REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-7017/2023
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FŽ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 30. svibnja 2023., broj: Pp - 6380/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. FŽ kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. FŽ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 30. svibnja 2023., broj: Pp - 6380/2021-10, proglašen je krivim okr. FŽ da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaje iz članka 13. i 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna 100,00 eura, za svaki prekršaj te na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, ukupna novčana kazna 200,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura.
2. Protiv te presude, okr. FŽ osobno je pravodobno podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da nije nesporno utvrđeno jer da nije jasno kako je bračni par znao da je on ta osoba koja se dovezla na motoru odnosno na temelju čega je bračni par prepoznao njega te da su policijski službenici loše odradili svoj posao.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. u postupku nije bilo sporno da je okrivljenik vlasnik vozila-motocikla [registarska oznaka], a na kojem vozilu se prema iskazu svjedokinje FŽI dovezla muška osoba koja se ponašala na način činjenično opisan u izreci pobijane osobe te je identitet te osobe nesporno utvrđen uvidom u fotografije vlasnika vozila od strane svjedokinje AŽI u Policijskoj postaji Trogir. Iako okrivljenik u svojoj obrani poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret isti niti u jednom trenutku nije učinio vjerojatnim da u inkriminirano vrijeme nije on upravljao tim motociklom niti da je motocikl dao na upravljanje drugoj osobi. Iz tih razloga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje AŽI ocijenio istinitim i vjerodostojnim jer je o svim odlučnim činjenicama iskazivala detaljno i precizno te je upravo na temelju registarskih oznaka motocikla kao vlasnika identificirala okrivljenika kao mušku osobu koja se ponašala na način koji mu se i stavlja na teret.
5.2. Stoga, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi, predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u zakonom propisanom maksimalnom iznosu za prekršaj iz članka 13. i 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao blaža vrsta kazne budući da je za predmetne prekršaje osim novčane kazne alternativno propisana i kazna zatvora, kao teže vrsta kazne.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog, koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da isti nije sposoban za privređivanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
