REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10443/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ZR, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okr. ZR, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, broj: 45. Pp-1866/2023-8 od 10. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ZR kao neosnovana te potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 139. st. 6. u vezi s čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. ZR se oslobađa dužnosti naknade troška žalbenog prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. ZR proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 900,00 eura koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku 90 dana od primitka pravomoćne presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u tom roku te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 39,82 eura te trošak prekršajnog postupka u iznosu 12,24 eura.

2. Protiv te presude okr. ZR je pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali se sadržajno žaleći zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i trošku postupka predlažući usvojiti žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da nije počinjena povreda koja se ističe u žalbi niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okr. ZR u žalbi moli za razumijevanje, navodeći da je otac četvero maloljetne djece, radi kao pekar noćnu smjenu te nakon toga odlazi na teren prodavati kruh, ističe lošu financijsku situaciju te loše obiteljske odnose između njegove majke i supruge s kojima živi zajedno u kući. Navodi da je svjestan svoje pogreške te moli da mu se novčana kazna preinači u uvjetnu kaznu zatvora ili rad za opće dobro, s time da ne može ići u zatvor jer bi ostao bez posla.

6. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni okr. IR, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

6.1. Naime, prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj nasilja u obitelji prema supruzi u nazočnosti djece, utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne – novčana kazna, budući da je za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, alternativno propisana kao teža kazna, kazna zatvora u najkraćem trajanju od 45 dana te je prvostupanjski sud olakotnim pravilno cijenio priznanje prekršaja, a otegotnim činjenicu da je isti već osuđen zbog nasilja u obitelji. Pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne ako istu plati u roku 90 dana od primitka pravomoćne presude.

6.1.1. Potrebno je istaknuti da izrečena novčana kazna u iznosu 900,00 eura predstavlja novčanu kaznu ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne propisane za predmetni prekršaj za koji je propisana najniža novčana kazna od 920,00 eura, dok prvostupanjski sud u izreci nije naveo primjenu odredbe o ublažavanju kazne propisane čl. 37. PZ-a, kojom je propisano da sud može počinitelju prekršaja izreći novčanu kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, uz ostvarenje određenih uvjeta. Međutim, ovakvu povredu materijalnog prava odlukom o kazni u korist okrivljenika, ovaj sud nije otklonio, jer je uzeo u obzir odredbu čl. 202. st. 4. PZ-a, koja propisuje da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ukoliko je podnesena žalba samo u korist okrivljenika, poštujući pritom načelo zabrane preinačenja na teže.

6.2. Po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi okrivljenika su dovoljno uzeti u obzir prilikom odmjeravanja novčane kazne u prvostupanjskom postupku te je otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja još blaže novčane kazne od izrečene, kako se to sugerira u žalbi, jer se niti po stavu ovog suda opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažom kaznom od izrečene.

6.3. Žalbeni navod okrivljenika iz kojeg proizlazi prijedlog zamjene izrečene novčane kazne radom za opće dobro, upućuje se okrivljenik da se u ovoj fazi prekršajnog postupka ne može odlučivati o načinu izvršavanja eventualno neplaćene novčane kazne radom za opće dobro ili zatvorom, o čemu se odlučuje u postupku njezina izvršenja pod uvjetima iz čl. 152. st. 5. i 6. PZ-a. U odnosu na žalbeni navod kojim okrivljenik traži primjenu uvjetne osude, ukazuje se da za istu nije ostvaren zakonski uvjet budući da okrivljeniku nije izrečena kazna zatvora već novčana kazna (i to u ublaženom iznosu) za koju ne postoji mogućnost uvjetnog izricanja.

7. Nadalje, ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 39,82 eura te stvarnog troška prekršajnog postupka u iznosu 12,24 eura. Paušalni je trošak određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti u eurima prema fiksnom tečaju konverzije) te po ocjeni ovog suda ne postoje uvjeti za oslobađanje okrivljenika od plaćanja određenih mu troškova postupka slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke ove presude.

8. Iz navedenih razloga je odbijena žalba okrivljenika te potvrđena odluka o izrečenoj novčanoj kazni i troškovima postupka.

9. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. PZ-a, a u vezi s odredbom čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze plaćanja paušalnog iznosa troška ovog žalbenog postupka imajući u vidu trajanje i složenost ovog žalbenog postupka, smatrajući da bi plaćanjem troškova ovog žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, odnosno, uzdržavanje njegove obitelji.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 3 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.