Broj: Ppž-10072/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AM, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. listopada 2023., broj: 31. Pp - 12082/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. listopada 2023., broj: 31. Pp – 12082/2023., na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. AM oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2.Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika proglasni krivim i kazni odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3.Žalba je osnovana.

4.U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da je pobijana presuda, za sada, preuranjena, jer prvostupanjski sud nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

5.Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud zaključak o oslobođenju okr. AM od prekršajne odgovornosti za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, obrazložio na način da je naveo „…budući da je okrivljenik poricao počinjenje prekršaja…a supruga okrivljenika OM nije htjela svjedočiti…a nije bio nazočan neki drugi očevidac samog događaja, pa je stoga Sud sukladno načelu in dubio pro reo oslobodio okrivljenika od optužbe…“.

5.1.Međutim, prvostupanjskom sudu se ukazuje na pogrešku koju je počinio time što je svjedokinji, a ujedno i žrtvi JM dao pravo na mogućnost korištenja blagodati nesvjedočenja.

5.2.Naime, iako svjedokinja žrtva ĆM (bračna družica okrivljenika) spada u krug osoba koje su temeljem odredbe članka 285. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012. - Odluka i Rješenje USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.) oslobođeni obveze svjedočenja, prvostupanjski sud zanemaruje odredbu članka 285. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku, a kojom odredbom je propisano:

„(6) Osobe navedene u stavku 1. točki 1. do 6. ovog članka, osim branitelja, ne mogu uskratiti iskaz ako se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece.“:

5.3.U ovom konkretnom slučaju okr. AM optužbom se stavlja se na teret da je nasilje u obitelji počinio osim prema supruzi CM i prema djeci SM (rođenom 2014.) i VM (rođenom 2010), dakle, da je počinio nasilje u obitelji na štetu djeteta, a što je tužitelj pravno označio kao prekršaj iz članka 22. stavak 1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.4.Budući da je u konkretnom slučaju djelo prema činjeničnom opisu djela, djelo počinjeno na štetu djece SM i VM, na ispitivanje svjedoka primjenjuje se odredba članka 285. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku kojom je propisano da privilegirani svjedoci, osim branitelja, ne mogu uskratiti iskaz ako se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece. Iz navedenog proizlazi da svjedokinja, ĆM, koja je u konkretnom slučaju ujedno i žrtva nasilja u obitelji, a koja ulazi u krug privilegiranih svjedoka, u konkretnom slučaju nije imala pravo uskratiti svjedočenje.

5.4.1. Obzirom da je odredbom članka 173. stavak 1. Prekršajnog zakona, propisano da se ispitivanje svjedoka u prekršajnom postupku provodi sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o kaznenom postupku, odredbe o kaznenopravnoj zaštiti djece odnose se i na slučajeve prekršajnopravne zaštite djece, dakle, u slučaju kad je djelo prekršaja nasilja u obitelji počinjeno u nazočnosti djeteta ili prema djetetu, svjedok niti

u prekršajnom postupku nema pravo na blagodat uskrate iskaza.

5.5.Isto tako, u pravu je tužitelj kada ističe da nije jasno zašto prvostupanjski sud u dokaznom postupku nije ispitao malodobnog SM i VM iako su isti žrtve fizičkog nasilja u obitelji budući da optužnim prijedlogom okrivljeniku stavljeno na teret da je osim prema supruzi CM fizičko nasilje počinio i prema djeci – sinovima SM i VM, a koje je pravilno materijalnopravno označeno kao prekršaj iz članka 10. točke 2. (tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci), a kažnjivo po članku 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U tom smislu, iako to tužitelj izričito ne ističe, prvostupanjskom sudu se ukazuje da nije u potpunosti riješio predmet optužbe, budući da iz izreke pobijane oslobađajuće odluke proizlazi da pravna oznaka djela za koje je okrivljenik oslobođen optužbe (članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) ne odgovara odnosno ne slijedi činjenični opis djela za koji je okrivljenik oslobođen od optužbe (nasilje u obitelji počinjeno prema supruzi i tjelesno kažnjavanje djece koje je kod žrtava prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost), a što je suprotno činjeničnom opisu i pravnoj oznaci djela iz optužnog prijedloga, pravilno od strane tužitelja činjenično opisano i pravno označeno kao prekršaj iz članka 22. stavak 1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.6.U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima ukazuje na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje CM u II. Policijskoj postaji Split, ističe se da iz stanja spisa proizlazi da prvostupanjski sud u dokaznom postupku nije proveo dokaz čitanjem iskaza svjedokinje CM u II. Policijskoj postaji Split (koji dokaz je zakonit) te je predmetni zapisnik izdvojio iz dokumentacije priložene optužnom prijedlogu, iako u pobijanoj presudi nije naveo razloge takvog postupanja.

6.U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti dokaze na koje mu je ukazano u ovoj odluci, a po potrebi provesti i druge dokaze, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

7.Stoga je, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.