Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina
Poslovni broj: P-279/2020-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta u Garešnici, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koga zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, nakon glavne rasprave održane 19. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 3.370,81 eur zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na iznos od:
-2,35 eur od 20. listopada 2006., pa do isplate,
-1,92 eur od 20. studenog 2006., pa do isplate,
-2,11 eur od 18. prosinca 2006., pa do isplate,
-60,07 eur od 15. listopada 2007., pa do isplate,
-28,58 eur od 15. rujna 2008., pa do isplate,
-26,66 eur od 15. listopada 2008., pa do isplate,
-41,92 eur od 14. studenog 2008., pa do isplate,
-3,14 eur od 15. siječnja 2009., pa do isplate,
-28,32 eur od 17. veljače 2009., pa do isplate,
-5,87 eur od 23. ožujka 2009., pa do isplate,
-14,31 eur od 15. travnja 2009., pa do isplate,
-15,36 eur od 15. svibnja 2009., pa do isplate,
-12,00 eur od 15. lipnja 2009., pa do isplate,
-9,04 eur od 17. srpnja 2009., pa do isplate,
-10,07 eur od 17. kolovoza 2009., pa do isplate,
-12,27 eur od 15. rujna 2009., pa do isplate,
-11,02 eur od 15. listopada 2009., pa do isplate,
-9,80 eur od 16. studenog 2009., pa do isplate,
-12,60 eur od 15. prosinca 2009., pa do isplate,
-9,98 eur od 15. siječnja 2010., pa do isplate,
-12,77 eur od 15. veljače 2010., pa do isplate,
-12,04 eur od 15. ožujka 2010., pa do isplate,
-16,73 eur od 15. travnja 2010., pa do isplate,
-121,70 eur od 17. svibnja 2010., pa do isplate,
-44,43 eur od 16. lipnja 2010., pa do isplate,
-57,73 eur od 16. srpnja 2010., pa do isplate,
-54,70 eur od 16. kolovoza 2010., pa do isplate,
-66,05 eur od 15. rujna 2010., pa do isplate,
-60,07 eur od 15. listopada 2010., pa do isplate,
-29,02 eur od 15. studenog 2010., pa do isplate,
-47,69 eur od 15. prosinca 2010., pa do isplate,
-56,33 eur od 14. siječnja 2011., pa do isplate,
-48,01 eur od 15. veljače 2011., pa do isplate,
-51,31 eur od 16. ožujka 2011., pa do isplate,
-47,12 eur od 15. travnja 2011., pa do isplate,
-47,87 eur od 16. svibnja 2011., pa do isplate,
-65,67 eur od 15. lipnja 2011., pa do isplate,
-67,40 eur od 15. srpnja 2011., pa do isplate,
-82,27 eur od 16. kolovoza 2011., pa do isplate,
-74,63 eur od 15. rujna 2011., pa do isplate,
-66,27 eur od 14. listopada 2011., pa do isplate,
-478,43 eur od 15. studenog 2011., pa do isplate,
-64,73 eur od 15. prosinca 2011., pa do isplate
-68,72 eur od 16. siječnja 2012., pa do isplate,
-72,20 eur od 15. veljače 2012., pa do isplate,
-72,66 eur od 16. ožujka 2012., pa do isplate,
-70,26 eur od 16. travnja 2012., pa do isplate,
-71,88 eur od 15. svibnja 2012., pa do isplate,
-72,99 eur od 19. lipnja 2012., pa do isplate,
-71,12 eur od 19. srpnja 2012., pa do isplate,
-71,61 eur od 23. kolovoza 2012., pa do isplate,
-70,21 eur od 17. rujna 2012., pa do isplate,
-67,18 eur od 16. listopada 2012., pa do isplate,
-70,41 eur od 16. studenog 2012., pa do isplate,
-71,96 eur od 18. prosinca 2012., pa do isplate,
-70,88 eur od 21. siječnja 2013., pa do isplate,
-64,79 eur od 22. veljače 2013., pa do isplate,
-69,96 eur od 25. ožujka 2013., pa do isplate,
-69,87 eur od 30. travnja 2013., pa do isplate,
-68,38 eur od 28. svibnja 2013., pa do isplate,
-185,37 eur od 01. srpnja 2013., pa do isplate,
po stopi koja je do 31. prosinca 2007., propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008., do 31. srpnja 2015., po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. , do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Tuženik je dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 2.799,07 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, koja teče od 23. siječnja 2024., kao dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj navodi da su prednik tuženika i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu, kojim je banka kao kreditor, odobrila i stavila na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost 19.630,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan plasmana, da je ugovorena otplata kredita kroz 84 mjeseca obračunato prema prodajnom tečaju kreditora na dan plaćanja, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, zatim, da je tijekom otplate kredita došlo do porasta tečaja CHF, da je kamatna stopa više puta mijenjana, te tužitelj drži da su ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci kreditora i o valutnoj klauzuli, prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, ističe da prije i u vrijeme sklapanja Ugovora tuženik kao trgovac nije u potpunosti informirao tuženika kao potrošača o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, te da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, s posljedičnom znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.
1.2. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja se odnosi i na prednika tuženika Splitsku banku d.d. (ranije: Societe Generale-Splitska banka), kojom je utvrđeno da je i prednik tuženika, u razdoblju od 1. listopada 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, te da presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnih ugovora, i to temeljem Zakona o zaštiti potrošača, te odredaba čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku.
1.3. Tužitelj navodi da je zastara prekinuta 4. travnja 2012., kada je podnesena kolektivna tužba u predmetu Franak, da je, glede valutne klauzule, zastarni rok počeo ponovno teći 14. lipnja 2018., tj. danom pravomoćnosti presude broj P-1401/2012, te tvrdi da mu je zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sukladno čl. 323. st.1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.
1.4. Tužbenim zahtjevom sadržanom u tužbi, tužitelj potražuje isplatu iznosa od 20.076,77 kn. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 27. studenog 2024., postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.370,81 eur sa zateznim kamatama, tekućim od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Potražuje trošak postupka.
2. Tuženik osporava ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, da ta ugovorna odredba ne može biti predmetom ocjene poštenosti, da je, u kolektivnom sporu radi zaštite prava potrošača, utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, uslijed čega se u ovoj parnici ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1401/12, potom, ističe prigovor zastare, te da je, sukladno načelu savjesnosti i poštenja, potrebno uzeti u obzir i iznos od 171,85 eur, tj. koliko je tužitelj manje platio u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog.
3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja, proveo je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Angelini Horvat i neposredno je saslušao vještaka, te je pročitao Ugovor o kreditu od 11. rujna 2006., (str. 6 i 7), otplatne planove, promet po kreditu - specifikacija uplate, odluke tuženika o promjeni kamatnih stopa, na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
-tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika, Societe Generale-Splitska banka, kao davatelj kredita, zaključili su 11. rujna 2006., nenamjenski ugovor o kreditu na iznos od 19.630,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan plasmana kredita,
-kredit je plasiran 13. rujna 2006., u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora,
-ugovor o kreditu je potrošački, jer je dobivena kreditna sredstva tužitelj koristio za osobne potrebe, a ne za potrebe svoje profesije,
-otplata kredita ugovorena je u 84 mjesečna anuiteta u visini od 296,94 CHF, plativo u kunama i obračunato kunskoj protuvrijednosti kreditora po prodajnom tečaju na dan plaćanja,
-prvi anuitet dospio je na naplatu 10. listopada 2006., a svaki slijedeći uzastopno 10-tog u mjesecu,
-tužitelj je kredit otplatio u cijelosti 4. rujna 2013.,
-temeljem ništetnih ugovornih odredbi, tužitelj je više platio tuženiku ukupno 4.245,22 eur, od čega 3.370,81 eur s osnove valutne klauzule u CHF, i 874,41 eur s osnove promjenjive kamate,
-negativna tečajna razlika anuiteta iznosi 171,85 eur, i odnosi se na period kada je tečaj CHF bio niži od 4,584700 kn, koliko je iznosio tečaj CHF na dan plasmana kredita.
4. Saslušanjem tužitelja TĆ utvrđeno je da se 2006., interesirao za kredit u koprivničkoj poslovnici prednika tuženika, da nije imao razloga sumnjati u izjavu službenika banke da je kredit u CHF najpovoljniji, da mu u banci nije predočena mogućnost rasta tečaja CHF, niti da Hrvatska narodna banka štiti tečaj eur, a ne i tečaj CHF, da je po struci željezničar i nema potrebna znanja iz oblasti ekonomije, da nije znao stvarni sadržaj pojmova valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, niti promjenjive kamate po jednostranoj odluci banke, da je banka u svoj tipski ugovor unijela njegove osobne podatke, da ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, da je, prije potpisivanja, pročitao ugovor i od svega je razumio visinu odobrenog kredita, visinu rate i da kredit mora otplatiti u roku od 7 godina, zatim, da je kreditna sredstva u cijelosti utrošio za renoviranje obiteljske kuće, da nije imao obrt, ni udio u trgovačkom društvu, niti je bio nositelj OPG-a, da su otplatne rate u početku bile oko 1.000,00 kn mjesečno, te su vremenom rasle do 2.000,00 kn, te da ne bi zaključio predmetni ugovor o kreditu, da je pravodobno bio upoznat sa svim rizicima koje nosi sklapanje ugovora s takvom valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom.
5. Iz Ugovora o kreditu od 11. rujna 2006., proizlazi da je prednik tuženika kao kreditor odobrio tužitelju kao potrošaču, kredit u iznosu od 19.630,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan plasmana, da je kredit nenamjenski, da se kredit otplaćuje kroz 84 mjeseca u anuitetima od 296,94 CHF obračunato po prodajnom tečaju kreditora na dan plaćanja, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je početna kamatna stopa 6,99% godišnje, te da anuiteti dospijevaju uzastopno desetog dana u mjesecu.
6. Provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Angelini Horvat, na temelju financijske dokumentacije tuženika, utvrđeno je da je banka po ugovoru o kreditu broj 50729/06 od 11. rujna 2006., plasirala tužitelju 13. rujna 2006., kreditna sredstva od 19.630,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan plasmana, da je tečaj 1 CHF na dan plasmana iznosio 4,584700 kn, da je mjesečni anuitet 296,94 CHF, što na dan plasmana kredita iznosi 1.361,38 kn, da se otplata vrši po prodajnom tečaju kreditora na dan plaćanja, da je prvi anuitet dospio 10. listopada 2006., i svaki naredni uzastopno desetog dana u mjesecu, da je početno ugovorena kamatna stopa 6,99% godišnje i tijekom otplate kredita je rasla do 10,40% godišnje, da su, zbog rasta tečaja CHF i zbog promjenjive kamatne stope, mjesečni anuiteti iznosili više od 1.361,38 kn, da je kredit otplaćen 4. rujna 2013., da je zbog promjenjive kamate i valutne klauzule tužitelj platio tuženiku ukupno 19.456,31 eur, da je za otplatu kredita, po početno ugovorenoj kamati i početno ugovorenom tečaju CHF, bilo dostatno 15.211,09 eur, da tužiteljeva preplata iznosi ukupno 4.245,22 eur, da je preplata s osnove tečajne razlike 3.370,81 eur i s osnove promjenjive kamate 874,41 eur, te da negativna razlika anuiteta, u periodu kada je tečaj CHF bio niži od početnih 4,584700 kn, iznosi ukupno 171,85 eur.
7. Iskazu tužitelja TĆ sud je povjerovao, kao uvjerljivom, logičnom i razložnom.
8. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje, očitovanja od 19. kolovoza 2024., od 2. listopada 2024., i od 15. studenog 2024., te iskaz saslušanog stalnog sudskog vještaka Angeline Horvat, jer su dani u skladu s pravilima struke, argumentirani su, objektivni i razložni. Tuženik nema primjedbi na matematički izračun vještaka.
9. Ostale pročitane pisane dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne.
10. Cijeneći svaki dokaz zasebni i vezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), sud je izveo zaključak da je određeno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa stečenog od strane tuženika, s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sadržanih u ugovoru o kreditu od 11. rujna 2006.
12. Predmetni ugovor jest potrošački. Tužitelj je dobiveni kredit iskoristio u cijelosti za osobne svrhe, za renoviranja obiteljske kuće, pa je, sukladno čl. 2. Direktive Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29) nastupao za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije.
13. Tužitelj se osnovano poziva na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, jer je predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita, buduću da su banke, među kojima i prednik tuženika, sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu švicarski franak, uz koju je vezana glavnica, te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati visinu kamatne stope, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac, nije potrošače informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.
14. Odredbe čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku i odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 14/14, 110/15 i 14/19), propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Svoja pravna shvaćanja o tome Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je u odlukama broj Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015., i broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
15. Ne stoji tvrdnja tuženika da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena iz primjene Direktive Vijeća 93/13 i da je isključena od ispitivanja nepoštenosti. Jer, u presudi Suda Europske unije u predmetu C-81/19, donesene 9. srpnja 2020., u pogledu tumačenja odredbe čl. 1. st. 2. Direktive 93/13, izraženo je shvaćanje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ali koja odražava pravilo koje se, u skladu s nacionalnim pravom, primjenjuje između ugovornih stranaka ako u tom pogledu između njih nisu utvrđena nikakva drukčija rješenja, ne ulazi u područje primjene te Direktive. Odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se obveza čija se vrijednost utvrđuje na temelju tečaja tuzemne valute u odnosu prema stranoj valuti ispunjava, ako stranke nisu ugovorile drugi tečaj, u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. No, ugovorne strane su ugovorom o kreditu ugovorile da se visina obveze korisnika kredita u hrvatskoj valuti utvrđuje prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, pa je sukladno pravnom shvaćanju izraženom u presudi Suda Europske unije u predmetu C-81/19, odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF podložna primjeni Direktive 93/13.
16. Zaključno, tuženik je postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), a od 7. kolovoza 2007., do 31. prosinca 2008., protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
17. Ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika i o ugovorenoj valuti uz koju je bila vezana glavnica za CHF, nema za posljedicu ništetnost Ugovora o kreditu u cijelosti.
18. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.
19. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.
20. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit, i tijekom otplate je plaćao tuženiku veće anuitete, zbog rasta tečaja CHF. Osnova plaćanja tečajnih razlika, otpala je utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli, prema kojoj je glavnica vezana za CHF. Stoga je tuženik na osnovi čl. 1111., u svezi s čl. 1115., i čl. 29. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima, dužan izvršiti povrat primljenih, preplaćenih novčanih iznosa, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja do isplate.
21. Prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na jednakost oružja, u smislu Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2683/2021 od 21. rujna 2022., budući da tuženik nije ni predložio saslušanje svojih zaposlenika, na okolnost da je informirao tužitelja o riziku valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana za CHF, a prvostupanjski je sud odluku donio na temelju provedenih dokaza, sadržanih u spisu.
22. Sukladno odlukama Suda Europske unije u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15, definirano je da potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredbi, suglasno Direktivi 93/13 EEZ, osigurava tek kumulativna primjena tri pravila i to pravilo ex tunc o učincima, koje ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, pravilo da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, te treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
23. Restitucijski zahtjev zastarijeva za pet godina (čl. 225. Zakona o obveznim odnosima).
24. Podneskom od 27. studenog 2024., tužitelj je, u skladu s rezultatima financijsko knjigovodstvenog vještačenja, postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.370,81 eur sa zateznim kamatama, tekućim od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
25. Zastara tužiteljeve tražbine, prekinuta je 4. travnja 2012., podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te je, sukladno pravnom shvaćanju Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-33/22 od 31. siječnja 2022., glede valutne klauzule, ponovno počela teći 14. lipnja 2018., tj. danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da je tužitelj podnio tužbu 10. lipnja 2020., to nije osnovan tuženikov prigovor zastare.
26. Zbog negativne tečajne razlike od ukupno 171,85 eur, tuženik nije podnio protutužbu, nije istakao procesnopravni prigovor radi prebijanja, niti materijalnopravni prigovor prijeboja, već, pozivajući se na načelo savjesnosti i poštenja, podneskom od 24. lipnja 2024., ukazuje da sud treba uzeti u obzir i negativne razlike. Budući da na opisani način, tuženik samo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten, niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita. Takvo stajalište sadržano je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023.
27. Odluka o kamati je zasnovana na odredba čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., te na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od 1. siječnja 2008., do isplate.
28. Vrijednost predmeta spora je 3.370,81 eur.
29. Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19, 92/21), sud tužitelju priznaje 100 bodova (250,00 eur) za sastav tužbe - Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za sastav podnesaka od 20. siječnja 2021., 15. lipnja 2022., od 19. lipnja 2024., i od 27. studenog 2024., - Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, 50 bodova (125,00 eur) za sastav podneska od 17. prosinca 2024., - Tbr. 8. t. 3. i Tbr. 46. Tarife, po 25 bodova (62,50 eur) za sastav podnesaka od 23. prosinca 2022., od 29. ožujka 2023., i od 15. lipnja 2023., - Tbr. 4. t. 4. i Tbr. 46. Tarife, po 50 bodova (125,00 eur) za zastupanje na ročištima 18. veljače 2021., i 2. lipnja 2022., - Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 46. Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za zastupanje na ročištima 12. veljače 2024., i 19. prosinca 2024.,
- Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, trošak vještačenja u iznosu od 450,00 eur, te plaćenu pristojbu na tužbu u iznosu od 36,57 eur, odnosno ukupno 2.799,07 eur.
30. Tužitelju i njegovom punomoćniku nije priznat putni trošak i to jer tužitelj nije priložio u spis putnu kartu, a punomoćnik tužitelja ima pisarnicu u [adresa], tj. na teritoriju nadležnosti Općinskog suda u Virovitici.
31. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu s određeno postavljenim tužbenim zahtjevom. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.799,07 eur, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od donošenja presude pa do isplate. Odluka o parničnom trošku je zasnovana na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
32. Na osnovi izloženog, odlučeno je kao u izreci .
U Slatini 23. siječnja 2025.
Sutkinja
Marica Bićanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda.
DNA:
1. Punomoćnik tužitelja: odvjetnik Nataša Ružička,
2. Punomoćnik tuženika: odvjetnik Belizar Tomaić.
