Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-41/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FN, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog FN protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-2/2025-8 od 3. siječnja 2025., u sjednici održanoj 23. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog FN kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-2/2025-8 od 3. siječnja 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog FN produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

1.1. Trajanje istražnog zatvora okrivljeniku se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 6. prosinca 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljenik ŠN po braniteljici po službenoj dužnosti Romani Belovari, odvjetnici, koje rješenje pobija u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora ukine u cijelosti i da se okrivljenika pusti na slobodu, podredno da se mjera istražnog zatvora zamijeni jamstvom ili nekom od mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-46 /2025-3 od 22. siječnja 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljenik u žalbi uvodno istaknutu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da se sadržajno radi samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo žalbeno vijeće ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6. Okrivljenik u žalbi prvenstveno osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljenog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da rezultati analize oduzetih mobitela nužno ne ukazuju na zaključak da je sudjelovao u unaprijed dobro organiziranom i planiranom poduhvatu ilegalnog prevoženja stranih državljana, pri čemu upire na svoju obranu u kojoj je tvrdio da nije imao razloga posumnjati u protupravnost svog postupanja, budući da je oglas za obavljanje prijevoza našao putem javnog oglasa.

6.1. Vezano za takve žalbene navode, ovaj žalbeni sud prije svega uočava da prvostupanjski sud svoje zaključke o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo ne temelji samo na rezultatima pretrage njegovog mobitela, već iste povezuje i sa drugim do sada pribavljenim dokazima i podacima, posebice iskazima stranih državljana HN i MN.

6.2. Imajući posebice u vidu iskaze navedenih svjedoka o tome na koji način je bilo organizirano njihovo ilegalno prevoženje, za koji ukupni iznos novca, kao i njihove iskaze u dijelu gdje su opisivali da im je okrivljenik na željezničkom kolodvoru u Zagrebu sam prišao, na temelju čega je svjedok SN shvatio da ih je prepoznao prema opisu koji je prethodno dobio, te ih zamolio da polako i u tišinu uđu u njegovo vozilo, s time da su se najprije vozili po autocesti a potom kroz neka manja naselja, uglavnom sela, tada i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, iz navedenih izvora saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj bio svjestan i htio ostvarenje svih bitnih obilježja kaznenog djela za koje se tereti.

7. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08), te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići drugim blažim mjerama, uz bitnu argumentaciju da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je iskazao visok stupanj suradnje s pravosudnim tijelima, a na temelju kakvog njegovog postupanja se, po mišljenju obrane, nikako ne može izvesti zaključak da bi za vrijeme trajanje ovog kaznenog postupka napustio teritorij Republike Hrvatske.

7.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je okrivljenik državljanin [adresa], gdje i prebiva, koji u Republici Hrvatskoj nema posao, obitelj niti prijatelje, tako da za Republiku Hrvatsku nije vezan nikakvim osobnim, poslovnim vezama, niti drugim vezama, nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu, a što po stavu ovog žalbenog vijeće upućuje da je njegov dolazak u Republiku Hrvatsku bio motiviran isključivo počinjenjem kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, i to iz motiva koristoljublja.

7.2. Imajući uz to još u vidu da se okrivljenik suočava s mogućnošću (dakako, ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela) izricanja kazne zatvora koja je za predmetno djelo propisana u rasponu od minimalno jedne do osam godina, kao i samu prirodu kaznenog djela za koje se tereti (a koja podrazumijeva da mu je poznat način ilegalnog prelaska preko državne granice Republike Hrvatske) prvostupanjski sud je, suprotno žalitelju, pravilno zaključio da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj.

8. Naposljetku, a polazeći od brojnosti i prirode navedenih okolnosti, posebice onih koje govore o povećanoj kriminalnoj volji i odlučnosti žalitelja prilikom počinjenja ovog kaznenog djela, sud prvog stupnja ujedno, a suprotno žalbenim tvrdnjama, s pravom zaključuje da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe radi koje je protiv njega određen/produljen istražni zatvor razumno ne može očekivati primjenom drugih, blažih mjera pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti mjerom jamstva.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko

U zamjenu potpisala sutkinja

Mirna Mavriček