REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-6210/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika KN, [adresa], radi plateža, dana 23. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku KN, [adresa] platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, iznos od 445,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.06.2024
. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 18.10.2024. godine navodi da se Zakonom o međunarodnom privatnom pravu (NN br. 101/17, u daljnjem tekstu: ZMPP) određuje nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima čiji su predmet privatnopravni odnosi s međunarodnim obilježjem. Zakon se primjenjuje na odnose kojima se uređuju pojedina pitanja iz čl. 1. Zakona ako nisu uređeni pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj ( čl. 2. ZMPP). Nadležnost suda Republike Hrvatske se određuje primjenom Uredbe (EU) br.1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, u daljnjem tekstu: Uredba). Nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz st. 1. ovog članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Odredbom točke 13. uvodnog dijela Uredbe propisano je da među postupcima na koje se primjenjuje ta uredba i državnim područjima država članica mora postojati povezanost. Dakle, zajednička se pravila o nadležnosti, moraju se u načelu primjenjivati ako tuženik ima domicil u državi članici. U točci 26. Uredbe propisano je da sudsku odluku donesenu pred sudom države članice potrebno je smatrati kao da je donesena pred sudom zamoljene države članice, bez potrebe provođenja posebnog postupka priznanja odluke. Prema točki 14. na tuženika koji nema domicil u državi članici, što je slučaj u ovoj pravnoj stvari jer je tuženik osoba s prebivalištem u [adresa], općenito se primjenjuju nacionalna pravila o nadležnosti koja se važeća na državnom području države članice suda pred kojim je pokrenut postupak. Nadalje je u točki 14. navedeno da s ciljem zaštite potrošača i zaposlenih, radi zaštite sudova država članica, u situacijama u kojima imaju isključivu nadležnost i zbog poštivanja autonomije stranaka određena pravila o nadležnosti iz ove Uredbe trebala bi se primjenjivati bez obzira na domicil tuženika. Iz sadržaja odredbe čl. 6. st. 2. Uredbe kojim je propisano da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se u skladu s čl. 18. st. 1., čl. 21. st. 2 i čl. 24. i 25. utvrđuje pravom te države članice, proizlazi da se ona odnosi upravo na situaciju iz točke 14 uvodnog dijela Uredbe. Smisao navedene odredbe je proširiti polje primjene Uredbe i na određene sporove u kojima tuženik nema domicil u državi članici. Tužitelj smatra da nadležnost suda u Republici Hrvatskoj proizlazi iz odredbe čl. 66. ZPP, a koja odredba propisuje uzajamnu nadležnost za tužbe protiv stranih državljanina, a sve u svezi s odredbama zaključenog Sporazuma između R Hrvatske i Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 26.02.1996. i izmjene Sporazuma od 17.06.2002. (Međunarodni ugovori br. 12/96, 5/03, 3/08 i 4/08, u daljem tekstu: Sporazum), potvrđenog Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade R Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima. Prema odredbama citiranih propisa državljani Bosne i Hercegovine koji stalno prebivaju na području Bosne i Hercegovine mogu biti tuženi pred sudovima u Republici Hrvatskoj, kao i obrnuto državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa] mogu biti tuženi pred sudovima Bosne i Hercegovine. Navodi da je pokojnom MN isplaćivana starosna mirovina pod OB: 03482673780, priznata rješenjem HZMO Područne službe u Zagrebu broj: 422478 od 12.08.2003. Tužitelj je korisniku mirovine MN isplaćivao mirovinu na tekući račun broj:
[broj bankovnog računa] otvorenom kod UniCredit bank d.d. Mostar. Korisnik je preminuo **.**.2021. U razdoblju od 01.01.2022. do 30.11.2022. tužitelj je na ime mirovine isplatio iznos od 718,77 EUR. Upućen je zahtjev za povrat UniCredit bank d.d. Mostar po kojemu je banka izvršila povrat raspoloživih sredstava na računu MN u iznosu od 273,76 EUR dana 29.02.2024. Preostali iznos nepodmirenog duga iznosi: 445,01 EUR. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj: 22 0 O 055887 21 O od 05.09.2022. utvrđeno je da je nasljednik sin ostavitelja: KN, iz [adresa]. U razdoblju od 01.01.2022. do 30.11.2022. tužitelj je na ime mirovine isplatio iznos od 718,77 EUR, UniCredit bank d.d. Mostar izvršila je povrat raspoloživih sredstava na računu MN u iznosu od 273,76 EUR, a preostali iznos nepodmirenog duga iznosi: 445,01 EUR na koji tuženik nema pravo. Tužitelj je pozivima od 22.05.2023., i 17.09.2024. pozvao tuženika da navedeni dug vrati tužitelju. Budući tuženik nije izvršio svoju obvezu vraćanja duga tužitelj predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.
2. Rješenjem suda od 05.11.2024. godine tuženik je pozvan da u roku od 45 dana od dana dostave tužbe podnese pismeni odgovor na tužbu.
3. Tuženik nije postupio sukladno rješenju suda i u određenom roku podnio odgovor na tužbu.
4. Kako su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 331. b stavak 1., točka 1. do 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 23. siječnja 2025.
Sudac:
Vesna Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u 4 primjerka.
Dna:
1. tužitelju
2. tuženiku
