Posl.broj: P-900/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: FČ pok. F "Bagatela", OIB: [osobni identifikacijski broj], 1. Ulica 58, Blato, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Zagreb, zastupana po ODO Korčula; 2. Grad Korčula, OIB: 92770362982, Trg Antuna i Stjepana Radića 1, Korčula, koje kao punomoćnica zastupa gradonačelnica VČ, a nju po punomoći zaposlenica NČ; 3. CČ, [adresa] kojoj je postavljen privremeni zastupnik u osobi Alda Miroševića, odvjetnika u Veloj Luci; 4. MČ, [adresa], WA 6169 Waikiki; 5. BČ, 60 Jane Brook Drive, WA 6056 ZČ; 6. RČ, [adresa], 6714 WA V; 7. LČ, [adresa], W.A. 6936 Swan View; 8. JČ, [adresa], WA 6066 Ballajura, kojim tuženima ad. 4/-8/ je postavljena zastupnica za prijem pismena Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno obaviještenih na strani tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj FČ " N" pok. F (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 1. Ulica br 58 vlasnik nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] površine 4016m2, kčbr. [katastarska čestica] površie 4793m2 i kčbr. [katastarska čestica] površine 6610m2 upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude zatraži i postigne upis uknjižbe prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženice ad. 1.

II. Utvrđuje se da je tužitelj FČ " N" pok. F (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 1. Ulica br 58 vlasnik nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane po kulturi kao kuća površine 57m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude zatraži i postigne upis uknjižbe prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika ad. 2.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 9. prosinca 2022. navodi se da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ZGR položeno u k. o. [katastarska općina] u predjelu Vela Rasoha. Označene nekretnine da u naravi predstavljaju maslinik sa štalom koje je, izuzev kčbr. [katastarska čestica] ZGR, stekao djed tužitelja temeljem agrarne dosudnice Agr- 4162/1931 time da kčbr. [katastarska čestica] ZGR očito nije prijavljena u postupku razrješenja agrarnog odnosa prednika tužitelja i ondašnje Pokrajine Dalmacije. po smrti djeda tužitelja, danas pok. UČ "Marinera" pok. FČJ da su predmetne nekretnine sukladno Rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli posl. br. O- 208/57 pripale udovi GČ, rođ. C za 3/6 dijela te kćerkama ŠČ "Črnje" ž. M (baki tužitelja, EČ ž. B i SČ ž. Z po 1/6 dijela. Rješenjem O-172/70 da je utvrđeno kako nema mjesta raspravljanju ostavine iza smrti pok. GČ budući je ista Darovnim ugovorom od 30. ožujka 1968. svojom imovinom raspolagala u korist zeta KČ pok. M te njegovoj ženi a svojoj kćerki ŠČ. Preostale 2/6 dijela da su sestre od bake tužitelja i to EČ i SČ usmenom diobom i darovanjem ustupile svojoj sestri ŠČ, baki tužitelja, koja je tako stečenom imovinom raspolagala ugovorom o darovanju od 15. svibnja 2008. u korist svoje kćerke ŽČ, majke tužitelja. Tužitelj pak da se u posjedu utuženih nekretnina nalazi temeljem ugovora o darovanju kojeg je 6. prosinca 2017. sklopio sa svojom majkom. radi svega navedenog da je upis tuženika u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] formalne naravi, a kako tužitelj na drugi način ne može ishoditi upis na prije opisani način stečenog prava vlasništva predloženo je da sud pero provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 16. veljače 2023. tuženik ad. 2 Grad Korčula navodi kako tužitelj nema pravnog osnova za podnošenje tužbe niti je iz priloga tužbi dokazao svoju legitimaciju. Tuženik Grad Korčula jednako tako ističe da kčbr. [katastarska čestica] ZGR nije niti mogla biti predmetom raspravljanja agrara budući se radi o zgradi, a ne kako se to u tužbi navodi u to vrijeme se nije razrješavao kmetski odnos u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je u odnosu na istu izostala odluka“. Tuženik ad. 2 Grad Korčula se stoga protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Istoga dana zaprimljen je i odgovor na tužbu tuženice ad. 1 Republike Hrvatske koja ne osporava činjenični navod iz tužbe koji navodi da je FČJ pok. FČJ (preminuo 1957.) pravomoćnom presudom Sreskog suda u Blatu Agr.4162/31 od 07.11.1938., dodijeljeno (dosuđeno) u vlasništvo poljoprivredno zemljište koje je predmet ovog postupka. Međutim, da do sada, kao ni tijekom postupka za mirno rješenje spora , tužitelj nije dokazao da je upravo on stekao u vlasništvo putem svojih prednika utužene nekretnine, zato se tužena protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu.

3. Tijekom prethodnog postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tuženice ad. 2, tužitelj upire na činjenicu kako je između nasljednika pok. UČ zaključena usmena dioba temeljem koje su utužene nekretnine u cijelosti pripale njegovoj baki ŠČ "Črnje" M. Kako na navedene okolnosti ne raspolaže materijalnom dokumentacijom to je tužitelj podneskom od 12. listopada 2023. proširio tužbu i na tuženike CČ, PČ i RČ kao nasljednike pok. EČ te na tuženike ČČ, HČ, TČ kao nasljednike pok. SČ.

4. U daljnjem tijeku postupka, prilikom pokušaja izvršenja dostave, utvrđeno je da se tuženica CČ nalazi u inozemstvu, nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, a dostava se nije mogla izvršiti pa joj je stoga postavljen u ovoj parnici privremeni zastupnik u osobi Alda Miroševića, odvjetnika u Veloj Luci, u skladu s odredbom čl. 84. st. 1. i 2. toč. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – u daljnjem tekstu ZPP). O tome je izdat oglas koji je objavljen na oglasnoj ploči ovoga suda i u "Narodnim novinama" br. 45/2024 od 16. travnja 2024. na str. 34.

5. U postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to e- zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 9. prosinca 2022., e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Agrarne presude ondašnjeg Sreskog suda u Blatu posl. br. Agr. 4162/31 od 7. studenog 1938., pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli posl. br. O.280/57 od 14. lipnja 1958. iza smrti UČ "Marinera" pok. FČJ, rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Markite Vojvodić, ako povjerenika Općinskog suda u Korčuli, posl. br. O-133/07, UPP/OS-61/07 od 16. srpnja 2007. iza smrti KČ "Črnje" pok. M, rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-121/10, UPP/OS- 130/12 od 17. svibnja 2012. iza smrti ŠČ, rođ. UČ, izjave ovjerene u potpisu ĐČ u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u [adresa] pod br. OV-21295/2022 od 5. svibnja 2022., izjave ovjerene u potpisu OČ "Črnje" u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u [adresa] pod br. OV-1297/2022 od 5. svibnja 2022., izjave ovjerene u potpisu KČ pok. M u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u [adresa] pod br. OV-1299/2022 od 5. svibnja 2022., ugovora o darovanju zaključenog 6. svibnja 2008., ugovora o darovanju zaključenog 7. srpnja 2015., izvansudske nagodbe položene u ovosudnoj zbirci isprava pod Z- 2210/21, potvrde-povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula KLASA: 930-04/22-05/325, URBROJ: 541-30-03/4-22-2 od 17. listopada 2022., ispisa iz Geoporatala sa stanjem na dan 30. rujna 2024., uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka Tonia Farca, dipl. ing. geod. u GAUSS d.o.o., saslušanjem u svojstvu svjedoka ŽČ, ĆČ, ĐČ, potvrde-povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula KLASA: 930- 04/24-05/322, URBROJ: 541-30-04/6-24-2 od 25. studenog 2024. te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

6. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmetom postupka jesu nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] te kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]. Izgled i lokacija utuženih nekretnina utvrđeni su neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja provedenog 2. listopada 2024. Upitan tada od strane suda da ukaže prijeporno zemljište tužitelj je pri vrhu brijega u predjelu Vela Rasoha ukazao zemljište u ogradama ograđeno kamenim suhozidima, u pretežitom dijelu maslinik, kao i kućicu unutar tako ukazanog zemljišta. Po obilasku lica mjesta angažirani mjernik vještak je po provedenoj identifikaciji koristeći pri tome geodetsku skicu GEO portala za navedeno područje naveo kako je prva od ukazanih nekretnina u cijelosti maslinik zasađen u vidljivim kaskadama u obliku suho zidova ispresijecana s pristupnim putovima ima katastarsku oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U nastavku neposredno uz tako označenu nekretninu prema brdu tj. južnije identificira se kčbr. [katastarska čestica] na način da je također u cijelosti pod kamenim suhozidima sa kulturom u polovini maslinik, a polovina pod makijom s time da je maslinik u sjevernom dijelu ove opisane nekretnine. Što se tiče kat. čest. zem. [katastarska čestica] vještak je konstatirao kako se ista nalazi skroz u brdu prema vrhu je u gustoj borovoj šumi. zatečena zgrada opisana je na način da je sjeverni dio pokriven takozvanom ternitom, a južni dio su vidljivi kameni zidovi, a građevinskim rječnikom se identificira kao dio ruševine budući da nema krova. Oba opisana objekta su međusobno povezana i nose jednu katastarsku oznaku zgrade kčbr. [katastarska čestica] ZGR. Uokolo utužene kčbr. [katastarska čestica] ZGR proteže se utužena kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pristupjeli na strani parničnih stranaka nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje (provedenu identifikaciju) mjernika vještaka pa je sud tako iznesenim navodima u cijelosti poklonio vjeru smatrajući da je provedeno sukladno pravilima struke.

8. Analizom sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije u postupku je kao nedvojbeno utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da su utužene kčbr. [katastarska čestica] , kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] po Agrarnoj presudi posl. br. Agr.4162/31 pripale UČ "Marinera" pok. FČJ.

- da su, kako to proizlazi iz potvrde-povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula KLASA: 930-04/22-05/325, URBROJ: 541-30-

03/4-22-2 od 17. listopada 2022. potvrde-povijesti promjena na katastarskim česticama izdane od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula KLASA: 930-04/24-05/322, URBROJ: 541-30- 04/6-24-2 od 25. studenog 2024., naprijed označene nekretnine kao i utužena kčbr. [katastarska čestica] ZGR revizijom katastarskog operata k. o. [katastarska općina] bile upisane na ime GČ "Marinera" ud. FČJ koji upis je egzistirao do 1972. kada se na temelju zahtjeva KČ "Črnje" pok. F upisala ŠČ "Črnje" M, rođ. GČ koji upis je brisan 2010. na temelju rješenja Z- 268/10 upisom tuženice ad.1 Republika Hrvatska kao posjednice utuženih čestica zemeljem, odnosno na temelju rješenja Z-1355/11 kada je kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisan tuženik ad. 2 Grad Korčula.

- da je po smrti UČ pok. FČJ provedena ostavinska rasprava, a njegovim nasljednicima su po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli posl. br. O.280/57 od 14. lipnja 1958. pored GČ ud. Kuzme za 3/6 dijela proglašene i kćerke ŠČ ž. M, R ž. M i SČ po 1/6 dijela.

- da je, kako to proizlazi iz stavke 4 Izvansudske nagodbe pod Z-2210/21, GČ ud. FČJ, rođ. C preminula 1970. po smrti koje je od strane Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-172/70 od 22. srpnja 1970. utvrđeno da nema mjesta raspravljanju ostavine jer je darovnim ugovorom od 30. ožujka 1968. svu svoju imovinu ustupila zetu KČ "Črnje" i njegovoj ženi ŠČ (djedu i baki tužitelja).

- da je KČ "Črnje " pok. M preminuo 2007., a po rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Markite Vojvodić, kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli, posl. br. O-133/07, UPP/OS-61/07 od 16. srpnja 2007. i to za pokretnine proglašena je udova ŠČ.

- da je ŠČ "Črnje" M, baka tužitelja, preminula 2010., a njenim nasljednicima po rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-121/10, UPP/OS-130/12 od 17. svibnja 2012. proglašeni su IČ, ŽČ (majka tužitelja), ĐČ, AČ i KČ po 1/5 dijela.

- da su naprijed imenovani ĐČ, AČ i KČ svojim izjavama potvrdili kako je njihova majka ŠČ ud. M , rođ. IČ za života podijelila zemlju naslijeđenu iza smrti joj oca pok. UČ u uvali Vela Rasoha na temelju koje podjela i kasnije učinjenih darovanja su utužene nekretnine vlasništvo tužitelja.

- da je, kako je to dalje utvrđeno čitanjem ugovora o darovanju zaključenog između ŠČ "Črnje", rođ. UČ, kao darovateljice, i njene kćerke ŽČ "Bagatela", kao daroprimateljice, koji ugovor je ovjeren u potpisu na strani imenovane darovateljice u uredu javnog bilježnika Markite Vojvodić u [adresa] pod br. OV-1609/2008 od 15. svibnja 2008. imenovana darovala kčbr. [katastarska čestica] svojoj kćerki kao daroprimateljici,

- da su utužene kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile predmetom Ugovora o darovanju kojeg je ŽČ "Bagatela, kao darovateljica, zaključila sa svojim sinom, kako daroprimateljem, a koji ugovor je ovjeren u potpisu imenovane na strani darovateljice u uredu javnog bilježnika Sandre Marinović u [adresa] pod br. OV-4253/17 od 6. prosinca 2017.

- da je gore imenovani KČ, ujak tužitelja, temeljem Izvansudske nagodbe položene u zbirci isprava pod Z-2210/21 ishodio upis uknjižbe prava vlasništva nekretnine u istoimenom predjelu kčbr. [katastarska čestica] na temelju nasljeđivanja i diobe u obitelji po majčinoj lozi.

- da je u prethodnoj stavci Izvansudske nagodbe prethodilo pribavljanje isprava- ovjerenih izjava ovdje tuženika ad. 3-8 koji su potvrdili da su njihove prednice i to danas pok. R i pok. SČ, sestre bake ovdje tužitelja, svoje naslijeđene suvlasničke dijelove kčbr. [katastarska čestica] usmenom diobom i usmenim darovanjem darovale svojoj sestri ŠČ ž. M.

9. Da se tužitelj putem prednika u obitelji po majčinoj lozi nalazi u isključivom posjedu utuženih nekretnina utvrđeno je prilikom uviđaja iskazima saslušanih svjedoka pa i na temelju iskaza samog tužitelja. Tako je na temelju suglasnih kazivanja svjedoka utvrđeno da su utužene čestice zemlje predstavljale zemljište na kojem su bila zasađena stabla smokava i rogača te vinova loza koja je dotrajala, a što je sve koristio danas pok. DČ. FČJ, a potom njegova kći ŠČ "Črnje". Prije nekih tridesetak godina upravo su roditelji tužitelja pristupili sadnji maslinika kojeg do dan danas kontinuirano i nesmetano obrađuju kojem posjedu se nitko od ostalih članova obitelji ŠČ i DČ kao ni bilo tko treći nije nikada usprotivio.

10. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari traži utvrđenje prava vlasništva na spornim nekretninama pozivajući se na dosjelost prema pravnim pravilima OGZ, a koju osnovu da bi dokazao mora predočiti dokaze da je kao pošteni posjednik osobno i putem svojih pravnih prednika bio u posjedu tih nekretnina u razdoblju od 40 godina, prije 6. travnja 1941., bilo osobno bilo putem svojih pravnih prednika i to kao zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjednik predmetnih nekretnina.

11. Odredbom čl. 388. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako nije drukčije određeno (st. 1.), a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.). Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne duže nego što bi trebao isteći rok određen tim zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (st. 3.). Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posebice sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZV). Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (st. 2.). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).

12. Izvanredna dosjelost je inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve pozitivne kvalitete, potrebne za dosjelost (redovnu), ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir nikakvo stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne.

13. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo jedinice lokalne samouprave ili države iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz čl. 159. st. 3. ZV, odnosno 40 godina. Ova materija na jednak način bila je riješena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje ZOVO) i OGZ. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed ili barem samostalan pošten posjed. Poštenje posjednika se presumira (i samostalnost). Posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), odnosno ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, čl. 18. st. 1. ZV). Istinit je posjed, u smislu čl. 18. st. 2. ZV, onaj koji nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, a niti zlouporabom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO) pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (čl. 72. st. 3. ZOVO), odnosno posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV). Prema st. 5. čl. 18. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Stoga, i po odredbama ZOVO i ZV poštenje posjednika se presumira, a tko tvrdi suprotno mora dokazati (konkretno tuženik). Istovjetno je bilo i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ paragraf 328 („Da li je način posjeda pošten ili nepošten presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten.“), pa nepoštenje uvijek treba dokazati (ona strana koja tvrdi da je posjed nepošten, odnosno da nema kvalitetu poštenog posjeda).

14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske slijedi: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Naime, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima "Narodne novine" Republike Hrvatske, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8,. listopada 1991., bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenoga 1999., Ustavni sud je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I-1235/1997. U-I-237/1997, U-I- 1053/1997 i U-I- 1054/1997 od 17. studenoga 1999. "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999. Dakle, shodno uputi iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske bilo je potrebno pitanje dosjelosti sagledati u širem vremenskom periodu a ne samo u razdoblju do travnja 1941., dakle i u vrijeme nakon navedenog datuma do 8. listopada 1991. odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list 6/80, 36/90, “Narodne novine” 53/91) bilo je određeno da je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“ 91/96) je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I- 58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.), pa je u konačnici stav VSRH (uvažavajući i stav Europskog suda za ljudska prava izražen u odlukama npr. Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.) da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

15. Odredbom čl. 28. ZOVO bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina (st. 2.), a da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina (st. 4.). Prema čl. 159. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.). Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.). Za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu države, jedinica lokalne samouprave i sa njima izjednačenim pravnim osobama potrebno je dvostruko vrijeme. Pravna pravila OGZ 1452-1477. određivala su u bitnom istovjetne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Dakle, za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina nužno je bilo ispuniti rok od 40 godina (čl. 159. st. 4. ZV) barem savjesnog samostalnog posjeda, a cijeneći da su prednici tužitelja nekretninu posjedovali od 50- tih godina prošlog stoljeća, a što je i u skladu s iskazima svjedoka, to se od tada pa do 17. studenog 1999. navršilo vrijeme od 40 godina (najduže vrijeme) koje je bilo potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu države, odnosno jedinice lokalne samouprave. Zato, su prednici tužitelja, nastavno tužitelj stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću. Kraj ovako iznesenih utvrđenja uvažavajući procesno držanje tuženika ad. 3-ad. 8 irelevantno je što utužene kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ZGR nisu bile predmetom ugovora o darovanju od 15. svibnja 2008. Naime, očito je da je stvarna vlasnica i tako označenih nekretnina bila pok. ŠČ "Črnje" rođ. DČ (baka tužitelja) koje je posve očito usmenim i izvršenim darovanjem ustupila svojoj kćerki ŽČ. Da je tome tako proizlazi iz ovjerenih izjava imenovanih nasljednika pok. ŠČ, ali i činjenice da tako označene nekretnine nisu uvrštene u ostavinsku imovinu o smrti ŠČ. Nadalje, iako utužena kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] nije bila predmetom spisu priložene Agrarne dosudnice prema utvrđenjima ovog suda i tako navedena nekretnina koristila se od strane prednika tužitelja najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća koje utvrđenje proizlazi iz provedenog upisa posjeda prilikom revizije, ali i iz utvrđenja prilikom uviđaja. Tako je na licu mjesta bilo evidentno da se tako utužena nekretnina-kućica koristi u sklopu preostalih utuženih nekretnina, ponaosob u sklopu utužene kčbr. [katastarska čestica] koja ju okružuje sa svih strana.

16. Kako se pravo vlasništva stečeno na orginarni način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva i trpljenja upisa, to je sud usvojio takav tužbeni zahtjev pa je i presuđeno kao u izreci.

17. Stranke nisu popisale ni zatražile parnični trošak pa je odluka o istom izostala.

U Korčuli, 23. siječnja 2025.

Sudac

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).