv (111 m2), kč. br. [katastarska čestica] livada od 122 čhv (439 m2), kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 9 j 125 čhv (52241 m2), kč. br. [katastarska čestica] livada od 528 čhv (1899 m2), kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 1 j 337 čhv (6967 m2), kč. br. [katastarska čestica] šuma od 3 j 1435 čhv (22425 m2), kč. br. [katastarska čestica] voćnjak od 153 čhv (550 m2), kč. br. [katastarska čestica] oranica od 8 j 223 čhv (46839 m2), kč. br. [katastarska čestica] oranica od 1 j 1553 čhv (11340 m2), za razdoblje od 27. veljače 2019. do 25. veljače 2022. u kojem je razdoblju tužiteljica bila suvlasnica nekretnina u ½ dijela.
8. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih činjenica da su u vremenskom razdoblju od 27. veljače 2019. do 25. veljače 2022. tužiteljica i tuženik bili suvlasnici nekretnina, svatko u ½ dijela, a koje su nekretnine bile u posjedu tuženika, odbija tužbeni zahtjev, jer tužiteljica nije tužbom, niti na drugi nesumnjiv način pozvala tuženika na predaju nekretnina u suposjed, niti pokazala volju za posjedovanjem nekretnina.
9. Pored činjenice da je tužiteljica i u tužbi i tijekom postupka isticala da je pozivala tuženika na predaju nekretnina u suposjed, radi čega je pokrenula i postupak razvrgnuća suvlasništva i u konačnici prodala svoj suvlasnički dio nekretnina trećoj osobi, pri čemu je osporavala i poštenje tuženika u posjedovanju njezinog suvlasničkog dijela nekretnina, za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije pozivala tuženika na predaju nekretnina u suposjed i da nije izrazila volju za suposjedovanjem nekretnina jer navedene okolnosti nisu utvrđivane u prvostupanjskom postupku iako je tužiteljica radi utvrđenja tih činjenica predložila dokaze.
10. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da sporni odnos između stranaka valja razriješiti primjenom odredbe čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZV), no smatra da pravo na isplatu naknade za korištenje nekretnina tužiteljica može ostvariti samo u slučaju kada bi istovremeno tražila i predaju nekretnina u suposjed. Naime, u konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta), a prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013.: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."
11. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela 1. ožujka 2021. glasi:
„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZV.“
„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“
12. Prema tome, izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj presudi, u pogledu pravnog pitanja (dokazuje li se nepoštenje posjednika nužno pokretanjem postupka za predajom u posjed) suprotno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem zahtjev za isplatu koristi ne mora pratiti i zahtjev za predaju nekretnina, nego je moguće i dopušteno dokazivati nepoštenje posjednika i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako je tužiteljica tuženika na odgovarajući način pozvala na predaju stvari (tako i u Rev-390/2020-3 od 18. svibnja 2022.) U konkretnom slučaju tim više što tužiteljica više nije suvlasnica nekretnina, pa nema niti aktivu legitimaciju za podnošenje tužbe na predaju u suposjed, a njezin se zahtjev za isplatu koristi odnosi samo na prošlo razdoblje.
13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nisu utvrđene odlučne činjenice – je li i kada tužiteljica izrazila volju za suposjedovanjem nekretnina te kvaliteta tuženikova posjeda kroz cjelokupno utuženo razdoblje, pa je u postupku nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
14. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari (čl.166. st. 3. ZPP).
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti novu glavnu raspravu i otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem. Prvostupanjski je sud dužan provođenjem predloženih dokaza raspraviti sporne činjenice, je li tužiteljica izrazila želju za suposjedovanje nekretnina i pravni položaj posjednika (tuženika), pa ovisno o utvrđenom i visinu ostvarene koristi, a dužan je raspraviti i sva druga pitanja na koja je ukazano u ovoj odluci sukladno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP.
16. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 370. ZPP.
Osijek, 23. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
