REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZE, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021.,114/2022. i 36/2024.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 8. listopada 2024., broj: Pp - 3332/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ZE kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ZE je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 (četrdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 8. listopada 2024., broj: Pp - 3332/2024-6, proglašen je krivim okr. ZE, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 600,00 eura, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 8. listopada 2024. kao 39,82 eura u novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu 560,18 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, dok je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

1.1. Istom presudom, okr. ZE, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti odnasilja u obitelji izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja bivše supruge PE, rođene **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] u trajanju 6 (šest) mjeseci, na udaljenost manju od 100 metara, gdje god se žrtva nalazila.

2. Protiv te presude okr. ZE pravodobno je putem branitelja odvjetnika Draška Andrića podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je pogrešno prvostupanjski sud odluku o njegovoj prekršajnoj odgovornosti utemeljio na iskazu svjedokinje PE koji iskaz je u potpunosti prihvatio, nasuprot obrani okrivljenika koju potpuno neosnovano nije prihvatio istinitom. Osim toga, ističe se da je paušalna ocjena suda da se okrivljenik prilikom suočenja nije držao predmeta suočenja. Ističe da PE nije objektivan svjedok i njezin iskaz da je samo interpretacija događaja koji se nije dogodio te da PE na sve moguće načine nastoji onemogućiti okrivljenika da kontaktira svoju djecu i provodi vrijeme sa njima.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. Naime, iz iskaza svjedokinje žrtve PE koji iskaz je pravilno prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivala objektivno i detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti u odnosu na odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret nesporno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Vjerodostojnost iskaza svjedokinje proizlazi i iz činjenice da je ista o ponašanju okrivljenika u bitnom suglasno iskazivala kao i na Zapisniku o ispitivanju u VI Policijskoj postaji Zagreb od 1. listopada 2024. (list 10 - 12 spisa).

6.2.1. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima prigovora ocjeni prvostupanjskog suda o uvjerljivosti iskaza svjedokinje oštećene, a na temelju rezultata dokazne radnje suočenja ističe se da je smisao dokazne radnje suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika oko važnih i spornih činjenica u cilju utvrđivanja vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza okrivljenika te u postupku ispitanih svjedoka, pri čemu se konstatira i ocjenjuje držanje tijela, promjene izgleda, gesti i slično. Dokazna radnja je od strane prvostupanjskog suda ispravno provedena te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se okrivljenik nije držao predmeta suočenja jer unatoč uputi prvostupanjskog suda, da je predmet suočenja – psihičko i fizičko nasilje koje mu se stavlja na teret, okrivljenik se nije držao predmeta suočenja dok je žrtva ponovila činjenice o kojima je i iskazivala prilikom ispitivanja.

6.2.2. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza svjedokinje žrtve PE.

6.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.4. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Odluka o prekršajnopravnim sankcijama razmatrana je sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud kao otegotne okolnosti cijeni iskazanu upornost prilikom činjenja prekršaja predmetne zgode te mu odmjerio novčanu kaznu u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa.

7.2. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve PE, na udaljenosti manju od 100 metara. I po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika, a posebno imajući u vidu iskaz žrtve koja je iskazala da se boji okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 40,00 eura, predstavlja iznos iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.