REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10797/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NZ, zbog prekršaja iz članka 108. stavka 1. točke 17. i stavka 4. i članka 106. stavka 1. točke 4. i stavka 5. Zakona o zdravlju životinja („Narodne novine“ broj: 152/22. i 154/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog NZ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 31 Pp-2899/2024.-7. od 11. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenog NZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točke b) i c) izreke na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljeni NZ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađa od optužbe
da je:
b) 23. ožujka 2021. na lokaciji Split u ulici Kopilica broj 13. utvrđeno da nije u roku od 14 dana od dana nabave psa dana 23. veljače 2021. omogućio cijepljenje protiv zarazne bolesti bjesnoće psa imena "N" koja je ženka pasmine Ć oštenjena dana 22. veljače 2020. označena mikročipom broj: 191035000111183 s obzirom da psi stariji od 3 mjeseca moraju jednom godišnje biti cijepljeni protiv bjesnoće, kao i da pas koji nije ranije cijepljen protiv bjesnoće mora biti cijepljen u roku od 14 dana od dana njegove nabave,
c) iste prigode na istom mjestu utvrđeno nije omogućio cijepljenje protiv zarazne bolesti bjesnoće psa imena "K" koja je ženka pasmine posavski gonič označena mikročipom broj: 191035000118943 u vremenu od 01. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. s obzirom da pas stariji od 3 mjeseca mora biti jednom godišnje cijepljen protiv bjesnoće s time da između dva cijepljenja ne smije proteći više od 365 dana,
čime je okrivljenik počinio prekršaje opisane u članku 8. Zakona o zdravlju životinja, a kažnjive po članku 106. stavku 5. u svezi sa stavkom 1. točkom 4. istog Zakona. a djelom pod c) opisan u članku 8. istog Zakona, a kažnjiv po članku 106. stavku 5. u svezi sa stavkom 1. točkom 4. istog Zakona.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke, žalba okrivljenog NZ je u tom dijelu bespredmetna.
III. Uslijed odluke iz točke I. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku za djelo opisano pod točkom a) izreke, na temelju članka 108. stavka 1. točke 17. i stavka 4. Zakona o zdravlju životinja, izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura.
IV. Izrečenu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana računajući od primitka ove presude s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
V. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog NZ te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
VI. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni NZ proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 520,00 (petstodvadeset) eura, zbog prekršaja iz članka 108. stavka 1. točke 17. i stavka 4. Zakona o zdravlju životinja i dva prekršaja iz članka 106. stavka 1. točke 4. i stavka 5. istog Zakona, pobliže opisanih u izreci, te je, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozoren da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena.
2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu nejasnog sadržaja, iz koje proizlazi da se ne slaže s navodima u presudi te u kojoj ističe kako će obranu iznijeti pred nadležnim sudom.
4. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio na štetu okrivljenika odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djela, činjenično opisana pod točkama b) i c) izreke prvostupanjske presude, nisu prekršaji.
6. Prvostupanjski sud je djela pod točkama b) i c) izreke pravno označio kao prekršaje iz članka 106. stavka 1. točke 4. i stavka 5. Zakona o zdravlju životinja, budući da su kažnjive odredbe članka 158. Zakona o veterinarstvu brisane, međutim, propustio je utvrditi da su navedeni prekršaji, iz članka 158. stavka 1. točke 6. Zakona o veterinarstvu, prekršaji blanketne naravi, odnosno da je materijalna odredba članka 17. stavka 1. Zakona o veterinarstvu, u odnosu na predmetna djela, upućivala na podzakonske propise, tj. na Naredbe o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju za svaku godinu.
7. Nadalje, u Poglavlju II. članku 3. stavku 2. i 3. Naredbi o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2021. godini, propisano je da psi stariji od tri mjeseca moraju, jednom godišnje, biti cijepljeni protiv bjesnoće, s time da između dva cijepljenja ne smije proteći više od 365 dana, te pas koji tijekom godine navrši tri mjeseca mora biti cijepljen u narednih 14 dana, a pas koji nije ranije cijepljen u roku od 14 dana od dana njegove nabave, dok u činjeničnim opisima prekršaja navedenih pod točkama b) i c) izreke pobijane presude nije naveden provedbeni propis, slijedom čega nije točno navedeno bitno obilježje tih prekršaja.
8. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
9. Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa stoga, nije dostatan opis iz izreke pobijane presude u kojem nije naveden provedbeni propis, Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2021. godini niti njezine odredbe, na temelju kojih su određeni rokovi za provođenje mjera zaštite životinja, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.
10. Dakle, rok za obvezu okrivljenika se u konkretnom slučaju može utvrđivati samo na temelju posebnog propisa, dakle, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela, što je izostalo u činjeničnom opisu djela.
11. Kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja opisanih pod točkama b) i c) izreke nije naveden blanketni propis – gore navedena Naredba, na taj je način ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, jer je okrivljenik pod točkama b) i c) izreke proglašen krivim za djela koje po činjeničnom opisu sadržanom u izreci osporavane presude nisu prekršaji.
12. S obzirom da je protiv prvostupanjske presude podnesena samo žalba u korist okrivljenika, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, sud, više ne može promijeniti činjenični opis prekršaja dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja te, slijedom navedenog, budući da točka b) i točka c) izreke pobijane presude ne sadrže činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, ovaj Sud je, po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, u tom dijelu preinačio pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona, i okrivljenika za navedena djela, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove, drugostupanjske presude.
13. Rješavajući dalje predmet, ovaj sud je našao da u odnosu na djelo opisano pod točkom a) izreke, pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
14. U prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti pod točkom a) izreke, a žalitelj odlučne činjenice niti ne spori, već u žalbi neosnovano navodi da se s navodima u presudi ne slaže, koje okolnosti ga ne mogu ekskulpirati od odgovornosti za počinjeni prekršaj.
15. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da će svoju obranu iznijeti pred nadležnim sudom, napominje se kako iz stanja spisa proizlazi da su okrivljeniku u postupku omogućena sva procesna prava, koja mu prema zakonu pripadaju.
16. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno iskaza ispitane svjedokinje, veterinarske inspektorice, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pod točkom a) izreke pobijene presude, za koji je pravilno i zakonito oglašen krivim i kažnjen.
17. Dakle, za odluku o krivnji za navedeno djelo prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
18. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji za djelo opisano pod točkom a) izreke, ovaj sud je ocijenio da je, s obzirom na zakonski okvir propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, budući da je za prekršaj opisan pod točkom a) izreke pobijane presude propisana novčana kazna u rasponu od 260,00 kuna do 660,00 kuna za fizičku osobu, kazna, izrečena okrivljeniku za navedeni prekršaj, u iznosu propisanog posebnog minimuma novčane kazne, se ne ukazuje prestrogom.
19. Ovaj sud nije našao razloge za ublažavanje novčane kazne za predmetni prekršaj te smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.
20. Ako okrivljenik, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona.
21. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.
22. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
