REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52 100 Pula

Poslovni broj P-578/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

I

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Borovnica, odvjetnica u Puli, protiv tuženika SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica DB iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 28. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice Sanje Borovnice, odvjetnice u Puli te posebne skrbnice tuženika DB, **.**.2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos 3.163,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.097,02 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zateznih kamata povrh priznatog u točkama I. i II. izreke;

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja za iznos od 2.000,00 kuna (265,45 eura) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, povučena.

II. Nalaže se tuženiku SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 850,41 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su parnične stranke braća i suvlasnici nekretnine na adresi u [adresa], označene kao k. č. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina]. Tuženiku je Rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula–Pola, Klasa: UP/I–552– 02/04– 01/22 od 30. lipnja 2004. pravomoćno djelomično oduzeta poslovna sposobnost te je stavljen pod skrbništvo.

1.1. Tužitelj je godinama plaćao sve troškove koji terete zajedničku nekretninu te je bio prisiljen pokrenuti i postupak legalizacije, budući da je predmetna nekretnina stečena nasljeđivanjem, ali u roch bau stanju te je tužitelj istu izgradio vlastitim sredstvima stečenim kreditima čiji se popis dostavlja u prilogu ove tužbe. Tužitelj je također podmirivao sve troškove nekretnine, iako je tuženik kao suvlasnik u ½ dijela dužan u istima sudjelovati u ½ dijela. Tužitelju je, međutim, postalo teško podmirivati sve troškove, a radi se o troškovima struje, vode, pražnjenja septičke jame i odvoza smeća, no od strane CZSS Pula – Pola odbijen je sa zahtjevom da mu tuženik iste naknadi. Tužitelj je temeljem računa izdanih od opskrbljivača obračunao u paušalnom minimalnom iznosu tuženikov dio i to za struju u iznosu od 200,00 kn mjesečno u razdoblju od 9/2017 do 12/2017 te u iznosu od 300,00 kn mjesečno u razdoblju od 01/2018 do 12/2020, odnosno ukupno 11.600,00 kn; za vodu u istom razdoblju ukupan iznos od 1.000,00 kn, za pražnjenje septičke jame iznos od 2.600,00 kn, za odvoz smeća iznos od 600,00 kn, odnosno na ime plaćanja režija u razdoblju od 9/2017 – 12/2020, tuženik je u obvezi isplatiti tužitelju ukupan iznos od 15.800,00 kn sukladno specifikaciji u prilogu. Od 2021. tuženikovi troškovi podmiruju se sukladno Rješenju CZSS Pula – Pola, što ukazuje da je tražbina tužitelja koju potražuje ovom tužbom osnovana. Naime za ranije razdoblje tuženik nije platio svoj dio troškova, već je i taj dio platio tužitelj.

1.2. Temeljem Rješenja CZSS Pula – Pola, Klasa: UP/I – 552 – 02/14 – 07/14, od 20. veljače 2014. tužitelj je s računa tuženika isplatio iznos od 12.000,00 kn na ime dijela troškova legalizacije. Budući da je tužitelj nastavno platio i dodatne iznose, ukupan trošak legalizacije iznosio je 92.629,94 kn, no Centar za socijalnu skrb odbio je tužitelja sa zahtjevom za naknadom ½ preostalog iznosa, iako za to nije bilo osnova, budući da je u navedenom rješenju priznat osnov za isplatu, iznos troška dokazuje se dokumentacijom priloženom i ovoj tužbi, a jasno je da je nekretninu trebalo legalizirati i radi samog ozakonjenja, ali i povećanja njezine vrijednosti. Na legalizaciju je u razdoblju od 6. rujna 2017. do 7. prosinca 2017. plaćeno 75,668,69 kn, od čega je tuženik kako je navedeno podmirio 12.000,00 kn, umjesto njegove polovice od 37.834,34 kn te je tužitelju ostao u obvezi podmiriti iznos od 25.834,34 kn. Napominje se također da je tuženik više od 15 godina samostalno plaćao sve režijske troškove, kao i navedene kredite za izgradnju/dogradnju zajedničke nekretnine i sve ostale troškove te je o bratu brinuo i kao brat i u jednom razdoblju kao skrbnik. Tužitelj se u više navrata obraćao Centru za socijalnu skrb sa zahtjevom za podmirenje predmetnih troškova, no Centar se na iste oglušio ili ga sa istima odbio te je tužitelj s obzirom na zakonske rokove prisiljen pokrenuti ovaj postupak. Stoga potražuje isplatu ukupnog iznosa od 41.664,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Potražuje i naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tuženik djelomično lišen poslovne sposobnosti na način da isti može raspolagati samo iznosima do 1.500,00 kuna mjesečno, da ne može sklapati pravne poslove, raspolagati nekretnina, potpisivati ugovore o kreditu, preuzimati jamstva i zastupati se pred pravnim tijelima, stoga je rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula od 6. ožujka 2017. stavljen pod skrbništvo svoga brata ovdje tužitelja. Iz tog rješenja proizlazi da skrbnik zastupa štićenika i samostalno obavlja poslove redovitog upravljanja imovinom štićenika. Stoga tuženik smatra da je tužitelj morao biti upoznat s dužnostima i obvezama skrbnika te da je razumio sve odredbe toga rješenja, koje je postalo pravomoćno 29. ožujka 2017. Ističe da se tužitelj 27. studenog 2020. obratio Centru radi provjere i pojašnjenja kako tuženik može raspolagati u cijelosti svojim sredstvima, što nameće pitanje zašto tužitelj nije ranije zatražio pomoć. Uslijed navedenog tuženik osporava zahtjev tužitelja u odnosu na režijske troškove u ukupnom iznosu od 15.800,00 kuna. Tuženik priznaje tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva isplatu troškova legalizacije u iznosu od 25.834,34 kune, ali umanjenog za iznos od 2.000,00 kuna. Tuženik smatra da bi tužitelj tu tražbinu trebao prebiti s novčanim iznosima koje tužitelj ostvaruje od iznajmljivanja nekretnine, a koje tuženik nije potraživao, iako bi na to imao pravo.

3. Tužitelj je, s obzirom na to da je tuženik priznao tužbeni zahtjev za troškove legalizacije umanjen za 2.000,00 kuna, povukao tužbu za iznos od 2.000,00 kuna umanjujući za taj iznos stavku I. tužbenog zahtjeva. S obzirom da se djelomičnom povlačenju tuženik nije usprotivio, sud je, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odlučio kao u točki I izreke rješenja utvrdivši da je tužba tužitelja djelomično povučena.

4. S obzirom da je tuženik priznao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 23.834,34 kuna koji se odnosi na preostale troškove legalizacije (stavka I. i II. tužbenog zahtjeva), sud je na temelju odredaba članka 331. ZPP-a donio presudu na temelju priznanja, u tom dijelu zahtjev tužitelja prihvatio i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.163,36 eura (točka I. izreke presude). Osnovanost zahtjeva za isplatu zatezne kamate tekuće na taj iznos, obrazložena je u točki 20. obrazloženja.

5. Dokazni postupak proveden je radi odlučivanja o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 15.800,00 kuna na ime razmjernog dijela režijskih troškova koji otpada na tuženika kao suvlasnika nekretnine u razdoblju od rujna 2017. do prosinca 2020.

6. U dokaznom postupku pročitani su zapisnik od 12. travnja 2021., rekapitulacija troškova, zaključak Grada Vodnjana, rješenje Grada Vodnjana, rješenje o izvedenom stanju, rješenje o komunalnom doprinosu, opomena, dokazi o transakcijama te sva druga dokumentacija dostavljena uz tužbu, kartica analitičkog konta, zapisnik od 27. ožujka 2019., popis kredita, dopis tužitelja, zamolba tužitelja, rješenje CSS-a, račun Constructa projekt, uplatnice, rješenje R1-444/13, zemljišnoknjižni izvadak, rješenje CSS-a od 30. lipnja 2004., rješenje CSS-a od 6. ožujka 2017., izvješće tužitelja, dopis CSS-a upućen tužitelju, rješenje CSS-a od 20. veljače 2014., rješenje Istarske županije, službena zabilješka od 13. lipnja 2017., dopis CSS-a od 30. lipnja 2021., rješenje CSS-a od 6. ožujka 2017. s potvrdom pravomoćnosti, iskazi svjedokinja VB i RB, iskaz tužitelja te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom je dijelu osnovan.

8. Među strankama ovoga postupka nije sporno:

- da su parnične stranke braća i suvlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica]/1ZGR k. o. [katastarska općina], na adresi u [adresa], koja u naravi predstavlja kuću i dvorište, u kojoj obje parnične stranke žive, svaki u zasebnoj funkcionalnoj jedinici,

- da je tuženik od 2004. djelomično oduzete poslovne sposobnosti s time da je posljednje rješenje u tom smislu ovaj sud donio 30. travnja 2014. posl.br. R1- 444/2013 kojim je odredio da se tuženik djelomično lišava poslovne sposobnosti na način da nije sposoban, između ostalog, raspolagati iznosom većim od 1.500,00 kuna mjesečno,

- da je Centar za socijalnu skrb Pula, na temelju gore navedenog rješenja, 6. ožujka 2017. donio rješenje kojim je tuženika stavio pod skrbništvo njegovog brata, ovdje tužitelja,

- da je Centar za socijalnu skrb Pula tek 3. ožujka 2021. izdao potvrdu pravomoćnosti toga rješenja kojom je utvrdio da je predmetno rješenje postalo pravomoćno 29. ožujka 2017., a i izvršno još 13. ožujka 2017.,

- da tužitelj bez istaknute potvrde pravomoćnosti na predmetnom rješenju nije mogao raspolagati preostalim iznosom novčanih sredstava tuženika jer mu banka nije dozvolila,

- da tužitelj u utuženom razdoblju nije raspolagao novčanim sredstvima tuženika,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju snosio sve režijske troškove za nekretninu koje su parnične stranke suvlasnici, a u kojem su razdoblju obje stranke u nekretnini živjele i istu koristile, a da tuženik nije niti na koji način u tome participirao,

- da je visina režijskih troškova koji otpada na suvlasnički udio tuženika u utuženom razdoblju 15.800,00 kuna.

9. Tuženik tužitelju osporava pravo da u ovom postupku potražuje isplatu predmetnog iznosa na ime režijskih troškova koje je sam plaćao za nekretninu koje su stranke suvlasnici svaki u ½ dijela, uzimajući u obzir da je u utuženom razdoblju upravo tužitelj bio skrbnik tuženika i kao takav ovlašten raspolagati ostatkom njegovih novčanih sredstava. S druge strane, tužitelj tvrdi da nije mogao raspolagati tim sredstvima i to iz razloga jer Centar za socijalnu skrb Pula nije sve do ožujka 2021. izdao potvrdu pravomoćnosti i izvršnosti na predmetnom rješenju, unatoč tome što im se tužitelj s tim problemom obraćao.

10. Uvidom u rješenje Centra za socijalnu skrb Pula od 6. ožujka 2017. (list 119-120 spisa) utvrđeno je da je za skrbnika ovdje tuženika imenovan njegov brat, ovdje tužitelj. U tom je rješenju određeno da tuženik nije sposoban raspolagati novčanim iznosima većim od 1.500,00 kuna mjesečno te da skrbnik samostalno obavlja poslove redovitog upravljanja imovinom štićenika, a o svojem radu i stanju štićenikove imovine svakih 6 mjeseci podnosi izvješće Centru. Iz dostavne naredbe proizlazi da se, po konačnosti rješenja, isto trebalo dostaviti Matičnom ured Pula. Iako je predmetno rješenje postalo pravomoćno 29. ožujka 2017., a izvršno 13. ožujka 2017., Centar za socijalnu skrb Pula potvrdu pravomoćnosti i izvršnosti izdao je tek 8. ožujka 2021.

11. Iz zapisnika od 27. ožujka 2019. (list 58 spisa) proizlazi da je ovdje tužitelj nepozvan pristupio u Centar za socijalnu skrb Pula i izjavio da, iz njemu nepoznatog razloga, njegov brat SB samostalno raspolaže svim svojim novčanim primanjima te je predložio da mu se kao skrbniku odobri da podigne određeni iznos s Aldovog računa.

12. Uvidom u dopis Centra za socijalnu skrb Pula od 9. prosinca 2020. (list 123 spisa), proizlazi da isti odgovara ovdje tužitelju na njegovo traženje navodeći da kao skrbnik ima ovlast svaki mjesec redovno raspolagati novčanim primanjima tuženika povrh iznosa od 1.500,00 kuna i podnositi Centru izvješća svakih 6 mjeseci, međutim niti tada Centar ne reagira na način da utvrdi u čemu je problem.

13. Uvidom u Izvješće o stanju bankovnih računa (list 121 spisa) koje je sastavio tužitelj i uručio Centru za socijalnu skrb Pula 17. ožujka 2021., utvrđeno je da tužitelj navodi da je tek na njegovo traženje u ožujku 2021. utvrđena pravomoćnost rješenja od 6.ožujka 2017., iako je on više puta obavijestio Centar o tome da tuženik podiže i neracionalno troši cijelu imovinu. Navodi da ga Centar za socijalnu skrb Pula prilikom primitka rješenja od 6. ožujka 2017. nije uputio da treba zahtijevati utvrđenje pravomoćnosti.

14. Iz iskaza svjedokinje VB (pravnice u Centru za socijalnu skrb Pula), RB (supruge tužitelja) i tužitelja kao parnične stranke utvrđeno je da je da su stranke od roditelja naslijedile predmetnu nekretninu u kojoj cijeli život žive, svaki u svojoj stambenoj jedinici. Također, utvrđeno je da je tužitelj rješenjem u 2017. imenovan skrbnikom svoga brata SB i da je nakon donošenja tog rješenja tužitelj više puta dolazio u Centar za socijalnu skrb Pula i redovito im se obraćao vezano za izvršavanje skrbništva nad bratom. Svi saslušani potvrđuju da je sam tuženik kao štićenik raspolagao svim novčanim sredstvima koje je dobivao. Iz iskaza djelatnice Centra VB proizlazi da je tužitelj ukazivao na to da skrbništvo nije zaživjelo i da ne može doći do novaca, ali da ona nije konkretno razumjela u čemu je problem.

14.1. Svjedoci i tužitelj iskazivali su uvjerljivo i jasno, ne upadajući u kontradikcije, njihovi su iskazi i međusobno sukladni, stoga sud iste smatra vjerodostojnima.

15. Uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja i dovodeći ih u korelaciju s materijalnim dokazima u ovom predmetu, utvrđeno je da je u utuženom razdoblju tuženik, unatoč tome što ne bi smio, ipak raspolagao svim novčanim sredstvima koja je primao, a da tužitelj kao skrbnik to nije mogao učiniti iz razloga što je Centar za socijalnu skrb Pula tek u ožujku 2021. utvrdio pravomoćnost rješenja, a banka ne postupa po predmetnom rješenju ako na istom nedostaje potvrda pravomoćnosti. Suprotno navodima skrbnice tuženika, ovaj je sud stava da je utvrđenje pravomoćnosti bila obveza Centra, jer je Centar bio dužan predmetno rješenje dostaviti i Matičnom uredu, što je propustio. Osim toga, obveza Centra bila je uputiti tužitelja kao skrbnika da je potrebno na njegovom primjerku rješenja ishoditi od Centra potvrdu pravomoćnosti kako bi sam predmetno rješenje mogao dostaviti banci (u kojoj tuženik prima novčana sredstva) na provedbu. Konačno valja naglasiti i to da je obveza Centra bila nadzirati rad tužitelja kao skrbnika i pratiti stanje tuženikove imovine, a svakako reagirati na obraćanje tužitelja s predmetnim problemom. Stoga sud nije našao da bi navedeno bilo propust tužitelja.

16. Tuženikovi navodi o tome da je tužitelj ostvario prihode od iznajmljivanja kuće stranaka nisu od važnosti u ovom postupku te u tom smjeru tuženik nije postavio određeni zahtjev odnosno prigovor niti je preložio izvođenje dokaza. Preostala dostavljena dokumentacija nije posebno cijenjena jer je sud odlučne činjenice utvrdio na temelju naprijed navedenih dokaza.

17. Odredbom članka 38. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) propisano je da se plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među svim suvlasnicima razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

18. Odredbom članka 1119. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, u daljnjem tekstu: Zakon o obveznim odnosima) propisano je da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

19. S obzirom da nije sporno da je samo tužitelj u utuženom razdoblju plaćao režijske troškove struje, vode, pražnjenja septičke jame i odvoz smeća te da drugačiji sporazum nije postojao, tužitelj ima, na temelju odredbe članka 1119. ZOO-a u vezi s odredbom članka 38. stavka 2. ZVDSP-a pravo od tuženika potraživati isplatu iznosa koji je razmjeran tuženikovom suvlasničkom udjelu.

19.1. Tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, a ista proizlazi iz dostavljenih plaćenih računa (list 61 do 92 spisa). Slijedom svega navedenog, u točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.800,00 kuna odnosno 2.097,02 eura.

20. Odluka o zateznim kamata donesena je na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženik, kao osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti koja ne može sklapati pravne poslove, raspolagati nekretninama i ne može se samostalno zastupati pred pravnim tijelima, postao je nepošten tek podnošenjem tužbe u ovom predmetu. Stoga je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan u dijelu kojem potražuje isplatu zateznih kamata na sve istaknute tražbine prije podnošenja tužbe te je odlučeno kao u točki III izreke.

20.1. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

21. Napominje se da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava koristeći fiksni tečaj konverzije određen od 7,53450 kuna za jedan euro sukladno Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22), prikazao iznose tražbina tužitelja iz presude.

22 . Ističe se da je sud, sukladno odredbama članka 328. ZPP-a, odredio rok za ispunjenje novčane tražbine od 15 (petnaest) dana.

23. Odluka o troškovima ovog postupka donesena je na temelju odredbe članka 155. i članka 154. stavka 5. ZPP-a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva te na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: Tarifa).

23.1. Tužitelj je zastupan po punomoćnici odvjetnici pa mu pripada nagrada od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.t.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 9. srpnja 2024. i 28. studenog 2024. (Tbr.9.t.1. Tarife), što sukladno vrijednosti boda prema (Tbr.54. Tarife) i s PDV-om od 25% (Tbr.46. Tarife), ukupno iznosi 750,00 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 50,88 eura i na presudu u iznosu 49,53 eura (polovina punog iznosa, prema novoj vrijednosti predmeta spora), uzimajući u obzir da će tužitelj moći, sukladno članku 7. stavku 3. Zakona o sudskim pristojbama, platiti pristojbu na presudu u tom iznosu u roku od 3 dana, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 10. ZPP-a kojom je propisano da i stranke moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

23.2. Stoga je tuženiku, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove isplatom ukupnog iznosa od 850,41 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

U Puli 23. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda na temelju priznanja iz točke I izreke može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

Dna:

1. Tužitelju po pun. uz R/pristojba na presudu, točka II.

2. Tuženiku po posebnoj skrbnici