Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-3065/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Boraku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Đerek i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9372/2023 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9372/2023 od 30. rujna 2024. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. i II. izreke.

II.. Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9372/2023 od 30. rujna 2024., u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka i sudi na način da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.439,43 Eur sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30. rujna 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se do iznosa od 1.689,43 Eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209395216/07 sklopljenog između tužitelja i tuženika 28. svibnja 2007. u dijelu: -čl.

2. st. 1. u dijelu koji glasi „...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...“

-čl. 2. st. 2. u cijelosti

-čl. 2. st. 4. u dijelu koji glasi „...promjenljiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

-čl. 2. st. 7. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora."

-čl. 7. st. 2. i 3. u cijelosti

-čl. 23. toč. C. u dijelu koji glasi „...uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju AE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.867,92 EUR sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 56,59 EUR od 16.9.2009. do isplate

- na iznos od 56,59 EUR od 16.10.2009. do isplate

- na iznos od 56,59 EUR od 16.11.2009. do isplate

- na iznos od 56,59 EUR od 16.12.2009. do isplate

- na iznos od 56,59 EUR od 16.1.2010. do isplate

- na iznos od 56,59 EUR od 16.2.2010. do isplate

- na iznos od 56,59 EUR od 16.3.2010. do isplate

- na iznos od 56,59 EUR od 16.4.2010. do isplate

- na iznos od 56,59 EUR od 16.5.2010. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.6.2010. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.7.2010. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.8.2010. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.9.2010. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.10.2010. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.11.2010. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.12.2010. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.1.2011. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.2.2011. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.3.2011. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.4.2011. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.5.2011. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.6.2011. do isplate

- na iznos od 50,68 EUR od 16.7.2011. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.8.2011. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.9.2011. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.10.2011. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.11.2011. do isplate

- na iznos od 328,15 EUR od 9.12.2011. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.12.2011. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.1.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.2.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.3.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.4.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.5.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.6.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.7.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.8.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.9.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.10.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.11.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.12.2012. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.1.2013. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.2.2013. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.3.2013. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.4.2013. do isplate

- na iznos od 45,40 EUR od 16.5.2013. do isplate

- na iznos od 322,14 EUR od 16.6.2013. do isplate

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju AE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.689,43 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30. rujna 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30. rujna 2024. do isplate."

2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu odluku preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer prema odredbi članka 120. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.), čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koje upućuje tuženik tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučio o svim dokaznim prijedlozima.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe članka 2. stavak 1., 2., 4., 7., članka 7. stavak 2. i 3., te članka 23. točka C te zahtjev za isplatom iznosa od 2.867,92 Eur na ime pretplaćenih kamata i naknade za privremenu otplatu kredita sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

9. U provedenom dokaznom prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu u kunama iznosu od 410.000,00 dana 28. svibnja 2007. koji je solemniziran po javnom bilježniku, te je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,99 % godišnje, promjenjiva sukladno Odluci banke i Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te da je rok otplate 13 godina,

- da se kamatna stopa tijekom Ugovora mijenjala jednostranom Odlukom banke, a koja početna kamatna stopa je iznosila 4,99 %,

- da među strankama isu bili ugovoreni parametri za promjenu kamatne stope,

- da u ovoj parnici nisu relevantna utvrđenja presuda Trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer se utvrđenja iz tih presuda ne odnose na utvrđenja koja se odnose na kredit u kunama,

- da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te da je tako tuženik koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata prema kojoj je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio, - da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali da nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno,

- da je banka tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, te koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke proizlazi da ukupno potraživanje tužitelja temeljem promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika na ime razlike obračuna tih kamata primjenom ugovorene kamatne stope za utuženo razdoblje iznosi 2.550,31 Eur, a da visina naknade naplaćena za prijevremenu konačnu otplatu kredita iznosi 317,61 Eur.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je dio utuženih odredbi Ugovora o kreditu od 28. svibnja 2007. nepošten, a time i ništetan, pa da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

11. Ovakav pravni zaključak suda prvog stupnja je pravilan, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

12. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje : ZOO).

13. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakosti, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

14. Samo po sebi ugovaranje promjenjive kamatne stope nije ništetno, međutim, ugovarajući način promjene kamatne stope koja kako je to navedeno u članku 2. Ugovora o kreditu između stranaka ovaj sud smatra da je izvjesno da je unošenjem u ugovor o kreditu formulacija o načinu promjene kamatne stope na način kako je to navedeno u članku 2. Ugovora potpuno neodređena formulacija glede načina promjene promjenljive kamatne stope i da je to suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kako trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok on ni približno nije mogao cijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

15. Na temelju takve ugovorne odredbe, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva. Banke kako visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanje je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile su dužne nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikad na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo.

16. Upravo zato je i tuženik bio dužan tužitelja ozbiljno informirati u smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što ona međutim nije na valjan način ocijenila jer se zadovoljila nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz naprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva tužitelju kao potrošaču ostala potpuno nerazumljiva.

17. Kako je spornu odredbu o promjeni kamatne stope unaprijed formulirao tuženik kao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj temeljem odredbe članka 49. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19, 19/22 – u daljnjem tekstu ZZP), smatra se da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a prema odredbi članka 49. stavak 1. ZZP-a istog zakona ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Dakle, da bi se utvrdilo da je određena odredba ugovora nepoštena zbog toga što se o njoj nije pojedinačno pregovaralo mora postojati i drugi kvalifikatorni element, a to je da je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Takav pravni stav zauzet je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. studenog 2020., a takav pravni stav prihvaća i ovaj sud.

19. Stoga, se u odnose na žalbene navode tuženika ističe da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja primjene kamatne stope. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope nisu određeni, a među strankama nije niti sporno da nisu pojedinačno pregovarali o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva. Pored toga, tuženik u odgovoru na tužbu tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužitelj kao korisnik kredita na tu odredbu mogao utjecati.

20. Posebno se ukazuje da u ovom slučaju nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost, a time i ništetnost, pojedine odredbe ugovora, koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem.

21. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe o promjenjivosti ugovorne kamate sadržane u dijelu članka 2. predmetnog ugovora kao i odredbe članka 23. u dijelu za plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita nepoštene i da su ništetne, a eventualno mogućnost da tužitelj raskine taj ugovor ne čini niti daje tim odredbama karakter poštenih odredbi.

22. Kako je tijekom postupka utvrđeno da su utužene odredbe Ugovora djelomično ništetne, a posljedica te ništetnosti je da je tuženik dužan vratiti ono što je primio po osnovi takvog ugovora.

23. Naime, odredbom članka 1111. stavkom 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

24. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Budući da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke utvrdio da je tuženik temeljem ništetnih odredbi ugovora za utuženo razdoblje naplatio od tužiteljice razliku u ukupnom iznosu od 2.867,92 Eur, to je pravilno taj sud postupio kada je za navedeni iznos prihvatio zahtjev tužitelja zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos razlike kroz to razdoblje, a sve na temelju odredbe članka 29. ZOO-a.

26. Za navesti je da je odredbom članka 11.a. stavkom 1. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 112/12 u daljnjem tekstu ZIDZPK/12) propisano, ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan:

a) definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i

b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecanja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

27. Prema stavku 2. istog članka, parametri stavka 1. ovog članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane, dok prema stavku 3. tog članka promjena kamatne stope u jednom referentnom razdoblju ne može biti veća, odnosno kod smanjenja manja, od sumarnog efekta promjena parametara iz stavka 1. točke a ovog članka.

28. Stavkom 4. istog članka propisano je, a ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1 ovog članka, kao i upozoriti potrošača o svim rizicima ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa, a stavkom 5. propisano je ako se uslijed promijenjene ugovorne promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču poslati obavijest o takvom povećanju 15 dana prije njegove provedbe. U roku od 3 mjeseca od primitka takve obavijesti potrošač ima pravo na privremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita. U tom slučaju vjerovnik nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata.

29. Ovaj sud prihvatio je nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka jer je isto dano u skladu s pravilima struke, te je temeljem svih relevantnih podataka, tablica kamatnih stopa, izračuna, prvostupanjsku sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na ime pretplate kredita zbog primjene jednostrano promjenjive kamatne stope i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita dosudio iznos glavnice od 2.867,92 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

30. Sukladno pravnom shvaćaju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20, zastarni rok se računa od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, pa kako je pobijanom prvostupanjskom presudom odlučena ništetnost dijela Ugovora o kreditu to nije protekao rok od 5 godina za isplatu pretplaćenih kamata kao posljedica ništetnosti tog dijela ugovora.

31. Pri obračunu troška postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka, osim što je neosnovano dosudio tužitelju trošak pristupa na ročište od 2. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 Eur, uvećano za PDV 25%, što ukupno iznosi 250,00 Eur, za koji iznos je valjalo umanjiti dosuđeni trošak tužitelju.

32. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tuženika i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović