Pr-7357/2021-22
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Danijele Mucić, u pravnoj stvari tužiteljice RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Meri Prar, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, OIB:51401063283, radi isplate- kolektivni ugovor, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. studenog 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Meri Prar, odvjetnika u Splitu, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi dana 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I.Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.597,37 EUR bruto, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:
− za studeni 2016. na iznos od 8,47 EUR, od 15.12.2016. godine,
− za prosinac 2016. na iznos od 19,02EUR, od 15.01.2017. godine,
− za siječanj 2017. na iznos od 19,68 EUR, od 15.02.2017. godine,
− za veljaču 2017. na iznos od 6,34 EUR, od 15.03.2017. godine,
− za travanj 2017. na iznos od 38,78 EUR, od 15.05.2017. godine,
− za svibanj 2017. na iznos od 30,56 EUR, od 15.06.2017. godine,
− za lipanj 2017. na iznos od 53,11 EUR, od 15.07.2017. godine,
− za kolovoz 2017. na iznos od 7,53 EUR, od 15.09.2017. godine,
− za rujan 2017. na iznos od 14,60 EUR, od 15.10.2017. godine,
- za listopad 2017. na iznos od 3,74 EUR, od 15.11.2017. godine,
− za prosinac 2017. na iznos od 35,55 EUR, od 15.01.2018. godine,
− za siječanj 2018. na iznos od 18,93 EUR, od 15.02.2018. godine,
− za veljaču 2018. na iznos od 15,73 EUR, od 15.03.2018. godine,
− za travanj 2018. na iznos od 28,18 EUR, od 15.05.2018. godine,
− za svibanj 2018. na iznos od 11,65 EUR, od 15.06.2018. godine,
− za lipanj 2018. na iznos od 27,76 EUR, od 15.07.2018. godine,
− za srpanj 2018. na iznos od 35,19 EUR, od 15.08.2018. godine,
− za kolovoz 2018. na iznos od 9,80 EUR, od 15.09.2018. godine,
− za rujan 2018. na iznos od 22,31 EUR, od 15.10.2018. godine,
- za listopad 2018. na iznos od 28,26 EUR, od 15.11.2018. godine,
− za studeni 2018. na iznos od 35,78 EUR, od 15.12.2018. godine,
− za prosinac 2018. na iznos od 51,79 EUR, od 15.01.2019. godine,
− za siječanj 2019. na iznos od 41,99 EUR, od 15.02.2019. godine,
− za veljaču 2019. na iznos od 24,23 EUR, od 15.03.2019. godine,
− za ožujak 2019. na iznos od 23,44 EUR, od 15.04.2019. godine,
− za travanj 2019. na iznos od 35,11 EUR, od 15.05.2019. godine,
− za svibanj 2019. na iznos od 15,63 EUR, od 15.06.2019. godine,
− za lipanj 2019. na iznos od 100,95 EUR, od 15.07.2019. godine,
− za srpanj 2019. na iznos od 28,43 EUR, od 15.08.2019. godine,
− za kolovoz 2019. na iznos od 31,97 EUR, od 15.09.2019. godine,
− za rujan 2019. na iznos od 22,81 EUR, od 15.10.2019. godine,
- za listopad 2019. na iznos od 6,77 EUR, od 15.11.2019. godine,
− za studeni 2019. na iznos od 6,02 EUR, od 15.12.2019. godine,
− za prosinac 2019. na iznos od 93,97 EUR, od 15.01.2020. godine,
− za siječanj 2020. na iznos od 36,31 EUR, od 15.02.2020. godine,
− za veljaču 2020. na iznos od 12,42 EUR, od 15.03.2020. godine,
− za travanj 2020. na iznos od 4,45 EUR, od 15.05.2020. godine
− za svibanj 2020. na iznos od 41,57 EUR, od 15.06.2020. godine,
− za lipanj 2020. na iznos od 16,21 EUR, od 15.07.2020. godine,
− za kolovoz 2020. na iznos od 8,14 EUR, od 15.09.2020. godine,
− za siječanj 2021. na iznos od 91,20 EUR, od 15.02.2021. godine,
− za svibanj 2021. na iznos od 36,49 EUR, od 15.06.2021. godine,
− za lipanj 2021. na iznos od 34,43 EUR, od 15.07.2021. godine,
− za srpanj 2021. na iznos od 6,09 EUR, od 15.08.2021. godine,
− za kolovoz 2021. na iznos od 2,31 EUR, od 15.09.2021. godine,
− za studeni 2021. na iznos od 23,73 EUR, od 15.12.2021. godine,
− za siječanj 2022. na iznos od 46,42 EUR, od 15.02.2022. godine,
− za veljaču 2022. na iznos od 5,53 EUR, od 15.03.2022. godine,
− za ožujak 2022. na iznos od 0,62 EUR, od 15.04.2022. godine,
− za travanj 2022. na iznos od 12,57 EUR, od 15.05.2022. godine,
− za lipanj 2022. na iznos od 15,18 EUR, od 15.07.2022. godine,
− za kolovoz 2022. na iznos od 27,53 EUR, od 15.09.2022. godine,
− za rujan 2022. na iznos od 21,15 EUR, od 15.10.2022. godine,
- za studeni 2022. na iznos od 45,57 EUR, od 15.12.2022. godine,
sve do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, a
− za prosinac 2022. na iznos od 47,79 EUR, od 15.01.2023. godine,
− za ožujak 2023. na iznos od 3,27 EUR, od 15.04.2023. godine,
− za travanj 2023. na iznos od 33,59 EUR, od 15.05.2023. godine,
− za svibanj 2023. na iznos od 20,28 EUR, od 15.06.2023. godine,
− za lipanj 2023. na iznos od 54,24 EUR, od 15.07.2023. godine,
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.
II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.640,45 EUR-a uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate.
Obrazloženje
1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 13. prosinca 2021. tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće navodeći kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara u jedinici intenzivne skrbi, a na kojem mjestu je radila i u periodu od studenog 2016. do danas. Tuženik da joj u utuženom razdoblju, a protivno Kolektivnom ugovoru, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada, kao i za prekovremeni rad. Nadalje, tužiteljica da je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pa da joj pripada pravo na povećanje plaće za sve odrađene sate rada, a što da tuženik nije učinio. Budući da joj je tuženik pogrešno obračunao i isplatio plaću po gore navedenim vidovima, to da je posljedično pogrešno isplatio i naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.
2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava osnovu tužbenog zahtjeva.
3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom evidencije rada i platnih lista tužiteljice te vještačenjem po vještaku Anti Beusu dipl. oecc..
4.Podneskom od 05. ožujka 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako glasi u izreci.
5.Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženome razdoblju od 1. studenog 2016. do 1. srpnja 2023. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara. Sporno je da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.
7.Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 ,dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17).
8.Sukladno čl. 51. st. 9. KU/13 prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te će se, a sukladno odredbi čl.51.st.1. KU/13, osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.
9.Odredbama čl. 47. KU/13 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.
10.Osim KU/13 u utuženom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 141/12, 150713, 153/13 i 24/17 dalje: TKU), koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je opisano u KU/13. U odredbama čl. 51., 57., 59. i 60. KU te u odredbi čl. 54. TKU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata.
11.Dodatkom I. KU propisano je u čl. 59.a da iznimno od čl. 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.
12.Temeljem odredbi čl. 36. KU/13 radniku za vrijeme godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) , ako je to za njega povoljnije.
13.Odredbom čl. 58. st. 1. TKU/17 je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja od 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.
14.S obzirom da je tužiteljica u utuženome razdoblju radila na radnome mjestu medicinske sestre/tehničara, da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom pa joj sukladno čl. 94. ZR/14 pripada pravo na povećanu plaću, kao i da je cijelo vrijeme imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ista ima pravo na uvećanje plaće iz toga osnova, a sukladno citiranim odredbama KU i TKU.
15.Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove Anti Beusu dipl. oecc., a sačinjenog po uvidu u evidencije o radnome vremenu tužiteljice i obračunske listiće plaće, utvrđeno je kako ukupna manje isplaćena naknada tužiteljici s osnova plaće, naknade plaće i dodataka na plaću za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 1.597,37 EUR-a.
16.Tuženik je, očitujući se na izrađeno vještačenje, tražio da se vještak očituje na sljedeći upit:Je li tuženik nakon 01. travnja 2020. vršio obračun svih dodataka i na odrađeni prekovremeni rad? U slučaju potvrdnog odgovora da u tom slučaju traži da vještak odgovori i na pitanje: Je li tuženik nakon 01. travnja 2020. vršio obračune svih dodataka i na odrađeni prekovremeni rad?
17.Vještak je očitujući se na pitanja tuženika naveo kako je tuženik od 01. travnja 2020. vršio obračun svih dodataka i na odrađeni prekovremeni rad kao i da razlike utvrđene nakon 01. kolovoza 2020. nisu nastale kao posljedica neobračunavanja dodataka na odrađeni prekovremeni rad.
18.Tužiteljica tužbom i tužbenim zahtjevom potražuje za razdoblje od studenog 2016. do lipnja 2023. manje isplaćene naknade plaće zbog pogrešno utvrđenih prosjeka kao osnovice za isplatu naknade plaće s obzirom da su time neispravno obračunate i naknade plaće. Također, vještak je obračunao i naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, a s obzirom da iste nisu samo posljedica neobračunavanja svih dodataka na plaću, pa se prigovor tuženika ukazuje neosnovanim. Naime, iz historijata tužbe je razvidno kako tužitelj tvrdi kako mu tuženik nije isplatio za predmetno razdoblje svu naknadu koja mu pripada radi korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad te upravo na ovim činjenicama sud temelji svoju odluku. To što tužitelj u kontekstu neisplate naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad ističe kako je do toga došlo radi pogrešnog obračuna dodatka za posebne uvjete rada nipošto ne znači da je samo u okviru tog razloga sud trebao ispitivati je li tuženik sukladno kolektivnim ugovorima i zakonu isplatio tužitelju naknadu za korištenje godišnjeg odmora i privremene neposobnosti za rad (ovako i u presudi Žup. suda u Splitu Gž R- 448/2023-2 od 8. prosinca 2023.) pa sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke, u cijelosti prihvaća.
19.Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik za predmetno razdoblje tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne sukladno KU. Naime, sukladno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća sa pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužiteljici isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju. Kako je vještačenjem utvrđeno da tuženik nije isplatio tužitelju propisana uvećanja za sve sate u kojima su ostvareni pri čemu je tužbeni zahtjev tužitelja sukladan nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je odlučiti kao u izreci.
20.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, zatezne kamate na bruto iznose plaće dosuđene su kao u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
21.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, pa je tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” br. 138/23) trošak za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska 100 bodova, za zastupanje na 3 ročišta po 100 bodova, za zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo sa 2,00 EUR-a, koliko iznosi vrijednost boda, uz PDV, daje iznos od 1.375,00 EUR. Također, trebalo je tužitelju priznati i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR-a, pa tako ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 1.640,45 EUR. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), pa je i odlučeno kao u izreci presude.
Split, 23. siječnja 2025.
SUDAC:
Eneja Stejskal Kanazir
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
DNA: - punomoćniku tužiteljice,
- tuženiku,
- u spis
