REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 83 Povrv-3902/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o, OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 05. studenog 2024. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Sandre Sekanović, odvjetnice, i punomoćnika tuženika VR, diplomiranog pravnika, dana 23. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
I./ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u točci I. rješenju o ovrsi javnog bilježnika Danaje Debicki iz Zagreba broj Ovrv-1107/2023 od 20. listopada 2023. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, naknadi tražbinu u iznosu od 62,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i to:
- na iznos od 27,43 EUR počev od 27.02.2022. do isplate,
- na iznos od 2,61 EUR počev od 26.03.2022. do isplate,
- na iznos od 2,61EUR počev od 23.04.2022. do isplate,
- na iznos od 2,85 EUR počev od 27.05.2022. do isplate,
- na iznos od 11,39 EUR počev od 20.08.2023. do isplate,
- na iznos od 15,93 EUR počev od 14.01.2023. do isplate,
- na iznos od 0,07 EUR počev od 30.09.2023. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu 2 P o s
lo
v
n i b r
o
j
: 8
3 P
o v
r v -
3 9 0 2 /023-15
se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno sa odmjerenim troškovima postupka od 62,31 EUR sa zateznim kamatama od odnošenja rješenja o ovrsi do isplate, tj. 20. listopada 2023. do isplate i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,, a u roku od 15 dana.
II./ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
III./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničkog postupka u iznosu od 13,27 EUR, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 20. listopada 2023. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga javnom bilježniku Danaji Debicki iz Zagreba u kojem navodi kako ima prema tuženiku tražbinu u iznosu od 62,89 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća pojedinih iznosa navedenih u točci I izreke presude do isplate, pa budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju, ovrhovoditelj predlaže da javni bilježnik na temelju čl. 39. i 41. , a sve u svezi s čl. 278, 279., 280. i Ovršnog zakona, a glede troškova ovrhe temeljem čl. 14 istog zakona, naloži tuženiku isplatu iznosa od 62,89 kn sa zateznom kamatom počev od od dospijeća pojedinih iznosa navedenih u točci I izreke presude do isplate, kao i trošak ovršnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Javni bilježnik Danaja Debicki iz Zagreba je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-1107/2023 od 20. listopada 2023., kojim je prihvaćen navedeni prijedlog tužitelja.
3. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv navedenog rješenja u kojem ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu. Evidentno je kako dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog Izvoda tužitelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, odnosno prostor na koji se odnosi utužena tražbina nije identificiran u smislu položaja, površine i dr., niti ovrhovoditelj ičim dokazuje da bi tuženik bio korisnik navedenog prostora te obveznik plaćanja ovrhovoditeljeve usluge. Opreza radi, navodi se kako slijedi: Tuženik ističe i prigovor zastare za sve obroke koji su dospjeli prije jedne godine od utuženja. Ukazuje se na činjenicu kako uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Posebno se ističe kako nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Zaključno, tuženik predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji broj i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3 P o s
lo
v
n i b r
o
j
: 8
3 P
o v
r v -
3 9 0 2 /023-15
4. Ovaj sud je po prigovoru tuženika, rješenjem poslovni broj Povrv-3202/22-2 od 19.01.2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem: Ovrv-1589/22 od 25. listopada 2022.u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. U podnesku od 05.04.2022. tužitelj je naveo da je tuženik dana 28.12.2023. djelomično podmirio glavnicu i to račun broj 012200306437-230220-1 30 u iznosu od 11,39 eur te račun 012200306437-230220-1 u iznosu od 0,07 eur. Nadalje, tužitelj priznaje prigovor zastare potraživanja u ukupnom iznosu od 35,50 eur temeljem računa broj 012200306437-220120-0, 012200306437-220220-7, 012200306437- 220320-3, 012200306437-220420-0, te u tom dijelu povlači tužbeni zahtjev. Tužitelj potražuje daljnji iznos od 15,93 EUR temeljem računa broj 012200306437-2212701-0 kao i prouzročeni iznos troškova pokretanja ovršnog postupka temeljem rješenja o ovrsi u iznosu od 62,31EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.10.2023. Slijedom navedenog, ima se smatrati da je da tuženik/ovršenik priznao tužbeni zahtjev tužitelja, obzirom je djelomično podmirio iznos glavnice. Opreza radi, u prilog osnovanosti potraživanja tužitelja/ovrhovoditelja isti dostavlja u spis karticu analitičkog knjigovodstva i račune na kojima se temelji izvod iz poslovnih knjiga. Iz dostavljene dokumentacije naime nije sporno da je predmetna nekretnina priključena na mrežu tužitelja, a krajnjim kupcem električne energije se u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) smatra kupac koji kupuje električnu energiju, slijedom čega postoji obveza ovršenika / tuženika na podmirenje ovo predmetnog dugovanja. Opreza radi, tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( ZOO ) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65.st.1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga broj 81231078 (list 12 spisa), presliku kartice analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice sdo 25.03.2024. (list 26-30 spisa), prijepise utuženih računa (list 31-42 spisa).
7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11., dalje ZPP) ovaj sud je došao do uvjerenja da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. 8. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa utuženih računa, a koje isprave su u smislu čl. 28. Ovršnog zakona (NN br. NN br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08, dalje: OZ) vjerodostojne proizlazi kako je tužitelj teretio tuženika kao vlasnika nekretnine za koju je izvršena usluga isporuke električne energije na adresi [adresa], obračunsko mjerno mjesto: 0127720990 evidentiran pod šifrom kupca 15000025980 za razdoblje od 26.02.2022. do 19.08.2023. i to za na ime mjesečne novčane obveze potrošnje električne energije, troška uključenja i dospjele kamate u ukupnom iznosu od 62,89 EUR.
9. Iz prijepisa utuženih računa je vidljivo da je upravo tuženik evidentiran kao kupac, na adresi na adresi [adresa], za broj obračunskog mjesta 0127720990 kategorije kućanstvo, a da su računi naslovljeni na ime ĆR, [adresa].
10. U pogledu prigovora tuženika da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave (izvadak iz poslovnih knjiga) koja nije potpisana izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe tužitelja i ovjerena pečatom te je kao takva nepodobna za određivanje ovrhe, potrebno je navesti kako Ovršni zakon ne propisuje vlastoručan potpis 4 P o s
lo
v
n i b r
o
j
: 8
3 P
o v
r v -
3 9 0 2 /023-15
kao nužan sadržaj vjerodostojne isprave da bi se ona mogla takvom smatrati. Također, predmetni izvod sadrži elektronički potpis te je s obzirom na opseg poslovanja tužitelja nerazumno očekivati da službena osoba tužitelja vlastoručno potpisuje svaki izvod ili račun, te je na izvatku jasno utvrđeno da je dokument sastavljen na računalu te je pravovaljan bez vlastoručnog potpisa i pečata.
11. Nadalje, u pogledu prigovora tuženika kako je rješenje o ovrsi neuredno, potrebno je navesti kako prema članku prema čl. 41. Ovršnog zakona, u rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna isprava (ako se rješenje donosi na temelju ovršne isprave), tražbina, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebno za provedbu ovrhe. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati nalog ovršeniku da u roku 8 dana namiri tražbinu zajedno sa odmjerenim troškovima, odredbu o određivanju ovrhe radi prisilne naplate, odmjerene nastale troškove i naznačene predvidive troškove. Predmetno rješenje o ovrsi sadrži sve podatke propisane u predmetnom članku, pogotovo uzimajući u obzir da je prijedlog za ovrhu sastavni dio rješenja o ovrsi,pa su slijedom navedenog oba prigovora tuženika koja su prethodno obrazložena ocijenjena kao neosnovana.
12. U konkretnom slučaju sporna je tuženikova pasivna legitimacija, a posljedično tome i činjenica je li tuženik obveznik plaćanja naknade za električnu energiju koja je isporučena predmetnoj nekretnini u spornom razdoblju. Sporno je i pitanje zastare.
13. Odredbom čl. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ br. 85/15; dalje: Opći uvjeti) propisano da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu ovih Općih uvjeta uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca
14. Prema odredbama čl. 27. Općih uvjeta, odnosi između energetskog subjekta i kupca uređuju se sljedećim ugovorima: ugovorom o priključenju, ugovorom o opskrbi, ugovorom o opskrbi i korištenju mreže i ugovorom o korištenju mreže. Tako u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Općih uvjeta, ugovor o opskrbi tarifnog kupca zaključuju opskrbljivač tarifnog kupca i tarifni kupac, dok u smislu odredbe čl. 30. st. 1. Općih uvjeta ugovor o opskrbi povlaštenog kupca zaključuju opskrbljivač i povlašteni kupac. Ti ugovori sadrže podatke o ugovornim stranama, predmet ugovora, broj elektroenergetske suglasnosti i datum izdavanja, adresu dostave računa, energetske veličine u skladu s elektroenergetskom suglasnosti, podatke o obračunskom mjernom mjestu, podatke o kategoriji potrošnje, odnosno tarifnom modelu, način obračuna i naplate, količinu i dinamiku predaje električne energije i snage (za tarifne kupce na srednjem naponu), obračun odstupanja od ugovorenih energetskih veličina, razinu kvalitete usluge opskrbljivača, odgovornost za štetu i visinu ugovorne kazne za slučaj neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora, slučajeve u kojima se ugovorna kazna ne plaća odnosno šteta ne nadoknađuje, ostale međusobne obveze i način rješavanja sporova (čl. 29. st. 2. i čl. 30. st. 2. Općih uvjeta). U smislu odredbe čl. 31. st. 1. Općih uvjeta, ugovor o korištenju mreže tarifnog kupca zaključuju operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava i tarifni kupac, dok u smislu odredbe čl. 32. st. 1. Općih uvjeta ugovor o korištenju mreže povlaštenog kupca zaključuju operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava i povlašteni kupac. Ovi ugovori također sadrže podatke propisane odredbama čl. 31. st. 2., odnosno čl. 32. st. 2. Općih uvjeta. Potpisom navedenih ugovora, ugovorne strane se obvezuju da tijekom važenja ugovora u cijelosti prihvaćaju odredbe važećih Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom, mrežnih pravila elektroenergetskog sustava, tarifnog sustava za opskrbu električnom energijom, s iznimkom povlaštenih kupaca, tarifnog sustava za prijenos električne energije i tarifnog sustava za distribuciju električne energije (čl. 29. st. 6., čl. 30. st. 5., čl. 31. st. 6. i čl. 32. st. 6. Općih uvjeta). Navedeni ugovori se, kao i sve njihove izmjene i dopune, zaključuju u pisanoj formi i bez naknade (čl. 44. Općih uvjeta).
5 P o s
lo
v
n i b r
o
j
: 8
3 P
o v
r v -
3 9 0 2 /023-15
15. Nadalje, odredbama čl. 37. st. 1. Općih uvjeta propisano je da je kod promjene vlasništva građevine, kupac dužan u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnijeti zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i ugovora o opskrbi, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a novi vlasnik te građevine dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora. Ukoliko kupac nije u tom roku podnio zahtjev za raskid ugovora, opskrbljivač i operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava mogu, nakon isteka toga roka, na zahtjev novoga vlasnika građevine, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, zaključiti ugovor o opskrbi i ugovor o korištenju mreže, odnosno ugovor o opskrbi i korištenju mreže, sa danom zadnjeg obračuna. U slučaju prestanka ugovora o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca zbog smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe (čl. 39. st. 1. Općih uvjeta), opskrbljivač tarifnih kupaca može privremeno nastaviti opskrbu električnom energijom s fizičkom ili pravnom osobom koja je u posjedu nekretnine do saznanja za novog vlasnika, uz uvjet urednog podmirenja svih novčanih obveza (čl. 39. st. 3. Općih uvjeta). Pravni slijednik tarifnog kupca ima pravo na zaključenje novog ugovora o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca nakon podmirenja dospjelih novčanih obveza na tom obračunskom mjernom mjestu (čl. 39. st. 4. Općih uvjeta). Ukoliko se iz bilo kojeg razloga ne može zaključiti novi ugovor o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca, opskrbljivač tarifnih kupaca može zaključiti s fizičkom ili pravnom osobom koja je u posjedu nekretnine novi ugovor na određeno vrijeme do saznanja za novog vlasnika, uz uvjet da su do dana zaključenja novoga ugovora podmirene sve novčane obveze toga obračunskog mjernog mjesta (čl. 39. st. 5. Općih uvjeta). Konačno, obveznik plaćanja računa je tarifni kupac kojemu se, na temelju ugovora o opskrbi i korištenju mreže, ispostavlja jedan račun (čl. 90. st. 8. Općih uvjeta), odnosno povlašteni kupac kojemu su ispostavljaju dva računa: prvi, na temelju ugovora o opskrbi i drugi, na temelju ugovora o korištenju mreže (čl. 90. st. 9. Općih uvjeta).
16. Iz citiranih odredaba proizlazi da je obveznik plaćanja računa za električnu energiju kupac (tarifni, odnosno povlašteni) koji je kao vlasnik određene nekretnine (argument iz čl. 37. Općih uvjeta) sklopio ugovor o opskrbi i ugovor o korištenju mreže s opskrbljivačem, a nakon prestanka ugovora o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca zbog smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe, fizička ili pravna osoba koja je u posjedu određene nekretnine (čl. 39. st. 3. i 5. Općih uvjeta).
17. Imajući u vidu citirane odredbe i svu relevantnu dokumentaciju u spisu nedvojbeno je utvrđeno kako je tuženik utužen predmetnom tužbom kao dužnik naknade za isporučenu električnu energiju za predmetnu nekretninu kao vlasnik iste, time da tijekom postupka tužitelj ne dostavlja u sudski spis zk izvadak za predmetnu nekretninu sa upisanim pravom vlasništva tuženika na istoj.
18. Iz prijepisa utuženih računa proizlazi da je kao platitelj na predmetnoj adresi evidentiran ĆR, dok tijekom postupka tužitelj pogrešno navodi kako bi plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik priznao dug.
19. Prema odredbi članka 387. stavka 2. ZOO-a priznanje duga se može učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida, bez obzira na to da li je ono izvršeno na posredan ili neposredan način, uvijek mora biti tako učinjeno da se njime na jasan odnosno nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje. Stoga ako između vjerovnika i dužnika nije sporna osnova potraživanja, ali je sporan iznos koji dužnik mora platiti, ne može se plaćanje jednog dijela duga smatrati priznanjem njegovog drugog dijela.
6 P o s
lo
v
n i b r
o
j
: 8
3 P
o v
r v -
3 9 0 2 /023-15
20. U konkretnom slučaju tuženik je u ovom postupku osporio kako osnov tako i visinu na način da predmetni dug ne smatra svojim jer isti nije pasivno legitimiran za plaćanje istog, stoga se bilo kakvo djelomično plaćanje koje je eventualni izvršio tužitelju na ime predmetnog potraživanja ne može smatrati priznanjem ostatka duga kako to pogrešno smatra tuženik.
21. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika valja napomenuti da tužitelj isto tako tijekom postupka nije dokazao da bi s tuženikom sklopio ugovore propisane čl. 3. Općih uvjeta koji je naveden u Izvodu iz poslovnih knjiga. Sukladno odredbi čl. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN br. 85/15, 49/20, dalje u tekstu: Opći uvjeti), odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže se uređuju ugovorom o korištenju mreže (zaključuje se sa HEP-ODS d.o.o.) i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (zaključuje se sa tužiteljem).
22. Sama činjenica da tužitelj u svojoj evidenciji ima zavedenog tuženika kao krajnjeg kupca nije dovoljna za postojanje obveze na strani tuženika, budući da se radi o jednostranoj ispravi tužitelja.
23. Međutim, obvezni odnosi ne nastaju samo temeljem ugovora, već, između ostalog, temeljem stjecanja bez osnove, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), stoga, sve i ako među parničnim strankama nije sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom, tada je pasivnu legitimaciju tuženika moguće uspostaviti temeljem činjenice da je tuženik koristio električnu energiju bez pravne osnove kojim činom je na uštrb imovine tužitelja stekao imovinsku korist u vidu neplaćene cijene električne energije pa bi tuženik bio dužan vratiti tužitelju ono što je stekao na uštrb njegove imovine.
24. S obzirom da iz ranije analizirane dokumentacije proizlazi da predmetnu nekretninu očito koristi ĆR a što proizlazi i iz računa koje je tužitelj ispostavljao navedenom, tuženik nije u utuženom razdoblju bio niti korisnik električne energije, a time niti nije na uštrb imovine tužitelja mogao steći imovinsku korist u vidu neplaćene cijene električne energije.
25. Iako je odredbom čl. 84. st. 3. ZVDSP-a određeno da u slučajevima kada je dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, da tada taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze, navedena odredba ne može se primijeniti u konkretnom slučaju.
26. Ovo ne samo zbog toga što tuženik (u slučaju da je isti dokazan kao vlasnik predmetne nekretnine) nije s neposrednim korisnikom stana sklopio nikakav ugovor o korištenju tog stana, već i iz razloga što niti Zakonom o tržištu električne energije (''Narodne novine'' broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19.) niti Općim uvjetima koji su temeljem njega doneseni, a koji predstavljaju posebne propise u odnosu na ZVDSP, nije propisana obveza jamstva vlasnika nekretnine za obveze plaćanja električne energije koje su nastale korištenjem te nekretnine od strane neke druge osobe.
27. Štoviše, odredbama čl. 6. i 13. Općih uvjeta izričito se dopušta mogućnost prijenosa ugovora o korištenju mreže i ugovora o opskrbi krajnjeg kupca trećoj osobi, ali se ne propisuje mogućnost da nekadašnji ugovaratelj i dalje ostane u obvezi podmirenja troškova električne energije kao jamac.
28. Jamstvene obveze, način njihova nastanka i opseg odgovornosti jamca uređene su ZOO-om, radi se o obvezama koje se preuzimaju dobrovoljno temeljem pravnih poslova, a u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz ZOO-a temeljem kojih bi se tuženik mogao smatrati jamcem za obveze plaćanja troškova električne energije koje su nastale 7 P o s
lo
v
n i b r
o
j
: 8
3 P
o v
r v -
3 9 0 2 /023-15
korištenjem nekretnine od strane bespravnog korisnika te drugačije nije moguće propisati niti ZVDSP-om.
29. ZVDSP predstavlja posebni zakon u pogledu uređenja posjeda i stvarnih prava na stvarima te ne može propisivati drugačije obveze odnosno drugačiji temelj nastanka obveza plaćanja električne energije od onih koje propisuju posebni propisi, u konkretnom slučaju Zakon o tržištu električne energije, Opći uvjeti pa i ZOO.
30. Stoga tuženik, prema ocjeni ovog suda, nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pa je bez obrazlaganja prigovori zastare ovaj sud sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.
31. Obzirom je tužitelj izgubio u sporu, to je isti u obvezi naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka i to trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 i 125/11), pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom II i III.
U Zagrebu, 23. siječnja 2025.
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelj po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu od 13,27 EUR 2. Tuženiku
