Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-614/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŠČ, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 12. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18, 42/20 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri d.o.o.protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 10. prosinca 2024., broj: Pp-449/2022, na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŠČ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni ŠČ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 60,00 (šezdeset) eura u roku 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 12. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koje djelo mu je uz izrečena novčana kazna 660,00 eura, te je temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), obvezan na naknadu ukupnih troškova prekršajnog postupka 365,45 eura (paušalni iznos 14 eura i trošak vještačenja 351,45 eura). Istom presudom od okrivljenika je na temelju odredbe članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona oduzet predmet – pištolj marke „CZ“ kalibra 7,62 mm TT, tvorničkog broja [serijski broj oružja].

2.Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o kazni i trošku. Žalitelj navodi u bitnom da je samo priznao da je pucao na parkiralištu, ali isto tako je činjenica da je ispalio hice na parkiralištu caffe bara a ne u lokalu, čime nikoga nije doveo u opasnost, niti je istina da bi šetao po kafiću s pištoljem za opasačem i plašio druge goste. Svoje oružje posjeduje legalno, lovac je i odluka je nepravilna i u dijelu kojim mu je oružje oduzeto. Žalitelj citira odredbe Prekršajnog zakona koje se odnose na odmjeravanje sankcija, ukazujući da sud nije uzeo u obzir olakotne okolnosti, pogotovo da je priznao djelo i izrazio žaljenje, te bi se svrha svakako postigla i znatno blažom kaznom jer ovakva kazna ne korespondira s posebnostima konkretnog predmeta. Dakle, sud nije u dostatnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, a kroz blažu mjeru kazne bi se na pravi način dozirala društvena osuda i ojačala svijest, a bez potrebe za ovako nepotrebno represivnom kaznom, nauštrb njezine edukativno-preventivne svrhe. Iz odluke je vidljivo da sud nominalno nabraja olakotne okolnosti, ali ne cijeni njegovu dob, teško materijalno stanje i činjenicu da je otac malodobne djece, zbog čega predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.U odnosu na činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

5.1.Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi obrane okrivljenika i čitanja dokumentacije u spisu (zapisnik o balističkom vještačenju, zapisnici policije o očevidu i ispitivanju osumnjičenika, izvod iz prekršajne evidencije), nalazeći da postupanje žalitelja na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

5.2.Iz obrane kao i iz žalbenih navoda proizlazi da i nije sporno da je žalitelj ispred ugostiteljskog objekta ispalio nekoliko hitaca u zrak iz svojeg pištolja. Time je u cijelosti ispunjeno biće prekršaja iz 70. stavka 1. točke 12. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana koji čini tko „…oružje upotrebljava na javnim mjestima ili na mjestima gdje se može ugroziti sigurnost građana“.

5.3. Što se tiče žalbenog navoda da nije točno da bi iste prilike zataknuo pištolj za pojas i tako ga nosio pred gostima lokala i da nije nikog ugrozio, ukazuje se da je prekršaj ispunjen u cijelosti pucanjem iz oružja na javnom mjestu. Svi ostali navodi koje tužitelj iznosi u sklopu činjeničnog opisa u optužnom aktu (da je zataknuo pištolj za pojas, da je vlasnik više komada oružja, da su pretragom terena nađene čahura, da je izvršen očevid i balističko vještačenje…), koje navode je i sud prvog stupnja nepotrebno unio u izreku presude, predstavljaju nepotrebni „pravni balast“ u činjeničnom opisu kojim se opisuje kontekst događaja i način utvrđenja prekršaja. Sud je trebao precizirati i pročistiti činjenični opis ostavljajući samo odlučni dio inkriminacije, no navedeni „višak“ ne utječe na postojanje samog bića prekršaja koje je nedvojbeno ostvareno.

6. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja iz kojih proizlazi da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je zadovoljavajuće obrazložio, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika, pravilno pravno označivši njegov prekršaj.

7.Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Za predmetni prekršaj propisana je propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 5.300,00 eura odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 60 dana, a prvostupanjski je sud (pravilno primijenivši zakon koji je po predviđenoj kazni najblaži za okrivljenika) izrekao najmanju predviđenu novčanu kaznu za to djelo.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, ovaj sud nije našao opravdanje za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje novčane kazne, jer utvrđene olakotne i otegotne okolnosti nikako ne daju osnova za ublažavanje kazne ispod propisanog zakonskog minimuma (pogotovo s obzirom na činjenicu da je okrivljenik prekršajno kažnjavan). Prvostupanjski je sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu u minimalnom predviđenom iznosu za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu iste. Po ocjeni ovog suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna nije previsoka, te je prvostupanjski sud izrekao primjerenu kaznu koju je valjano i argumentirano obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

7.1.U smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

8.Ispitujući povodom žalbe odluku o dosuđenim mu troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žalitelja na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13). Troškovi u paušalnom iznosu 14,00 eura su određeni u najmanjem mogućem iznosu, a trošak balističkog vještačenja je određen sukladno Rješenju o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova (»Narodne novine« broj: 55/2011, 58/2011 – ispravak, 100/2012, 110/14 i 45/16), Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku („Narodne novine“, broj: 123/15) i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narodne novine«, broj 38/2014, 123/2015, 29/2016, 61/2019 i 21/2022). Navedene troškove vještačenja u smislu gore citirane odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim, a nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi okrivljenik eventualno bio oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka.

9.Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske.

10.Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.