Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-6/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Pečarević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Indiri Isaković Ivanković, odvjetnici iz Zagreba, uz sudjelovanje mlt. DA zastupanog po posebnoj skrbnici LA, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, te po tužbi tuženice ŽA protiv tužitelja JA, radi ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa s djetetom te uzdržavanja, povodom žalbi tužitelja izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-339/2021-84 od 29. studenog 2024., dana 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda pod točkom I., II., IV. i VI. izreke Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-339/2021-84 od 29. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje pod točkom III. izreke Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-339/2021-84 od 29. studenog 2024.

II. U nepobijanom dijelu navedene presude pod točkom III. i V. izreke te rješenja pod točkom I., II., IV. i V. izreke iste ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke određeno je da će mlt. DA stanovati s majkom, ovdje tuženicom ŽA, dok je pod točkom II. izreke određeno da će se osobni odnosi mlt. djeteta s ocem JA ovdje tužiteljem održavati svaki drugi vikend od petka na način da otac mlt. DA preuzme iz škole do ponedjeljka ujutro na način da ga otac dovede u školu, dva puta tjedno utorkom i četvrtkom na način da otac preuzme dijete iz škole te ga u 20.00 sati vrati na majčinu adresu, a određeno je da će mlt. DA s ocem provoditi polovicu školskih praznika i svaki drugi blagdan i praznik u Republici Hrvatskoj. Ujedno je pod točkom III. izreke određeno da će stranke zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. DA, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tužitelju da na ime uzdržavanja mlt. DA doprinosi iznose kako je to navedeno u izreci. Pod točkom V. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za uzdržavanje preko dosuđenog a do zatraženog iznosa, dok je pod točkom VI. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Osim toga, privremenom mjerom istog suda pod točkom I. izreke određeno je da će mlt. DA stanovati s majkom ŽA (greškom u pisanju prvostupanjski sud je naveo da se radi o ocu), dok je pod točkom II. izreke određeno kao i pod istom točkom presude prvostupanjskog suda, a pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju da za uzdržavanje mlt. DA plaća iznos od 460,00 EURA mjesečno počevši od donošenja navedenog rješenja pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sve na račun majke, ovdje tuženice. Pod točkom IV. izreke određeno je da navedeno rješenje ostaje na snazi i obvezuje stranke do pravomoćnog okončanja postupka ili drugačije odluke suda, dok je pod točkom V. izreke naznačeno da žalba protiv navedenog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.

3. Navedenu presudu u odnosu na točke I., II., IV. i VI. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga te zbog povrede odredaba Konvencije o pravima djeteta, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji, pobijanu presudu preinači u smislu usvajanja žalbenih navoda u cijelosti odnosno da se ista ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovni postupak pred prvostupanjski sud. Ujedno drugom žalbom pobija točku III. odluke o privremenoj mjeri, također iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da se ista usvoji.

4. U odgovoru na žalbu protiv presude tužena ističe da je ista u cijelosti neosnovana i paušalna, pa da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje osnovanost i zakonitost pobijane presude, a isto ponavlja i u odgovoru na žalbu na rješenje o privremenoj mjeri, pa predlaže da se žalbe tužitelja odbiju u cijelosti te potvrdi presuda u pobijanim točkama kao i točka III. prvostupanjskog rješenja.

5. Žalbe tužitelja nisu osnovane.

6. Kako je između stranaka sporno s kojim će roditeljem mlt. dijete stanovati, kako će se odvijati osobni odnosi s drugim roditeljem, ostvarivanje roditeljske skrbi kao i plaćanje uzdržavanja, prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka, a s obzirom da je otac predlagao da dijete stanuje s njim, a da s majkom provede svaki drugi tjedan, čemu se majka protivila, smatrajući da mlt. DA treba stanovati s njom, a s ocem održavati osobne odnose, proveo vještačenje na osnovu kojeg je zaključeno da bi mlt. DA trebao stanovati s majkom i to stoga što u konkretnom slučaju oba roditelja imaju smanjenje roditeljske kapacitete, te se ne mogu utvrditi jasni prioriteti za jednog roditelja, pa su se vještaci vodili temeljnim načelom kontinuiteta, gdje uvijek treba težiti stalnosti odgoja i zbrinjavanja, a posljedica je toga da dijete u jednako dobrim ili jednako lošim okolnostima na obje strane ostaje kod roditelja koji je do tada pretežno brinuo za dijete i odgajao ga. Slijedom opisanog mišljenja vještaka, a uzimajući u obzir da je i stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: Zavod), nakon psihologijske obrade stranaka predložio da dijete stanuje s majkom, navodeći da je ista roditelj koji u većoj mjeri pokazuje spremnost i inicijativu u pogledu izvršavanja djetetovih obveza, sud zaključuje kako je navedeno u interesu mlt. DA da nastavi živjeti s majkom slijedom čega je primjenom čl. 96. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

7. Nadalje, u skladu s čl. 119. st. 1. ObZ-a kojim je propisano da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovom pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, prvostupanjski sud je mišljenja, a cijeneći prijedlog Zavoda da se osobni odnosi mlt. DA s ocem odvijaju svaki drugi vikend od petka na način da isti preuzme DA iz škole do ponedjeljka ujutro na način da ga otac dovede u školu, te također dva puta tjedno utorkom i četvrtkom na način da otac preuzme dijete iz škole te ga u 20.00 sati vrati na majčinu adresu, kao i da dijete s ocem provede polovicu školskih praznika i svaki drugi praznik i blagdan u RH, da je navedeni prijedlog u interesu djeteta, obzirom na navode psihologa Zavoda da je za očuvanje kvalitetnog odnosa roditelj-dijete potrebno da dijete s roditeljem provodi najmanje trećinu vremena u mjesecu, te da je provođenje djeteta s roditeljem koji je u rasponu između trećine i polovine vremena mjesečno u skladu s Leonovim potrebama.

8. U odnosu na roditeljsku skrb pozivajući se na odredbe čl. 104. st. 1. i čl. 105. st. 1. ObZ-a prvostupanjski sud smatra, iako je tuženica u predmetnom postupku predlagala samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, čemu se tužitelj protivio, a Zavod nije podržao majčin prijedlog, navodeći kako bi omogućavanje majci samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi dovelo do dodatnog naglašavanja neravnomjerne raspodjele moći u roditeljskom odnosu pa je velika vjerojatnost da bi posljedično došlo do daljnjeg intenziviranja roditeljskog konflikta što predstavlja snažan rizik za pravilan razvoj djeteta, da je u skladu s dobrobiti mlt. DA da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb u odnosu na istog, odnosno da zajednički donose odluke koje se tiču djeteta, jer prekid emotivne veze i zajedničkog života roditelja ne utječe na njihovo pravo i dužnost da ostvaruju roditeljsku skrb za zajedničko dijete. Stoga zaključuje da su roditelji dužni ulagati potrebne napore u međusobnu komunikaciju kako bi zajednički donosili odluke važne za dijete, a po potrebi uključiti se i u adekvatno savjetovanje radi postizanja navedenog, s time da u predmetnom slučaju nije utvrđeno da bi zbog nepostizanja suglasnosti roditelja djetetovi interesi bili ugroženi, zbog čega smatra, kao i Zavod i vještaci, da nisu ispunjeni uvjeti da majka djelomično samostalno ostvaruje roditeljsku skrb.

9. U pogledu uzdržavanja prvostupanjski sud je, primjenjujući odredbe čl. 288. st. 2., čl. 307. st. 1., čl. 309., čl. 311. i čl. 313. ObZ-a, te utvrđujući da mlt. DA sada pohađa prvi razred osnovne škole te da postoje povećane potrebe za zdravlje jer je sklon alergijama i bronhitisu, osobito u proljeće i jesen, pa uzimajući u obzir navedeno kao i činjenicu da mlt. DA ima prosječne potrebe djeteta svoje dobi za stanovanje, hranu, odjeću, obuću i higijenu, utvrdio njegove potrebe sukladno Odlukama o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta koje su navedene u prvostupanjskoj odluci, te pritom primijenio Odluke koje su kroz utuženo razdoblje bile na snazi, temeljem primanja tužitelja i dobi djeteta, pa smatra kako je tužitelj u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. DA iznos od 460,00 EURA mjesečno, bez obzira na iznos kredita koji otplaćuje, s obrazloženjem da je obveza uzdržavanja mlt. djeteta prioritetna u odnosu na ostale obveze. Osim toga, sud je za razdoblje od siječnja 2020. kao prestanka izvanbračne zajednice do ožujka 2021. naložio tužitelju da doprinosi za uzdržavanje mlt. DA mjesečni iznos od 293,32 EURA, od travnja 2021. do rujna 2022. iznos od 327,16 EURA, od listopada 2022. do travnja 2024. iznos od 361,00 EURA te od svibnja 2024. do rujna 2024. iznos od 391,00 EURA, s time da je u periodu od prestanka izvanbračne zajednice stranaka do kolovoza 2021. sud iznose uzdržavanja smanjio za mjesečni iznos od 200,00 EURA za koji tuženica priznaje da je tužitelj uplaćivao za uzdržavanje na ime mlt. djeteta, pa je u navedenom razdoblju tužitelju naloženo platiti mjesečni iznos od 93,32 EURA od siječnja 2020. do ožujka 2021. a od travnja 2021. do kolovoza 2021. iznos od 127,16 EURA, dok su zatezne kamate dosuđene temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

10. Kako je predstavnica Zavoda smatrala da je potrebno privremenom mjerom regulirati osobne odnose, obzirom na opterećenost stranaka predmetnim postupkom i činjenicu da navedeno pitanje nije riješeno, sud je donio privremenu mjeru sukladno odredbi čl. 536. i 538. ObZ-a s time da se trajanje iste temelji na odredbama čl. 351. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20) u svezi s čl. 346. ObZ-a dok je primjenom čl. 535. ObZ-a odlučeno kao pod točkom V. izreke navedene privremene mjere.

11. U žalbi u odnosu na pobijani dio presude tužitelj ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ponavljajući da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženica roditelj sa smanjenim roditeljskim kapacitetima te da je nesamostalna u vršenju roditeljske skrbi kao i da je tijekom cijelog postupka isključivo usmjerena na kritiziranje tužitelja i njegovu skrb o djetetu pa da bi trebalo u konkretnom slučaju primijeniti odredbu čl. 105. st. 4. ObZ-a. Ukazuje da tuženica svojim negativnim stavom prema njemu štetno utječe na dijete i dovodi ga u poziciju rizika po njegovo psihičko zdravlje, pa takva djeca ne razvijaju zdravu ambivalenciju prema kojoj i majka i otac imaju svoje dobre i loše strane, čime ih ima i dijete, svi drugi oko njega i društvo u cjelini. Pojašnjava da je kod tužiteljice vidljiv manjak empatije za potrebe djeteta da bude lišeno negativne atmosfere među roditeljima koji odnosi su trajno i nepovratno poremećeni, a vidljivo je i u postupku da je tuženica i dalje emocionalno pretjerano angažirana u odnosu prema tužitelju. Stoga ukazuje da djetetu stranaka treba omogućiti normalne i opsežne odnose s ocem i zaštiti ga od majke da svojim ponašanjem i stalnom potrebom za konfliktom šteti njegovom zdravom psihičko fizičkom razvoju i rastu i da u spisu ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg dijete ne bi jednako vremena provodilo s ocem kao i s majkom. U odnosu na dosuđenu visinu uzdržavanja tužitelj smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje ponavljajući žalbene navode i u odnosu na donesenu privremenu mjeru u kojoj navodi da je od prestanka zajedničkog života sa djetetom plaćao na ime njegovog uzdržavanja iznos od 260,00 EURA mjesečno a da je doprinosio osim toga i tako da je plaćao trošak logopeda, rođendana, škole juda, skijanja te kupovao odjeću i obuću, a da dosuđeni iznosi uzdržavanja ne odgovaraju potrebama djeteta i njegovim materijalnim mogućnostima, dok da tuženica nije dostavila dokaz o nekim posebnim troškovima vezanim uz zdravlje mlt. DA.

12. U žalbi u odnosu na točku III. izreke pobijanog rješenja tužitelj ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer u odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i ocijenio iako je u ovom postupku bilo potrebno privremenom mjerom privremeno, do pravomoćnog okončanja postupka, urediti način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem. Smatra u odnosu na odluku pod točkom III. izreke da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je od prestanka obiteljske zajednice sa tuženicom redovito plaćao uzdržavanje u iznosu od 260,00 EURA mjesečno a kako tijekom postupka to nije bilo sporno pojašnjava da nije bilo potrebe za donošenjem pobijanog rješenja u točki III. izreke, dok u odnosu na dosuđenu visinu uzdržavanja tužitelj navodi da ista ne odgovara potrebama djeteta i materijalnim mogućnostima tužitelja jer je pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud trebao uzeti u obzir njegove prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, braneći tezu da dijete stranaka nema potrebe u materijalnom smislu koji se navodi u rješenju jer je zdravo i nema posebnih potreba dok tužitelj navodi kako ima rashode u vidu osobnih, normalnih, uobičajenih troškova te trošak kredita pa smatra da iz svojih prihoda ne može namiriti iznos uzdržavanja koji mu je suđen, tvrdeći da smisao odluke o uzdržavanju nije osiromašenje roditelja koji ne stanuje s djetetom nego potreba djece. Tvrdi da su potrebe mlt. DA namirene i da se namiruju upravo u iznosu koji on plaća, a to je 260,00 EURA mjesečno.

13. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, valja istaći da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s obzirom da ista nema nikakvih nedostataka niti manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno i okolnosno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužitelja u pobijanoj presudi nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, obzirom da je sud zakonito odlučio, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, koje će činjenice uzeti kao dokazane. Osim toga, ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Nadalje, s obzirom da iz stanja spisa, a što proizlazi i iz nadopune mišljenja Zavoda od 29. lipnja 2022., jasno proizlazi da je konstanto prisutan roditeljski konflikt između stranaka, ovaj sud smatra da je zakonit zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za ostvarivanje roditeljske skrbi "pola – pola", odnosno u vremenskom rasporedu gdje bi mlt. DA sa svakim roditeljem provodio po tjedan dana, obzirom da je za očekivati da bi takav oblik roditeljske skrbi doprinio produbljenju roditeljskih konflikata pa i ovaj sud prihvaća zaključak suda, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, da je u najboljem interesu mlt. DA da i dalje stanuje s majkom i to zbog toga što je utvrđeno da oba roditelja imaju smanjene roditeljske kapacitete te se ne mogu utvrditi jasni prioriteti jednog od roditelja, pa je sud zakonito svoju odluku temeljio sukladno prijedlogu vještaka načelom kontinuiteta, cijeneći pritom da su vještaci istaknuli da je tuženica roditelj koji u većoj mjeri pokazuje spremnost i inicijativu u izvršavanju djetetovih obveza, slijedom čega se svi žalbeni navodi tužitelja u pogledu odluke prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke presude ukazuju neosnovanim.

15. Osim toga, bez obzira što ovaj sud smatra da su točni navodi tužitelja da je mlt. DA očinska figura nužno potrebna za zdrav rast i razvoj, a cijeneći da je mlt. DA dijete školske dobi koji ima školske obveze, a pohađa i izvanškolske aktivnosti, da su susreti i druženja tužitelja s istim kako je to presuđeno točkom II. izreke presude u skladu s Leonovim potrebama jer će isti viđati oca i kroz tjedan i u vrijeme vikenda te kroz školske i državne praznike i blagdane, a što ne znači da sukladno dogovoru stranaka to ne može biti i češće, slijedom čega uvažavajući stav suda da mlt. DA stanuje s majkom, nisu osnovani svi žalbeni navodi kojima tužitelj pobija točku II. prvostupanjske presude.

16. U odnosu na odluku o visini uzdržavanja pod točkom IV. izreke presude i u odnosu na odluku pod točkom III. izreke donesene privremene mjere, a cijeneći da se sukladno odredbi čl. 309. ObZ-a uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, dok se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju primjenom odredbe čl. 311. st. 2. istog Zakona prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je visina uzdržavanja koju je dužan doprinositi za mlt. DA određena u previsokom iznosu, kako za razdoblje do zaključenja rasprava tako i ubuduće. Osim toga i žalbeni navodi tužitelja da je isti mlt. DA kupovao odjeću i obuću te plaćao trošak rođendana i skijanja nisu odlučni za ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, jer se uzdržavanje uvijek plaća u novcu, pa navedene okolnosti ne umanjuju obvezu uzdržavanja tužitelja u dosuđenim iznosima, dok će i prema mišljenju ovog suda, a s obzirom na iznos plaće koju prima tužitelju ostati dovoljno za zadovoljenje svojih potreba.

17. Stoga je cijeneći naznačene Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike na koje se poziva prvostupanjski sud u svojim odlukama te utvrđenjima tijekom postupka iz kojih proizlazi da je sam tužitelj na ročištu 6. travnja 2022. potvrdio navod tužene iz zahtjeva za donošenjem privremene mjere da je samo do kolovoza 2021. uplaćivao za uzdržavanje mlt. DA 1.500,00 kn mjesečno, a vodeći računa da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja, ovaj sud je stava da je prvostupanjski sud pravilno dosudio iznose koje je tužitelj dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. DA počevši od siječnja 2020. pa nadalje, s obzirom da je očito da tužitelj ima plaću kojom može doprinositi dosuđene iznose uzdržavanja za mlt. DA bez obzira što ima obvezu otplate kredita imajući u vidu da je odredbom čl. 288. st. 1. ObZ-a jasno propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mlt. dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja istog.

18. Kako stoga nisu osnovani žalbeni navodi u pogledu odluke o visini uzdržavanja ni pod točkom IV. izreke pobijane presude ni u odnosu na točku III. izreke donesene privremene mjere valjalo je žalbe tužitelja odbiti kao neosnovane primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. toč. 2. istog Zakona potvrditi pobijanu presudu u odnosu na točke I., II., IV. i VI izreke te u odnosu na točku III. pobijanog rješenja jer je i u odnosu na odluku o troškovima postupka pravilno primijenjeno materijalno pravo.

19. Nepobijane točke III. i V. izreke presude, te nepobijane točke I., II. IV. i V. izreke rješenja ostaju neizmijenjene.

U Varaždinu 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović