Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-168/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 657/2019-40 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-657/2019-40 od 21. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I/, II/, III/ i V/ izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-657/2019-40 od 21. prosinca 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 472,50 eura.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I/ Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 320-50-3840995 sklopljen 14. prosinca 2006. između tužitelja FK, Šemovec, [adresa], kao korisnika kredita i davatelja osiguranja i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora, koji je solemniziran u javnobilježničkom uredu FKA iz [adresa] **.**.2006. pod brojem OU-1019/2006-2, i to:

- dio t. 2. st. 1. koji glasi: "...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

- dio t. 7. st. 1. koji glasi: "...po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.”

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova preplate anuiteta zbog promjene kamatne stope do dana otplate kredita isplati iznos od 594,63 EUR / 4.480,88 kn (petsto devedeset četiri eura i šezdeset tri centa / četiri tisuće četiristo osamdeset kuna i osamdeset osam lipa)1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 4,34 EUR / 32,67 kn od 30. studenoga 2007. do isplate

- na iznos od 4,34 EUR / 32,67 kn od 31. prosinca 2007. do isplate

- na iznos od 4,34 EUR / 32,67 kn od 31. siječnja 2008. do isplate

- na iznos od 4,34 EUR / 32,67 kn od 29. veljače 2008. do isplate

- na iznos od 4,34 EUR / 32,67 kn od 31. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 4,34 EUR / 32,67 kn od 30. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kn od 31. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kn od 30. lipnja 2008. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kn od 31. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kn od 31. kolovoza 2008. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kn od 30. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kn od 31. listopada 2008. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kn od 30. studenoga 2008. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kn od 31. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kn od 31. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kn od 28. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 30. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 30. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 30. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 30. studenoga 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 28. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 30. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 30. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 30. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 30. studenoga 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 28. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 30. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 31. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 9,52 EUR / 71,74 kn od 30. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 9,01 EUR / 67,87 kn od 31. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 9,01 EUR / 67,87 kn od 31. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 9,01 EUR / 67,87 kn od 30. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 30. studenoga 2011. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 29. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 30. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 30. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 30. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 30. studenoga 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 28. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 30. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 30. lipnja 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 30. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 30. studenoga 2013. do isplate

- na iznos od 7,63 EUR / 57,52 kn od 31. prosinca 2013. do isplate

sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova preplate anuiteta zbog promjene tečaja do dana otplate kredita isplati iznos od 2.559,79 EUR / 19.286,75 kn (dvije tisuće petsto pedeset devet eura i sedamdeset devet centi / devetnaest tisuća dvjesto osamdeset šest kuna i sedamdeset pet lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 2,90 EUR / 21,88 kn od 18. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od 9,09 EUR / 68,51 kn od 15. studenoga 2008. do isplate

- na iznos od 3,25 EUR / 24,51 kn od 20. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 12,94 EUR / 97,51 kn od 16. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 12,28 EUR / 92,51 kn od 16. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 13,74 EUR / 103,51 kn od 17. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 14,71 EUR / 110,82 kn od 18. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 12,98 EUR / 97,82 kn od 19. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 9,13 EUR / 68,82 kn od 17. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 8,20 EUR / 61,82 kn od 16. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 8,87 EUR / 66,82 kn od 28. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 9,27 EUR / 69,82 kn od 16. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 8,74 EUR / 65,82 kn od 16. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 10,33 EUR / 77,82 kn od 20. studenoga 2009. do isplate

- na iznos od 12,32 EUR / 92,82 kn od 21. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 11,92 EUR / 89,82 kn od 19. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 14,71 EUR / 110,82 kn od 18. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 13,91 EUR / 104,82 kn od 17. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 17,63 EUR / 132,82 kn od 16. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 20,28 EUR / 152,82 kn od 15. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 14,71 EUR / 110,82 kn od 15. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 29,97 EUR / 225,82 kn od 17. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 30,24 EUR / 227,82 kn od 23. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 38,20 EUR / 287,82 kn od 17. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 35,15 EUR / 264,82 kn od 18. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 31,17 EUR / 234,82 kn od 18. studenoga 2010. do isplate

- na iznos od 37,27 EUR / 280,82 kn od 15. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR / 381,82 kn od 18. siječnja 2011. do isplate - na iznos od 43,24 EUR / 325,82 kn od 17. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 45,77 EUR / 344,82 kn od 16. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 42,31 EUR / 318,82 kn od 18. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 43,11 EUR / 324,82 kn od 17. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 57,71 EUR / 434,82 kn od 17. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 59,44 EUR / 447,82 kn od 16. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 75,87 EUR / 571,68 kn od 3. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 68,04 EUR / 512,68 kn od 24. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 58,75 EUR / 442,68 kn od 26. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 57,34 EUR / 432,03 kn od 25. studenoga 2011. do isplate

- na iznos od 56,94 EUR / 429,03 kn od 27. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 60,26 EUR / 454,03 kn od 20. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 59,99 EUR / 452,03 kn od 14. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 62,78 EUR / 473,03 kn od 19. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 61,06 EUR / 460,03 kn od 24. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 62,78 EUR / 473,03 kn od 18. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 63,31 EUR / 477,03 kn od 15. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 62,52 EUR / 471,03 kn od 19. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 60,13 EUR / 453,03 kn od 23. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 58,67 EUR / 442,03 kn od 25. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 56,41 EUR / 425,03 kn od 22. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 58,67 EUR / 442,03 kn od 26. studenoga 2012. do isplate

- na iznos od 60,39 EUR / 455,03 kn od 14. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 58,72 EUR / 442,43 kn od 19. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 54,02 EUR / 407,03 kn od 26. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 58,80 EUR / 443,03 kn od 28. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 59,20 EUR / 446,03 kn od 26. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 57,34 EUR / 432,03 kn od 18. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 57,34 EUR / 391,03 kn od 15. lipnja 2013. do isplate

- na iznos od 51,37 EUR / 387,03 kn od 17. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 52,83 EUR / 398,03 kn od 23. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 55,22 EUR / 416,03 kn od 18. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 57,68 EUR / 434,61 kn od 18. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 56,41 EUR / 425,03 kn od 22. studenoga 2013. do isplate

- na iznos od 57,61 EUR / 434,03 kn od 18. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 58,61 EUR / 441,56 kn od 16. siječnja 2014. do isplate sve u roku do 15 dana.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 437,50 kn / 58,07 EUR s osnova troškova vještačenja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2019. do isplate.

V/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austra d.d. Zagreb da tužitelju FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.834,03 EUR / 13.818,50 kn (tisuću osamsto trideset četiri eura i tri centa / trinaest tisuća osamsto osamnaest kuna i pedeset lipa)1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

1.2. Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi pod točkom I. izreke odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti suda, te je pod točkom II. izreke dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

2. Navedenu presudu i rješenje žalbom pobija tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Smatra kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. i 11. ZPP jer tvrdi da se odluka prvostupanjskog suda kojim je odlučio o njegovu prigovoru mjesne nenadležnosti ne može ispitati, jer su navedeni razlozi nejasni i proturječni. Osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku kao i pravilnost primjene materijalnog prava u pogledu odluke o glavnoj stvari i u pogledu odluke o trošku postupka. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i trošak sastava žalbe od 472,50 eura.

3. Žalba nije osnovana.

U odnosu na prvostupanjsko rješenje

4. Neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

5. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju ističe tuženik, jer pobijano rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

6. Sud prvog stupnja odbija kao neosnovan prigovor tuženika mjesne nenadležnosti suda s obrazloženjem da je ugovorna odredba kojom je u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora nepoštena, jer da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7. Takav zaključak prvostupanjski sud temelji na utvrđenju:

- da je Ugovorom o kreditu kojeg su 15. prosinca 2006. zaključili tužitelj i tuženik u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora,

- da je odredba u pogledu ugovaranja mjesne nadležnosti sastavni dio unaprijed formuliranog obrasca ugovora o kreditu, a na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja,

- da je odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.) time da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st.2.),

- da bi putovanje za tužitelja zbog udaljenost između mjesta njegova prebivališta i [adresa] za tužitelja otežalo ostvarivanje prava pred sudom te bi navedeno dovelo do otežanog ostvarivanja prava pred sudom slijedom čega bi tužitelj bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika jer je tužitelj umirovljenik s malom mirovinom te se ne osjeća sposobnim voziti do Grada Zagreba do kojeg svojim vozilom nije odlazio deset godina.

8. Po pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti sudova zauzet je i stav na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020., o pitanju smatra li se nepoštenom odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19.) Prema tom stavu, prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti svakog pojedinog slučaja.

9. Cijeneći u smislu ranije navedenog okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelj na takvu ugovornu odredbu nije mogao utjecati i obzirom na takvu ugovornu odredbu te udaljenost od mjesta njegova prebivališta ([adresa]) do mjesta ugovorene nadležnosti Općinskog suda u Zagrebu, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je time u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP, a kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud. Prema tome, neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.

10. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I/ izreke.

11. U odnosu na rješenje pod točkom II/ izreke kojim je dopuštena preinaka tužbe valja navesti kako je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP pravilno dopustio istu zaključujući kako bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

U odnosu na prvostupanjsku presudu

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

13. Neosnovano upire tuženik na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 186.b ZPP. Naime, tužitelj je tužbom, osim deklaratornog dijela, postavio i zahtjev za isplatu, no te pojedinačne iznose nije određeno zahtijevao u tužbi, već je tek podneskom od 18. listopada 2022. zahtijevao isplatu pojedinačno određenih iznosa sa zateznim kamatama.

14. Bez utjecaja je na zakonitost prvostupanjske presude to što je sud prvog stupnja postupao po predmetnoj takozvanoj stupnjevitoj tužbi suprotno odredbi čl. 186.b ZPP prije nego li je tužitelj odredio visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da su do održavanja glavne rasprave razmijenjeni podnesci stranaka, da su se stranke očitovale na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno da su ostvareni procesni ciljevi obje parnične stranke, jer se glavna rasprava održala na temelju definiranih činjenica, pravnih elemenata spora i određene visine tužbenih zahtjeva, i na istoj su izvedeni dokazi i raspravljano o rezultatima njihovog izvođenja.

15. Tužba u kojoj tužbeni zahtjev nije postavljen tako da može steći svojstvo ovršne isprave ima značenje podneska koji ne sadrži sve da bi se po njemu moglo postupiti, pa je sud prvog stupnja, sukladno odredbama čl. 109. st. 1. i 2. ZPP, morao pozvati tužitelja da tužbu ispravi, što međutim prvostupanjski sud nije učinio. Tužitelj je podneskom od 18. listopada 2022. postavio određeni tužbeni zahtjev, pa se, u smislu odredbe čl. 109. st. 3. ZPP smatra da je određeni zahtjev podnesen danom podnošenja tužbe. Prema tome, iako je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu čl. 109. ZPP taj propust nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. ZPP, na koju sadržajno upire tuženik.

16. Neosnovano tuženik ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP jer je suprotno žalbenim navodima po utvrđenju ovog suda obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom odredbom.

17. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

18. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

19. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelj i tuženik 14. prosinca 2006. sklopili ugovor o kreditu na iznos 17.550,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, uz redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50 % godišnje, a na rok otplate od 84 mjeseca, da je tuženik tijekom otplatnog razdoblja u nekoliko navrata mijenjao stopu redovne kamate i anuitete kao i da je tužitelj otplatio taj kredit.

20. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te utvrđuje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, slijedom čega tužitelj ostvaruje pravo povrata razlike s osnova pretplate anuiteta za tečajnu razliku u iznos od 2.559,79 eura / 19.286,75 kn i preplaćena kamata u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu u iznosu od 594,63 eura / 4.480,88 kn.

21. Na daljnje žalbene navode tuženika kojima osporava pravilnu primjenu materijalnog prava, valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

22. Imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

23. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako, da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

24. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 5,50 % godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji u odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

25. Kako je sud prvog stupnja u postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj temeljem ništetnih odredaba o promjenljivosti kamatne stope i valutne klauzule preplatio tuženiku utužene iznose, pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati taj iznos sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO). Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

26. Prvostupanjski sud je u pogledu tuženikovih navoda (koje ponavlja u žalbi) kako se ne može utvrđivati ništetnom odredbu ugovora koji je u cijelosti izvršen te da se radi o zabrani manjeg značaja, pravilno utvrdio da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO), da prema čl. 327. st. 1. ZOO sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti te se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba, a ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti (odluka Vrhovnog suda RH broj Revt – 150/07 od 30. siječnja 2008.), posljedično čemu pravilno tuženikove navode odbija kao neosnovane. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je neosnovana i tvrdnja tuženika da se radilo o zabrani manjeg značaja (čl. 326. ZOO) budući da je zaštita potrošača sukladno Zakonu o zaštiti potrošača javni interes Republike Hrvatske te je tim Zakonom kao i drugim zakonima određen i sustav zaštite i tijela zadužena za provođenje ove zaštite.

27. Neosnovano tuženik žalbom tvrdi i kako je za potraživanje tužitelja nastupila zastara. Naime, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je jasno pravno shvaćanje kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.). I u odnosu na dio zahtjeva s osnova valutne klauzule u smislu ranije iznesenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. listopada 2018., slijedom čega za tužbu koja je u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. lipnja 2019. nije nastupila zastara jer zastarni rok od pet godina, koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 225. ZOO, nije protekao, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

28. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik obrazlaže ističući kako je odluka o trošku nezakonita jer je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen. Osporava vrijednost boda od 2,00 eura kao i osnovanost dosuđenog troška vještačenja koje je tužitelj sačinio prije podnošenja tužbe kao i trošak pristupa vještaka na ročište. Na žalbene navode tuženika u pogledu vrijednosti boda, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani jer je vrijednost boda utvrđena u skladu s Tbr. 52/3 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23 - dalje: Tarifa). Trošak vještačenja koje je tužitelj sačinio prije podnošenja tužbe kao i trošak pristupa vještaka na ročište pravilno je dosuđen u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik pobija i odluku o trošku postupka jer je ista pravilna i u skladu s odredom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP.

29. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu cijenjeni jer nisu bili od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

30. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

31. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

32. U odnosu na ne pobijani dio presude pod točkom IV/ izreke, prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos