Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-81/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupana po punomoćniku Ediju Slivaru, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-165/2022-47 od 29. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika Opće bolnice Pula – Ospedale Generale di Pola i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-165/2022-47 od 29. ožujka 2024. pod točkom I. izreke za bruto iznos od 798,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 69,16 eura od 16.09.2014.

- na iznos od 31,57 eura od 16.11.2014.

- na iznos od 7,86 eura od 16.01.2015.

- na iznos od 35,24 eura od 16.02.2015.

- na iznos od 38,14 eura od 16.05.2015.

- na iznos od 34,73 eura od 16.06.2015.

- na iznos od 99,46 eura od 16.07.2015.

- na iznos od 41,22 eura od 16.09.2015.

- na iznos od 29,84 eura od 16.10.2015.

- na iznos od 25,76 eura od 16.11.2015.

- na iznos od 2,05 eura od 16.02.2016.

- na iznos od 14,71 eura od 16.03.2016.

- na iznos od 2,63 eura od 16.03.2017.

- na iznos od 0,38 eura od 16.04.2017.

- na iznos od 22,82 eura od 16.10.2017.

- na iznos od 2,90 eura od 16.01.2018.

- na iznos od 0,17 eura od 16.02.2018.

- na iznos od 7,97 eura od 16.03.2018.

- na iznos od 2,50 eura od 16.04.2018.

- na iznos od 2,62 eura od 16.05.2018.

- na iznos od 3,60 eura od 16.06.2018.

- na iznos od 21,68 eura od 16.07.2018.

- na iznos od 2,39 eura od 16.11.2018.

- na iznos od 2,62 eura od 16.01.2019.

- na iznos od 2,39 eura od 16.02.2019.

- na iznos od 62,10 eura od 16.03.2019.

- na iznos od 10,19 eura od 16.04.2019.

- na iznos od 2,58 eura od 16.05.2019.

- na iznos od 6,69 eura od 16.06.2019.

- na iznos od 87,07 eura od 16.07.2019.

- na iznos od 12,39 eura od 16.09.2019.

- na iznos od 14,50 eura od 16.11.2019.

- na iznos od 98,08 eura od 16.12.2019.

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.822,24 eura te pod točkom III. izreke.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I. izreke za bruto iznos od 909,04 eura i za trošak parničnog postupka u iznosu od 1.277,76 eura i za isto sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice LT za isplatu bruto iznosa od 909,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.277,76 eura.

III. Nalaže se tužiteljici LT da tuženiku Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 118.51 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 381,49 eurA.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.707,05 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 69,16 eura od 16.09.2014.

- na iznos od 31,57 eura od 16.11.2014.

- na iznos od 7,86 eura od 16.01.2015.

- na iznos od 35,24 eura od 16.02.2015.

- na iznos od 38,14 eura od 16.05.2015.

- na iznos od 34,73 eura od 16.06.2015.

- na iznos od 99,46 eura od 16.07.2015.

- na iznos od 41,22 eura od 16.09.2015.

- na iznos od 29,84 eura od 16.10.2015.

- na iznos od 25,76 eura od 16.11.2015.

- na iznos od 37,66 eura od 16.02.2016.

- na iznos od 21,78 eura od 16.03.2016.

- na iznos od 34,15 eura od 16.07.2016.

- na iznos od 65,32 eura od 16.09.2016.

- na iznos od 6,22 eura od 16.11.2016.

- na iznos od 8,67 eura od 16.12.2016.

- na iznos od 3,35 eura od 16.03.2017.

- na iznos od 0,49 eura od 16.04.2017.

- na iznos od 38,48 eura od 16.05.2017.

- na iznos od 69,96 eura od 16.07.2017.

- na iznos od 1,72 eura od 16.08.2017.

- na iznos od 0,77 eura od 16.09.2017.

- na iznos od 33,57 eura od 16.10.2017.

- na iznos od 36,40 eura od 16.12.2017.

- na iznos od 8,88 eura od 16.01.2018.

- na iznos od 2,63 eura od 16.02.2018.

- na iznos od 10,51 eura od 16.03.2018.

- na iznos od 2,50 eura od 16.04.2018.

- na iznos od 40,91 eura od 16.05.2018.

- na iznos od 49,81 eura od 16.06.2018.

- na iznos od 113,50 eura od 16.07.2018.

- na iznos od 39,98 eura od 16.08.2018.

- na iznos od 37,35 eura od 16.11.2018.

- na iznos od 40,91 eura od 16.01.2019.

- na iznos od 43,81 eura od 16.02.2019.

- na iznos od 83,55 eura od 16.03.2019.

- na iznos od 18,38 eura od 16.04.2019.

- na iznos od 10,75 eura od 16.05.2019.

- na iznos od 49,98 eura od 16.06.2019.

- na iznos od 103,97 eura od 16.07.2019.

- na iznos od 58,41 eura od 16.09.2019.

- na iznos od 57,18 eura od 16.11.2019.

- na iznos od 123,22 eura od 16.12.2019.

- na iznos od 39,29 eura od 16.01.2020.

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polegoste primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.100,00 eura, sve u roku od 15 dana. II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 250,00 eura, a zahtijeva i naknadu sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 250,00 eura. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je razaznati da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I. i III. izreke pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) presuda po žalbi tuženika u tome dijelu ispitivana.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu čistačice za isplatu bruto iznosa od 1.707,05 eura na ime neisplaćene razlike plaće i to s osnova neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te neisplaćene naknade za prekovremeni rad odrađen na dane državnih blagdana i praznika te godišnji odmor u razdoblju od kolovoza 2014. do prosinca 2019.

5. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužiteljici umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, na koje dodatke je tužiteljica imala pravo sukladno odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguran ja („Narodne novine“, broj 143/13 i 95/15 – dalje: KU) i čl. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje: KU/18) te joj je u utuženom razdoblju s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja isplaćivao umanjeni iznos, sud je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja utvrdio da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u ukupnom iznosu od 1.707,05 eura te naložio tuženiku da tužiteljici taj iznos isplati sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od svakog 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Pri tome se sud prvog stupnja poziva i na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to Zaključak broj 148. donesen na sjednici održanoj 1. srpnja 2015. i Zaključak broj 153. donesen na sjednici održanoj 21. prosinca 2015., smatrajući da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora.

6. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju poziva na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora broj 148. i 153. presudu u dijelu u kojem se poziva na Zaključak broj 153. nije utemeljio na tom tumačenju, zbog čega su razlozi presude o odlučnim činjenicama međusobno proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona. (čl. 373.a st. 3. ZPP).

7.1. Stoga je ovaj sud primjenom ovlaštenja iz navedene odredbe utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na iznose koji pripadaju tužiteljici primjenom navedenog Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za razdoblje od prosinca 2015. pa nadalje, a sve u sklopu pravilnih utvrđenja da tuženik nije u cijelosti isplatio tužitelju razliku plaće koja se odnosi na prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom, naknadu za godišnji odmor i bolovanje, naknadu za otežane uvjete rada.

8. Pravilno je utvrđenje suda prvoga stupnja da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za odrađene prekovremene sate (čl. 57. KU, odnosno čl. 55. KU/18), obzirom da niti iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

9. Za napomenuti je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 (i pravo na uvećanje plaće na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13) imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

10. Žalbeni navodi tuženika da nije vjerojatno da tisuće radnika u zdravstvu ne bi, da su postojale pogreške pri obračunu njihovih plaća, tome ranije prigovarali, nisu doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik, kao poslodavac tužiteljici u dijelu utuženog razdoblja isplaćivao umanjenu plaću, iako je sukladno čl. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/13, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a za koje utvrđenje je dao valjane razloge.

11. Budući da između stranka nije bio sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva utvrđen financijskim vještačenjem, to je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu razlike plaće koju je tuženik dužan isplatiti tužiteljici za razdoblje do prosinca 2015. u iznosu od 412,98 eur. Također je pravilno prvostupanjski sud na dospjele tražbine za navedeni period na osnovi razlike i naknade plaće tužiteljici za razdoblje do zaključno prosinca 2015. dosudio zatezne kamate tekuće od dospijeća, odnosno od trenutka kada je tuženik trebao isplatiti plaću, odnosno naknadu plaće do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

12. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu u ostalom dijelu, prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir da je Povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati dalo dva tumačenja, a u žalbenom stadiju postupka sporan je upravo način utvrđivanja fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika u mjesečni fond sati računa tako da se od dana u tjednu odbiju samo subote i nedjelje, a ne i blagdani koji eventualno padaju u tjednu. Sporno je dakle tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/18.

13. Naime, prema čl. 18. KU ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Sjedište povjerenstva je u Ministarstvu. Povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora:

– daje obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane

– prati izvršavanje ovoga Ugovora

– izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

13.1. Prema čl. 19. KU Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova. Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku. Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanja rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe čl. 6. st. 2. i 3. ovoga Ugovora. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane. Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje. Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnosi, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

14. Imajući dakle u vidu sadržaj odredbe čl. 19. st. 6. KU, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, koji stav je izražen u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13, Rev-214/21, Revr-290/21, Rev-824/21, Rev-1009/21 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

15. Odredbom čl. 51. st. 10. KU određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

15.1. Odredbu čl. 51. st. 10. KU Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo:

- tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

- na sjednici od 21. prosinca 2015. povjerenstvo za tumačenje KU je donijelo Zaključak 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

15.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

15.3. Dakle, Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU, koji se primjenjuje od 21. prosinca 2015., nije stavljen izvan snage te je Zaključak identičnog sadržaja donesen na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018., o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kojim se zahtijeva isplata manje isplaćene plaće za razdoblje od 21. prosinca 2015. do prosinca 2019. valja odlučivati primjenom Zaključka broj153, odnosno identičnog Zaključka od 21. studenog 2018.

16. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU) i činjenicu da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153., koje je doneseno 21. prosinca 2015., proizlazi da je o dijelu tražbine tužiteljice koja se odnosi na razdoblje od kolovoza 2014. do 21. prosinca 2015., u ukupnom iznosu bod 412,98 eura pravilno odlučeno primjenom Zaključka broj 148.

17. Za dio potraživanja koji se odnosi na razdoblje od 21. prosinca 2015. pa do 31. prosinca 2019. prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati valja pak odlučivati primjenom Zaključka broj 153. tako da od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, umanjeno za dane blagdana i neradnih dana.

18. Na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Marina Rameše od 25. svibnja 2023., koji ovaj sud prihvaća jer je sačinjen sukladno navedenom Zaključku broj 153., utvrđuje se da tužiteljici pripada za razdoblje od 21. prosinca 2015. do 31. prosinca 2019. s osnove neplaćenog prekovremenog rada, dodataka na plaću po osnovi otežanih uvjeta rada, po osnovi naknade za godišnji odmor i po osnovi naknade za bolovanje ukupan iznos od 385,03 eura, sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO. 19. Uzimajući u obzir iznose koji su obračunati pravilnom primjenom tumačenja 148 i iznose koje je ovaj sud utvrdio na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka sačinjenog sukladno tumačenju broj 153, koje pravilnim prihvaća ovaj sud, utvrđeno je da tužiteljici pripada ukupni iznos po svim osnovama od 798,01 eura (412,98 + 385,03 eura), dok je zahtjev neosnovan za ukupni iznos od 909,04 eur.

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke potvrđena za iznos od 412,98 eura, a na temelju odredbe čl. 373.a ZPP potvrđena za iznos od 385,03 eura, dok je za iznos od 909,04 eura presuda suda prvog stupnja preinačena i za taj iznos je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

21. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valja preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Budući da su u postupku djelomično uspjeli i tužiteljica i tuženik, o troškovima postupka valja odlučivati na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP., pri čemu je osnovica za obračun troškova postupka iznos od 1.707,05 eura.

21.1. Tužiteljica je u sporu uspjela u omjeru od 73,38 %, a tuženik u omjeru od 26,62 % pa je slijedom toga sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP tuženik dužan naknaditi tužiteljici 46,76 % troškova zastupanja.

21.2. Na ime opravdanih troškova zastupanja sud prvog stupnja je tužiteljici odmjerio nagradu od 2.400,00 eura, koju tuženik određeno ne osporava žalbom pa prema tome na ime troškova zastupanja tužiteljici pripada 46,76 % tog iznosa, a što iznosi 1.122,24 eura. Kao opravdan trošak postupka, koji je bio nužan bez obzira na ishod postupka, tužiteljici pripada i trošak vještačenja od 700,00 eura pa je slijedom toga tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.822,24 eura.

21.3. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke potvrđena za trošak postupka od 1.822,24 eura, dok joj preostali iznos troška od 1.277,76 eura ne pripada pa je za taj iznos troška valjalo preinačiti presudu pod točkom Ia izreke i zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbiti.

21.4. Prvostupanjsku presudu je valjalo potvrditi i pod točkom III. izreke jer je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka pravilno odbijen kao neosnovan, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP.

22. Odluka pod točkama III. i IV. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP. Tuženiku za sastavljanje žalbe pripada po Tbr.10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) 125 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25 % (po Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife) iznosi 312,50 eura, a pripada mu i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 132,72 eura, po Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine broj 37/23).

22.1. Tuženik je sa žalbom uspio u omjeru od 26,62 % (53,25 % glede visine, a bez uspjeha glede osnove) pa mu je tužiteljica dužna naknaditi 26,62 % priznatih troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu, što iznosi 118,51 eura. Stoga je naloženo tužiteljici da taj trošak tuženiku naknadi. Preostali iznos troškova žalbenog postupka od 381,49 eura tuženik neosnovano zahtijeva pa je isti odbijen. 23. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat