REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-400/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak Hrgović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EN, zbog prekršaja iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22; dalje: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag s ispostavom Buje od 20. ožujka 2024., broj: 211-07/24-3/3352, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem prigovora okrivljenog EN kao djelomično osnovanog, preinačuje se prekršajni nalog u pobijanom dijelu u odluci o kazni, tako da je okrivljeni EN, za prekršaj iz čl. 53. st. 3. ZSPC-a, činjenično opisan u izreci, novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura) dužan platiti u četiri jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu odbija se prigovor okrivljenog EN kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni EN je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljeni EN da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane korištenja strane dozvole za upravljanje motornim vozilom na području Republike Hrvatske B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljeni EN je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, zbog čega se u smislu čl. 238. st. 11. PZ-a, prigovor prihvaća žalbom.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da je povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenika niti da postoje bitne povrede postupka na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u prigovoru ne osporava počinjenje prekršaja, moli da mu se omogući obročna otplata novčane kazne te da mu se ne izriče zaštitna mjera jer mu je vozačka dozvola neophodna za odlazak na posao, otac je dvoje djece koju uzdržava i vozačka dozvola im je neophodna za egzistenciju.
6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. U odnosu na okolnosti koje se ističu u prigovoru, okrivljeniku se napominje da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, a što okrivljenik nije učinio.
7. Osim toga, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja primjerenu novčanu kaznu za predmetni prekršaj izrečenu u zakonskom minimumu. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
8. Okrivljenik je u prigovoru predložio da mu se odobri plaćanje novčane kazne u obrocima. S obzirom na visinu izrečene novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da istu plati u četiri jednakih mjesečnih obroka, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste.
9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonskom trajanju, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog posebice imajući u vidu da se radi o jednom od težih prekršaja iz područja sigurnosti prometa, a navodi koje okrivljenik u prigovoru iznosi ne mogu se smatrati naročito olakotnim okolnostima koje bi opravdavale smanjenje trajanja zaštitne mjere posebice ukoliko nisu potkrijepljeni dokazima.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne može se nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Karmen Novak Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Umag s ispostavom Buje u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.
