Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-495/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PRO GYM j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GT, zbog prekršaja iz članka 89. stavka 1 alineje 4. i stavka 2. Zakona o sustavu civilne zaštite („Narodne novine“ broj: 82/15., 118/18., 31/20. i 21.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe PRO GYM j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GT, podnesenoj po branitelju Šimi Vidulinu, odvjetniku u Puli, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pp-1406/2021 od 26. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe PRO GYM j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GT i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba PRO GYM j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba GT su proglašeni krivima i na temelju članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 89. stavka 1 alineje 4. i stavka 2. Zakona o sustavu civilne zaštite, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih osnova. U žalbi ističu kako su u pobijanoj presudi izostali razlozi, konkretni dokazi i pravno utemeljeni zaključci kojima bi se opravdala krivnja okrivljenika. Okrivljenici također navode kako je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo s obzirom da se točka IV Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama od 26. veljače 2021. ne odnosi na teretane i fitness centre, dok se nužne epidemiološke mjere odnose na strogo pridržavanje protuepidemijskih mjera u teretanama i fitness centrima, a povrede koje se njima se stavljaju na teret predstavljaju preporuke koje su neobvezujuće, nemaju pravnu snagu i ne nameću nikakve pravne obveze.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju u svojoj žalbi ukazuju žalitelji i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neutemeljeno ističu žalitelji jer je, suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud, prema ocjeni ovoga Suda, dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, s kojima se slaže i ovaj sud.
8. Nadalje, prvostupanjski sud nije povrijedio materijalno prekršajno pravo suvišnim navođenjem i točke IV Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanje prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja (osim točke III. stavka 1. podstavka 10. navedene Odluke), jer je prvostupanjski sud djelo okrivljenika pravilno pravno označio kao prekršaj kažnjiv po članku 89. stavku 1 alineji 4. i stavku 2. Zakona o sustavu civilne zaštite, a osim toga, sud i nije vezan pravnom kvalifikacijom prekršaja, već činjeničnim opisom djela za koje se okrivljenici optužuju, a iz činjeničnog opisa ponašanja okrivljenika, koje je dokazano u dokaznom postupku, jasno proizlaze sva obilježja predmetnog prekršaja, odnosno na koji način nisu postupili po zahtjevu načelnika Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, odnosno nisu sudjelovali u provedbi mjera i aktivnosti sustava civilne zaštite, odnosno način na koji su počinili prekršaj za koji su proglašeni krivima, a koja je odluka u skladu s pravnim stajalištem Odjela za prekršaje iz područja gospodarstva i financija, od 12. srpnja 2021., a na temelju kojeg je prihvaćeno da, ukoliko dođe do kršenja mjera propisanih odlukama stožera civilne zaštite RH, takvo ponašanje počinitelja podvedivo je pod odredbu članka 89. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o sustavu civilne zaštite.
9. Također, u odnosu na žalbeni navod da se u konkretnom slučaju radilo samo o neobvezujućim preporukama, točkom I. Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanje prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja („Narodne novine“ broj: 141/20., 1/21., 2/21., 8/21., 14/21. i 20/21.), koje se kritične zgode okrivljenici nisu pridržavali, propisano je da su se sve osobe na području RH obvezne pridržavati stroge mjere fizičkog distanciranja, svih propisanih protuepidemijskih mjera, posebnih preporuka i uputa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te nužnih epidemioloških mjera propisanih ovom odlukom.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koje se okrivljenici terete, te je za svoj zaključak o krivnji dao valjane i obrazložene razloge, a žalitelji svojim žalbenim navodima navodi nisu argumentirano doveli u sumnju rezultat dokaznog postupka.
11. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina ukazuje se primjerenom, s obzirom na raspon troškova propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.
12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 23. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
