REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-5267/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja HL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku AL, protiv tuženika SPECIJALNA BOLNICA ZA ZAŠTITU DJECE S NEURORAZVOJNIM I MOTORIČKIM SMETNJAMA, OIB 92559974262, Goljak 2, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku VL, radi Radno - isplata - kolektivni ugovor, 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, Zagreb, Goljak 2, OIB: 92559974262 da tužitelju HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike bruto plaće isplati iznos od 8.187,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od:

- na iznos od 240,28 EUR, za razdoblje od 16.02.2016. pa do isplate,

- na iznos od 269,19 EUR, za razdoblje od 16.03.2016. pa do isplate,

- na iznos od 187,38 EUR, za razdoblje od 16.04.2016. pa do isplate,

- na iznos od 283,93 EUR, za razdoblje od 16.05.2016. pa do isplate,

- na iznos od 298,01 EUR, za razdoblje od 16.06.2016. pa do isplate,

- na iznos od 309,62 EUR, za razdoblje od 16.07.2016. pa do isplate,

- na iznos od 365,37 EUR, za razdoblje od 16.08.2016. pa do isplate,

- na iznos od 389,46 EUR, za razdoblje od 16.09.2016. pa do isplate,

- na iznos od 111,80 EUR, za razdoblje od 16.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 228,06 EUR, za razdoblje od 16.11.2016. pa do isplate,

- na iznos od 178,09 EUR, za razdoblje od 16.12.2016. pa do isplate,

- na iznos od 182,43 EUR, za razdoblje od 16.01.2017. pa do isplate,

- na iznos od 48,72 EUR, za razdoblje od 16.02.2017. pa do isplate,

- na iznos od 49,07 EUR, za razdoblje od 16.03.2017. pa do isplate,

- na iznos od 30,92 EUR, za razdoblje od 16.04.2017. pa do isplate,

- na iznos od 106,68 EUR, za razdoblje od 16.05.2017. pa do isplate,

- na iznos od 95,15 EUR, za razdoblje od 16.06.2017. pa do isplate,

- na iznos od 111,18 EUR, za razdoblje od 16.07.2017. pa do isplate,

- na iznos od 131,59 EUR, za razdoblje od 16.08.2017. pa do isplate,

- na iznos od 133,66 EUR, za razdoblje od 16.09.2017. pa do isplate,

- na iznos od 170,31 EUR, za razdoblje od 16.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 122,63 EUR, za razdoblje od 16.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 117,81 EUR, za razdoblje od 16.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 138,40 EUR, za razdoblje od 16.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 127,99 EUR, za razdoblje od 16.02.2018. pa do isplate,

- na iznos od 113,59 EUR, za razdoblje od 16.03.2018. pa do isplate,

- na iznos od 113,96 EUR, za razdoblje od 16.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 113,76 EUR, za razdoblje od 16.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od 115,99 EUR, za razdoblje od 16.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 157,18 EUR, za razdoblje od 16.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 190,16 EUR, za razdoblje od 16.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 196,26 EUR, za razdoblje od 16.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 149,46 EUR, za razdoblje od 16.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 121,59 EUR, za razdoblje od 16.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 109,35 EUR, za razdoblje od 16.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 210,88 EUR, za razdoblje od 16.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 97,88 EUR, za razdoblje od 16.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 87,73 EUR, za razdoblje od 16.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 125,09 EUR, za razdoblje od 16.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 139,24 EUR, za razdoblje od 16.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 206,92 EUR, za razdoblje od 16.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 118,05 EUR, za razdoblje od 16.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 161,93 EUR, za razdoblje od 16.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 140,17 EUR, za razdoblje od 16.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 159,51 EUR, za razdoblje od 16.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 117,98 EUR, za razdoblje od 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 141,33 EUR, za razdoblje od 16.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 183,98 EUR, za razdoblje od 16.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 142,89 EUR, za razdoblje od 16.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 172,99 EUR, za razdoblje od 16.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 171,81 EUR, za razdoblje od 16.04.2020. pa do isplate, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 8.187,41 euro do zatraženog iznosa 8.716,30 euro.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.050,00 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.050,00 euro, kao neosnovan.

V/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250 euro, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09), te da mu je u razdoblju od 15. prosinca 2015.g. do 31. prosinca 2016.g. isplaćivana plaća suprotno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006.g., Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009.g., Izmjenama i dopunama dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.g., Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, odnosno plaća nije isplaćena prema osnovici za obračun plaća 5.415,37 kuna.

1.1. Dalje navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine. U utuženom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 143/13,29/18 , 92/19, 56/20 dalje: KU), kojim je u odredbi čl. 47. regulirana plaća te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/1224717,128/17,47718, 123/19, 66/20 dalje: TKU) koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kao u KU. Sukladno odredbi čl. 51., 57. i 59. KU i odredbi čl. 54 TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju radniku i obračunavaju se za svaki efektivno odrađeni sat rada od osnovne vrijednosti tog sata. Tužitelj potražuje isplatu razlike plaće na ime neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a koji dodaci se računaju u odnosu na osnovnu plaću te razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za privremenu nesposobnost za rad.

1.2. Potražuje po tim osnovama ukupan iznos od 8.716,30 euro sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos i troškovima postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako u osnovu i tako u visini postavljenog zahtjeva. Smatra da tužitelj nema pravo na dodatak zbog otežanih uvjeta rada kao i drugih posebnih dodataka kada je radio iznad mjesečnog fonda sati, odnosno prekovremeno. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u isplatne liste, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006.g., Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009.g., Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.g., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28.12.2012., podatke tuženika o razlici plaće, podatke Državnog zavodu za statistiku, evidencije o radnom vremenu, zaključke povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, izračun, ostalu dokumentaciju u spisu te proveo dokaz financijskim vještačenjem

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Sud je u postupku utvrdio slijedeće:

5.1. - da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju bio kod tuženika u radnom odnosu kao zdravstveni radnik,

5.2. - da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama,

5.3. - da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kuna,

5.4. - da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po šest posto u 2007., 2008. i 2009. godini,

5.5. - da je dana 13. svibnja 2009.g. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100,

5.6. - da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

5.7.- da je tužitelj ostvario određeni broj prekovremenih sati te da su navedeni dodaci isplaćeni za redovni rad.

6. Sporno je da li tuženik tužitelju za utuženi period bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. godine te arbitražnoj odluci od 07. prosinca 2011. godine. Sporno je i da li ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate rada i za prekovremeni rad i da li je isti isplaćen tužitelju u cijelosti.

7. Dana 26. listopada 2011.g. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama.

7.1. U odredbama člana III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011.godine, propisano je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.godine je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199 stavka 1 Zakona o radu (''NN'' 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

7.2. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine, gdje je navedeno da se članak III mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 Kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

8. Pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. godine, gdje je u članku I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007. godinu, 2008. godinu i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 01. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine također sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi u kojemu se u točki III. tog dodatka navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 Kuna bruto.

9. Sud smatra da Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.godine predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''NN'' 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 141/12).

9.1. Stoga sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor.

10. Isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. godine s početkom primjene od siječnja 2016. godine, a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine.

11. Državni zavod za statistiku objavio je (opće poznati podaci) dana 28. kolovoza 2015. godine prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. godine, a u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Također je Državni zavod za statistiku 27. studenog 2015. godine objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Također je Državni zavod za statistiku objavio dana 04.03.2016.godine procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015.godine u kojoj je istakao da je BDP realno veći za 1,9 % u četvrtom tromjesečju 2015.godine u odnosu na isto tromjesečje 2014.godine.

11.1. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2%, pa je u tom smislu krajem studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno artimetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kuna.

12. Neosnovan bi bio prigovor o ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011.g. te, sukladno tome, i spomenute Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011.godine.

13. Iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-409/09, Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda RH U-III/3535/2012 proizlazi da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani su od osam potpisnika, a navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.godine je parafirao, ali nije potpisao jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bi moglo biti sporno da u tom smislu nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.godine. Međutim, nema nikakvog dokaza da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, to tim više što je navedeni sindikat parafirao Izmjene dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

13.1. Također je u presudi broj Gž-13/02 Vrhovni sud RH zauzeo stav prema kojem se smatra da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada RH u zakonski predviđenom postupku ničim nije osporila ni osporavala valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

14. U ovom postupku nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do IV navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Odredba čl. VII st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a Iz odredbe čl. III proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje o trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. godine pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, razvidno je da je BDP stalno rastao. Navedena odredba članka VII. stavka 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine se ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade Republike Hrvatske prema mišljenju ovog suda je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. godine, i to na iznos od 5.414,37 Kuna.

14.1. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012.godine jer je Odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. godine ne ispune pretpostavke iz članka III., da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01. travnja 2013. godine pa nadalje.

15. Dakle, tuženik je tužitelju, počevši od siječnja 2016. godine bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, odnosno tužitelj je dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Sve naprijed navedeno je u skladu s pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u presudi Rev- 1111/2020 od 01. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

16. Nadalje, čl. IV Izmjena dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011g. uređen je način usklađivanja pariteta, da će se usklađenje učiniti na način da će stočno šest mjeseci nakon objave podatka iz čl. III Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.g.

16.1. Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. II i IV tih Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95;100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent s 1,25 na 1,2125. Iz navedenog proizlazi da se od srpnja 2016.g. osnovica trebala dalje uvećati za 1,16% te potom od prosinca 2016.g., što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka koji su sačinjeni u usporednim istovrsnim spisima, a stranke nisu osporavale matematičke izračune, već pravnu osnovu, koju je sud raspravio u gornjim navodima.

17. Odredbom čl. 47. st. 1. KU (čl.45 KU18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

17.1. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU (čl.49.st.1. KU18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

17.2. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU (čl.55.st.1. KU18) na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (do 2018.g. 16%, a od 2018.g. za 25%).

17.3. Prema odredbi čl. 59. Kolektivnog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, odnosno od 01.10.215.g. 12%. (Dodatak I KU od 01. listopada 2015.g.)

17.4. Odredbom čl. 60. st. 2. KU propisano je da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom, blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćeni dan.

17.5. Prema odredbi čl. 54.st.2. TKU, odnosno čl. 53.st2. TKU/17 osnovna plaća se uvećava se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio pravno shvaćanje Su-IV-56/19 od 19. prosinca 2019.g. da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, stoga i ovaj sud smatra da svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada po osnovici 5.415,37 kn, odnosno dosuđena je razlika po toj osnovici, jer u predmetu Pr-587172021 nije dosuđena razlika uračunavajući osnovicu 5.415,37 kn.

19. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka, na koje stranke nisu imale primjedbi i kojeg u varijanti 2 nalaza i mišljenja proizlazi da potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada, neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad te potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice iznosi ukupno 8.187,41 euro.

19.1. Kako je varijantu 1 nalaza i mišljenja vještak obračunao pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati činii umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, to istu sud nije prihvatio, jer takav obračun je protivan pravnim propisima te tumačenju broj 153.

Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora.

20. Zaključak br. 153. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015.g. godine određuje: ¨Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelaze mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnog dana utvrđenih zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150 % prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na Uskrs, ako pada u radni dan imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage zaključci broj 21, 48 i 148."

20.1. S obzirom da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, to je i sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno napravljeno i u cijelosti prihvatio varijantu 2. tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju iznos od 8.187,41 euro, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, kao u izreci presude.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.5. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje:). Tužitelj nije uspio sa manje od 10% tužbenog zahtjeva. Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro, (tbr. 7/1 OT), pristup roč. 13.6.2024. 100 euro (tbr. 9/2 OT), sastav podneska od 4.1.2024. i 11.10.2024. svako po 50 euro (tbr. 8/3 OT), pristup ročištu 11.12.2024. 200 euro (tbr. 9/1 OT), ukupno 600 euro, na što pripada PDV 25% 150 euro i trošak financijskog vještačenja 300 euro, odnosno sveukupno 1.050,00 eura. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

21.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Podnesak od 28.11.2023. nije priznati jer je tužitelj trebao dostaviti dokumentaciju još u tužbi. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

21.2. Tuženiku je priznati trošak pristupa na ročište 16.10.2024.g., jer je tužitelj, iako pozvan na ročište u srpnju 2024.g. podnesak kojim je specificirao tužbeni zahtjev tek podneskom od 11.10.2024.g., pa isto nije moglo biti dostavljeno tuženiku u smislu odredbe čl. 299.a. ZPP-a, stoga je isto ročište moralo biti odgođeno te je tuženiku dosuđen u smislu odredbe čl. 156. ZPP-a trošak pristupa na to ročište po tbr. 9/1 OT 200 euro i PDV 25 euro, ukupno 250 euro.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. siječnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. HL, [adresa] zastupanog po punomoćniku AL

2. SPECIJALNA BOLNICA ZA ZAŠTITU DJECE S NEURORAZVOJNIM I MOTORIČKIM SMETNJAMA, Goljak 2, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku VL