Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11073/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ZN i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp-3107/2021 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. (mlt.) ZN, okr. JN i okr. HN su na temelju odredbe čl. 182. t. 1. u vezi s čl. 24.a. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet dostaviti na ponovno suđenje odnosno preinačiti presudu i proglasiti okrivljenike krivim.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. okr. (mlt.) ZN, okr. JN i okr. HN oslobađaju optužbe za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i to na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a, primjenjujući čl. 24.a PZ-a, s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju ugrožavanje i povreda javnog poretka neznatan odnosno da se radi o beznačajnom djelu iz čl. 24. a PZ-a. Razlog prvostupanjski sud vidi u tome da je stupanj ugrožavanja i povrede javnog dobra neznatan jer je ispunjen i drugi uvjet budući da su okrivljenici neosuđivane osobe pa nema potrebe za kažnjavanjem počinitelja zbog njihovih osobnih svojstava.
5.1. Međutim, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom predmetu zbog remećenja javnog reda i mira zanemariv stupanj ugrožavanja i povrede javnog dobra, s obzirom da se radi o prekršaju koji ulazi u jedan od težih oblika narušavanja javnog reda i mira i to na naročito drzak i nepristojan način iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.2. Naime, i po stavu ovog suda, u konkretnom slučaju nema mjesta primijeni čl. 24. a PZ-a, budući da se okrivljenicima stavlja na teret takvo djelo koje prema težini inkriminacije i načinu izvršenja ulazi u jedno od težih prekršaja protiv javnog reda i mira i javne sigurnosti (nakon naguravanja, mlt. ZN je udario šakom u glavu drugu osobu, a okr. JN i okr. HN su pokušali izvući osobe iz taxi vozila). U konkretnom slučaju, bez obzira na utvrđenu subjektivnu okolnost odnosno neosuđivanost svakog od okrivljenika koje prvostupanjski sud ocjenjuje opravdanim, a koje su po ocjeni ovog suda takve da ne daju osnovu za primjenom instituta beznačajnog djela jer se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina (jer čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka), u vidu društvene neprihvatljivosti agresivnog ponašanja na javnom mjestu, ne daju osnovu za primjenu instituta beznačajnog djela. Ističe se da se radi o prekršaju koji po svojoj grubosti i brutalnosti prelazi granice prosječno nedopuštenog ponašanja na javnom mjestu, a što je vidljivo iz alternativno propisane kazne zatvora za taj prekršaj (u trajanju do 30 dana), kao i gornje granice novčane kazne nego drugi istovrsni, manje teži prekršaj (čl. 13. istog Zakona). Stoga se u konkretnom slučaju u kojem su okrivljenici u vrijeme počinjenja bile osobe mlađe životne dobi (17 g, 18 g. i 19 g.) koje su postupale u grupi, očito ohrabrujući jedan drugoga na nedjela, ne može prihvatiti opravdanje da nije potrebno iste kažnjavati, već im je naprotiv potrebno ukazati na neprihvatljivost njihovog ponašanja kojim se negiraju društvene vrijednosti i potencijalno ugrožava život drugih građana.
6. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije došlo do kumulativnog ispunjenja zakonskih pretpostavki za primjenu instituta beznačajnog prekršaja kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud te je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i dostaviti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će prvostupanjski sud provesti sve potrebne dokaze, nakon čega će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti. Pritom će sud donijeti odgovarajuću odluku u odnosu na ZN (koji je bio maloljetnik u vrijeme počinjenja prekršaja), sukladno čl. 227. PZ-a.
7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 23. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
