Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Poslovni broj: Kžzd-20/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Dijane Jakoliš, kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Dubravke Škalabrin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ED zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 7. travnja 2022. broj Kzd-29/2019-57, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ED kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu optuženi ED proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 pa su mu za ova kaznena djela utvrđene kazne zatvora, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 za kazneno djelo na štetu maloljetnog ŽD kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 za kazneno djelo na štetu maloljetne SD kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci i na temelju članka 179. a KZ/11 za kazneno djelo na štetu ND kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, nakon čega je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, te mu je temeljem članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetnu osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 6 (šest) mjeseci te se ima odmah izvršiti, a za preostali se dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci uz primjenu članka 57. stavka 6 u vezi članka 64. KZ/11 izriče uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom te se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo i ako izvrši sigurnosnu mjeru iz članka 70. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 70. stavka 1. KZ/11 optuženom ED izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

1.2. Na temelju članka 70. stavka 2. i 3. KZ/11 psihosocijalni tretman će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora za vrijeme trajanja bezuvjetne kazne zatvora, a kasnije, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju i može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 126/19– dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ED dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. istog Zakona u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna te trošak iz članka 145. stavka 2. točka 1. istog Zakona u iznosu od 112,00 kuna u korist proračunskih sredstava suda u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Nine Ružman, odvjetnice iz ZOU Ružman i Ružman navodeći da ju pobija "iz svih zakonom predviđenih razloga navedenih u članku 467. Zakona o kaznenom postupku". Predlaže da se prihvati žalba i preinači pobijana presuda u korist optuženika, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4 . U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Optuženik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog svih razloga navedenih u članku 467. ZKP/08, kojim su kao žalbene osnove propisane i bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona. Međutim, u žalbi ne navodi o kojoj bi se bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08 te povredi kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08 radilo niti u obrazloženju žalbe navodi u čemu bi se sastojale ove povrede. Kako se državni odvjetnik nije žalio zbog ovih povreda, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08 te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Najvećim dijelom svojih žalbenih navoda optuženik pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja te tvrdi da su iskazi oštećenice ND, optuženikove bivše supruge, svjedokinje BD, optuženikove bivše svkrve, svjedoka FD, optuženikovog bivšeg svekra te svjedoka VD, susjeda i kućnog prijatelja prethodno navedenih svjedoka, a na kojima je prvostupanjski sud utemeljio činjenično stanje, životno nelogični, neuvjerljivi, puni proturječnosti i iskonstruirani za potrebe postupka.

7.1. Osporavajući vjerodostojnost iskaza oštećenice ND i navedenih svjedoka u odnosu na događaj iz rujna 2016. optuženik navodi da oštećenica kada iskazuje da ju je optuženik istukao stolicom taj iskaz ne potkrepljuje medicinskom dokumentacijom te da nije jasno zašto sud smatra da je BD potvrdila navode oštećenice kada prvi put iskazuje da je vidjela kako optuženik tuče oštećenicu, a u drugom iskazu da je došla kad optuženik nije bio kod kuće. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud iskaz oštećenice ND ocijenio uvjerljivim i iskrenim jer ne samo da je oštećenica tijekom davanja iskaza bila vidno emocionalno uznemirena već je njen iskaz u kojem je navela da ju je optuženik početkom rujna 2016. istukao stolicom potvrđen iskazom maloljetnog oštećenika ŽD te svjedokinje BD. Maloljetni RD je tako u svom iskazu, kojeg žalitelj u žalbi u potpunosti zanemaruje, iskazao da je otac, optuženi ED, više puta bio nasilan prema njegovoj majci, oštećenici ND, znao joj govoriti ružne riječi, tući je te je jednom istukao stolicom. Svjedokinja BD je u svom iskazu pred državnim odvjetnikom izjavila da je početkom rujna 2016. došla kod njih i vidjela da ED tuče stolicom ND te je vidjela i krv na zidu, a na raspravi je, kako to proizlazi iz odnosnog raspravnog zapisnika, iskazala da navodi kao na zapisniku ODO u Čakovcu te na kapciozni upit optuženika "… kad je to svjedokinja vidjela krv na zidu kada nikad nije dolazila u njihovu kuću" izjavljuje da je to bilo onog dana kad je optuženik njezinu kćer tukao sa stolicom te da se radilo o svježoj krvi jer je optuženik upravo tukao njezinu kćer. Dakle, iskaz svjedokinje BD je konzistentan, bez proturječnosti, te je u suglasju s iskazom oštećenih ND i maloljetnog ŽD.

7.2. Neosnovano žalitelj ustraje kod stajališta da oštećenica ND daje kontradiktorne iskaze i u odnosu na događaj iz listopada 2017., da mijenja iskaze svaki put kada iskazuje jer je prilikom prvog iskaza navela da se dio događaja gdje je optuženik vikao na nju da je kurva, bacio na kauč, a zajedničko dijete ŽD gurnuo u radijator dogodio u listopadu 2017., a prilikom drugog ispitivanja da je navela da se ovaj događaj zbio par mjeseci prije listopada 2017. i da je s djetetom bila kod liječnika, a što ne proizlazi iz pribavljene medicinske dokumentacije. Protivno ovakvim žalbenim navodima, drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge pobijane presude i u odnosu na utvrđeno ponašanje optuženika tijekom 2017. Naime, oštećenica ND je pred državnim odvjetnikom i na raspravi istovjetno opisala ponašanje optuženika te je na raspravi jasno razgraničila događaje iz 2017. navodeći da je optuženik par mjeseci prije događaja iz listopada 2017. vikao na nju da se kurva, bacio je na kauč te je maloljetnog ŽD gurnuo u radijator, uslijed čega se dijete udarilo u donji dio leđa, a da je u listopadu 2017. vikao na nju da je kurva zbog čega je s djecom pobjegla u sobu a optuženik otišao u kuhinju te uzeo veliki kuhinjski nož s kojim je mahao, a na koji način se ponašao ničim izazvan, samo zato jer je bio pod utjecajem alkohola. Oštećenica je, što žalitelj pravilno primjećuje, pred državnim odvjetnikom iskazala da se ovakvo ponašanje optuženika dogodilo isključivo u listopadu 2017., no, na raspravi je jasno odvojila ove događaje te uvjerljivo objasnila kako je i tada ispričala što se dogodilo te da je tih događaja bilo jako puno i svakodnevno u to vrijeme, slijedom čega, po stavu ovog drugostupanjskog suda, vjerodostojnost iskaza oštećenice nije dovedena u pitanje. Osim toga, iskaz oštećenice ND i u ovom slučaju potvrđen je prije svega iskazom maloljetnog oštećenika ŽD jer on u svom iskazu navodi kako se sjeća jednog incidenta s nožem kada je otac uzeo nož u ruke, a oni od straha pobjegli te jednom kada ga je otac odgurnuo tako da je udario te su ga boljela leđa. K tome iz iskaza svjedokinje BD proizlazi da joj se maloljetni ĆD povjerio i ispričao da je optuženik jedne prigode uzeo nekakav nož kojim je išao prema oštećenici, a oni se zatvorili u sobu držali vrata kako optuženik ne bi ušao.

7.3. Jednako tako, neosnovano žalitelj prigovara i u pogledu utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na događaj od 31. prosinca 2017 jer da ispitani svjedoci nemaju nikakvih neposrednih saznanja te da su o događaju iskazivali kontradiktorno i kao najbliži srodnici pristrano i subjektivno. No, prvostupanjski je sud u pravilnoj ocjeni raspoloživih dokaza, a to su iskazi svjedoka BD, FD i VD, koji nije u srodstvu s oštećenicima, utvrdio da se optuženik te prigode ponašao na način kako mu se to stavlja na teret. Naime, iz uvjerljivih i međusobno podudarnih iskaza navedenih svjedoka proizlazi da su djeca ŽD i SD bili kod BD i FD te u društvu VD kako bi dočekali Novu godinu a da je FD otišao s SD u drugu sobu kako bi je spremio spavati, dok su BD, VD i RD ostali u kuhinji nakon čega je optuženik odjednom otvorio vrata i počeo vikati i galamiti na na svoju svekrvu KD, uslijed čega se maloljetni RD preplašio i počeo drhtati te potom došao do svekra FD, vikao na njega te ga vrijeđao, zbog čega se maloljetna SD probudila i počela plakati i kada se FD podignuo s kreveta pogurnuo ga tako da je glavom udario u štok vrata i pao.

7.4. Najzad, treba kazati kako žalitelj u potpunosti gubi iz vida i sadržaj sociopedagoške anamneze Centra za socijalnu skrb u Čakovcu, zbog kojeg prvostupanjski sud također ocjenjuje obranu optuženika kojom negira počinjenje kaznenog djela neuvjerljivom i usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti, a prema kojem je optuženik fokusiran na oštećenu JD koju ocrnjuje i omalovažava, da su djeca doživjela traumatsko iskustvo i bila u poziciji žrtve nasilja ili svjedočila nasilju nad majkom te je radi njegovog neprimjerenog postupanja ugrožen psihički odnosno socioemocionalni razvoj djece.

7.5. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedokinje DD, starije životne dobi i teško pokretne, na okolnost njenih saznanja o događaju od 31. prosinca 2017. te za pribavom podatka o korisniku mobilnog uređaja broj [broj telefona] prema kojoj bi oštećenica koristila taj uređaj i s tog uređaja upućivala optuženiku SMS poruke iz kojih proizlazi da ona ne osjeća bojazan za sigurnost i strah kao nevažne i odugovlačeće jer je činjenično stanje u tom pravcu dovoljno raspravljeno i razjašnjeno.

7.6. Iz izloženih je razloga neosnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Optuženik u žalbi ističe da je sud izrekao kaznu koja je prestrogo odmjerena, jer nije uzeo u obzir olakotne okolnosti, da on prije a ni poslije razvoda braka nije pokazivao sklonost počinjenju kaznenih djela, a posebno ne onih s elementima nasilja, da uredno podmiruje alimentaciju i viđa djecu i da pomaže oštećenici ND jer ju je prijavio u svom obrtu kako bi ostvarivala roditeljsku naknadu. Suprotno takvim navodima, prvostupanjski je sud kao olakotnu okolnost cijenio neosuđivanost optuženika u sklopu vrednovanja ranijeg života optuženika, a u odnosu na ponašanje optuženika prema djeci treba reći kako je dužnost optuženika kao roditelja u okviru roditeljske skrbi plaćati uzdržavanja za djecu te ih viđati zbog čega se ove okolnosti ne mogu valorizirati na način kako to smatra optuženik, a ovo tim više što je optuženik proglašen krivim da je počinio kaznena djela na štetu te iste djece. Također, suprotno navodima optuženika, iz iskaza oštećenice ND proizlazi da je optuženik prijavio oštećenicu kao zaposlenicu njegovog obrta iz razloga što za vrijeme zajedničkog života nije doprinosio za uzdržavanje djece te da optuženik ne kontaktira s djecom sukladno presudi o razvodu braka nego ih zove kada ih slučajno sretne.

8.1. Po ocjeni ovog žalbenog suda, pojedinačne kazne za svako počinjeno kazneno djelo te jedinstvena kazna zatvora pravilno su utvrđene. Prvostupanjski je sud ispravno uzeo u obzir kao olakotne okolnosti optuženikovu dosadašnju neosuđivanost te materijalne i socijalne prilike, dok otegotnih okolnosti nije našao te je uzimajući u obzir stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra i težinu nastupjelih posljedica prethodno utvrdio adekvatne kazne zatvora za svako kazneno djelo te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca primjerenu okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti optuženika i potom mu izrekao djelomičnu uvjetnu osudu uz zaštitni nadzor tako da se ima izvršiti dio kazne u trajanju od šest mjeseci, a dio kazne u trajanju od deset mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo i ako izvrši sigurnosnu mjeru psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11. Pravilno je prvostupanjski sud izrekao i navedenu sigurnosnu mjeru jer je optuženik počinio kazneno djelo s elementima nasilja a kod njega postoji, prema socioanamnestičkim podacima, velika vjerojatnost da će ponoviti nasilničko ponašanje, na koji način će mu se omogućiti da kritički sagleda svoje ponašanje prema članovima svoje obitelji i razvije odgovarajuću samokontrolu i primjerenu reakciju na okolinu.

9. Budući da navodi žalbe optuženika nisu osnovani, trebalo je po članku 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Šibenik, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dijana Jakoliš