Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2304/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika CONTINIUM CONSENSUM d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika FT, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 102/19) i čl. 229. st. 1. t. 35. i 34. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi I okrivljenika CONTINIUM CONSENSUM d.o.o. i II okrivljenika FT podnesenoj putem branitelja Zorana Horvatića, odvjetnika iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 12. Pp-17747/2021, od 31. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
IDjelomičnim prihvaćanjem žalbe I okrivljenika CONTINIUM CONSENSUM d.o.o. i II okrivljenika FT ukida se pobijana presuda u odnosu na točku II. izreke i u tom dijelu predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
p r e s u d i o j e:
IIU povodu žalbe I okrivljenika CONTINIUM CONSENSUM d.o.o., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni I okrivljeniku, na način da se I okrivljeniku CONTINIUM CONSENSUM d.o.o. za djelo iz izreke pobijane presude pod točkom I. iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157713, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 102/19) temeljem istog propisa uz primjenu čl. 37. st. 3. t. 2. u svezi s čl. 33. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) utvrđuje novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeseteura) i za djelo pod točkom III. izreke iz čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), na temelju istog propisa uz primjenu čl. 37. st. 3. t. 2. u svezi s čl. 33. st. 1. PZ utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura (tisućučetrdeseteura).
IIIU ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika CONTINIUM CONSENSUM d.o.o. i II okrivljenika FT i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.
IVUslijed odluka pod točkom I., II., i III. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za djela pod točkom I. i III. izreke pobijane presude I okrivljeniku CONTINIUM CONSENSUM d.o.o. izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.300,00 eura (tisućutristoeura) i II okrivljeniku FT ukupna novčana kazna u iznosu od 79,63 eura (sedamdesetdeveteuraišezdesettricenta), koju je II okrivljenik dužan platiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka ove presude, a I okrivljenik je kaznu dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s tim da je prvi obrok dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, a preostale obroke do isteka svakog narednog mjeseca, a ukoliko okrivljenici u roku određenom za obročnu otplatu novčane kazne plati dvije trećine izrečena novčane kazne, u smislu odredbe čl. 152. st. 3. PZ, smatrat će se da su kaznu u cijelosti platili.
VNa temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ, I okrivljenik CONTINIUM CONSENSUM d.o.o. i II okrivljenik FT dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 18.000,00 kuna, I okrivljenik, koju je dužan platiti u šest obroka i u iznosu od 900,00 kuna, II okrivljenik, koju je dužan platiti u roku od 15 dana, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 229. st. 1. t. 35. i 34. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci.
2.Istom presudom okrivljenici su oslobođeni dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka.
3.Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno su podnijeli žalbu, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
4.Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5.Žalba je djelomično osnovana.
6.Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, sud je našao da je u pobijanom presudom u odnosu na točku II. izreke počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ, jer su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama u tom dijelu, na što osnovano žalitelju ukazuju u žalbi.
7.Osnovano žalitelji u žalbi ističu da pobijana presuda u odnosu na točku II. izreke ne sadrži razloge zašto prvostupanjski sud smatra da su okrivljenici, unatoč poricanju, počinili taj prekršaj koji im se stavlja na teret. Naime, okrivljenici su poricali počinjenje tog prekršaja, tvrdeći da su 29.6.2021. odlučili radniku RT uručiti izvanredni otkaz ugovora o radu i da je poslodavac pozvao radnika da dođe u radne prostorije preuzeti odluku o otkazu, ali da se radnik na pozive oglušio, pa da mu je tu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu dostavio elektroničkom poštom, što je i sam radnik potvrdio tijekom inspekcijskog nadzora, a prvostupanjski odluku o krivnji za djelo pod točkom II. izreke temelji na priznanju okrivljenika, ne navodeći što iz provedenih dokaza proizlazi u odnosu na način i vrijeme uručenja radniku odluke o otkazu, odnosno zašto nije prihvatio obranu okrivljenika da je u odnosu na dostavu otkaza ugovor o radu postupljeno na zakonit način, čime je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ, na koju povredu žalitelji ukazuju u žalbi.
8.Slijedom navedenog trebalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika pobijanu presudu ukinuti u odnosu na točku II. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, u kojem će otkloniti navedenu bitnu povrede prekršajnog postupka, te vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima žalitelja, donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
9.Odlučujući dalje u odnosu na točke I. i III. izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10.Nadalje, utvrđena kazna okrivljenicima za djela pod točkom I. i III. izreke je u granicama zakona, valjano je obrazložena i protivno tvrdnji žalitelja nije prestroga, tim više što je prvostupanjski sud, cijeneći kao olakotne okolnosti da su prekršaj priznali i njihovu dosadašnju nekažnjavanost, kao i okolnosti pod kojima su prekršaji počinjeni i držanje nakon počinjenih prekršaja, te njihove materijalne prilike, a u odsustvu otegotnih okolnosti, primjenom čl. 37. PZ, za svako djelo kaznu II okrivljeniku znatno, a I okrivljeniku maksimalno ublažio ispod donje granice propisane kazne za predmetne prekršaje pod točkom I. i III. izreke, a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
11.Treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnih prekršaja pod točkom I. i III. izreke i donošenja pobijane presude, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 119/22) kojim je za predmetni prekršaj pod točkom I. izreke iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisana novčana kazna pravnoj osobi od 660,00 do 6630,00 eura i odgovornoj osobi od 130,00 do 1320,00 eura, dok je Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu pravnoj osobi od 5.000,00 do 50.000,00 kuna i odgovornoj osobi u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna, dakle nešto strožu novčanu kaznu. Također. nakon počinjenja predmetnog prekršaja pod točkom III. izreke i donošenja pobijane presude, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22) kojim je za predmetni prekršaj pod točkom III. izreke u čl. 229. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o radu propisana novčana kazna pravnoj osobi od 8090,00 do 13.270,00 eura i odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 920,00 do 1.320,00 eura, dok je Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17, 98/19), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu pravnoj osobi od 61.000,00 do 100.000,00 kuna i odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna, dakle također nešto strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije u tom smislu izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o radu kao blažih propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu okrivljenicima i istima već znatno ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisane za te prekršaje propisima koji su bili na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koje ujedno predstavljaju ublaženu novčanu kaznu i prema Zakon o izmjenama i dopunama Zakona i mirovinskom osiguranju i Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona i radu. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tih blažih propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona i mirovinskom osiguranju Zakona o radu ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.
12.Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjski sud I okrivljeniku, primjenom odredbi o ublažavanju kazne, istu za djelo pod točkom I. izreke maksimalno ublažio do općeg zakonskog minimuma novčane kazne pravnoj osobi (2.000,00 kuna) i za djelo pod točkom III. izreke do visine četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne pravnoj osobi (4x2.000,00 kuna), u skladu s tada važećom odredbom čl. 33. st. 1. PZ, a u međuvremenu je 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 114/22), kojim se mijenja odredba čl. 33. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), te je sada propisano da za prekršaj propisan zakonom za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura, u smislu čl. 3. st. 2. PZ, primijenjen je Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 114/22), kao blaži propis za počinitelja, te je u skladu s tim, po službenoj dužnosti, I okrivljeniku za djelo pod točkom I. izreke utvrđena novčana kazna u visini sada propisanog općeg zakonskog minimuma pravnoj osobi (260,00 eura) i za djelo pod točkom III. izreke novčana kazna u visini četverostrukog iznosa sada propisanog općeg zakonskog minimuma novčane kazne pravnoj osobi u iznosu od 1.040,00 eura, kao u izreci pod točkom II.
13.Slijedom navedenog, iako žalitelji u žalbi ponavljaju u obrani iznesene teškoće u poslovanju i da ranije nisu kažnjavani, te ističu da su propuste otklonili, ovaj sud nije našao uvjeta za primjenu članka 38. PZ i oslobađanje okrivljenika od kazne, kako to neosnovano u žalbi predlažu žalitelji.
14.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
15.Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
