REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-4/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Čukelj, odvjetnik u [adresa], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 23. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Razvrgava se suvlasnička zajednica tužitelja PM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženice GM, rođ. P, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nad nekretninom opisanom kao: k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 13 i dvorište ukupne površine 2633 m , sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Šašinovec

i to geometrijskom diobom nakon vještačenja te je sud dužan tužitelju PM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] točno odrediti da dobiva gornju/sjevernu stranu nekretnine u površini od 794 m oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženica GM, rođ. P OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] donju/južnu stranu u površini od 1839 m oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao novo formirane čestice, a sve u skladu s parcelacijskim elaboratom, tako da se odluka može provesti u zemljišnim knjigama.“

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog postupka i izvanparničnog postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice.

III Nalaže se tužitelju PM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženici GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 2.625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. siječnja 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da su u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice kod ovog suda rješenjem poslovni broj R1-6/2021 od 29. studenog 2022. stranke upućene da pokrenu parnicu jer među strankama postoji spor o načinu razvrgnuća. Dalje navodi da je tužitelj suvlasnik u 794/2633 dijela, a tuženica u 1839/2633 dijela nekretnine koju čini k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 13 i dvorište površine 2633 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da u izvanparničnom postupku tužitelj nije pristao na to da se razvrgnuće provede civilnom diobom jer su stranke tj. njihovi pravni prednici u ranijim ugovorima točno naznačili koji je dio tužiteljev i koji su dio njegovi prednici prodali tuženici. Tužitelj tako pojašnjava da je njegov djed ČM prodao tuženici 302/732 dijela predmetne nekretnine ugovorom od 15. svibnja 2008. i da je u naravi to jugozapadni dio dvorišta te nekretnine površine 302 čhv ili 1086 m[2] , a iste osobe su 15. svibnja 2008. sklopile i ugovor o diobi nekretnina u kojem su sporazumno izvršile diobu svoje nekretnine prema skici diobe koju je izradio geodetski vještak 21. travnja 2008. tako da se suvlasnički dio tužiteljevog djeda u naravi sastoji od sjevernog i istočnog dijela dvorišta s kućom br. 13 i četiri zgrade. Nakon toga su tužiteljeva baka OM i njegova majka ZM tuženici ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 20. studenog 2014. prodale 753 m[2] odnosno 209 čhv predmetne nekretnine, a anexom tog ugovora od 24. studenog 2014. ugovorne stranke su identificirale predmet prodaje kao dio dvorišta/livade na kojem se nalazi stari kokošinjac prema skici GEO 74 d.o.o., s tim da je kokošinjac danas srušen. Tužitelj ističe da je tuženica znala točno koji dio nekretnine kupuje i navodi da je tužitelj ogradio svoj sjeverni dio nekretnine dok je južni dio u posjedu i vlasništvu tuženice. Budući da se stranke ne mogu sporazumjeti o diobi, tužitelj predlaže da sud razvrgne suvlasničku zajednicu geometrijskom diobom. Potražuje i naknadu parničnih troškova i troškova postupka vođenog pod poslovnim brojem R1-6/2021, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i ističe da su ona i njen suprug vlasnici nekretnina koje čine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje s predmetnom nekretninom, čiji je tuženica većinski suvlasnik, čine jednu cjelinu pa smatra da ima pravo na diobu isplatom u skladu s čl. 51 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) tako da isplati tužitelju tržišnu vrijednost njegovog suvlasničkog dijela kako je to procijenjeno u predmetu ovog suda R1-6/2021. Dodaje da je u tom predmetu provedeno vještačenje prema kojem nije moguća geometrijska dioba. Predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je u podnesku od 7. ožujka 2023. osporio navode odgovora na tužbu.

4. Sud je pregledao i pročitao isprave u spisu i to: kopije katastarskog plana (str. 8, 14) i prijepis posjedovnog lista (str. 9), izvatke iz zemljišne knjige (str. 10-13, 26), rješenje ovog suda R1-6/2021 od 24. ožujka 2022. (str. 15-17), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. svibnja 2008. (str. 18-20), skicu Geo 74 d.o.o. (str. 21), rješenja o nasljeđivanju (str. 22, 24, 25), e-mail (str. 23), anex ugovora o kupoprodaji nekretnina od 20. studenog 2014. (str. 27-29), ugovor o diobi nekretnine od 15. svibnja 2008. (str. 30-32), skicu diobe od 21. travnja 2008. (str. 33), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 20. studenog 2014. (str. 35-37), elaborat vještaka Damira Lončarića u predmetu R1-6/2021 (str. 48-72). Proveden je očevid uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vladimira Zelenike koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 96-105), saslušane su stranke i izvršen je uvid u spis ovog suda R1- 6/2021.

5. Sud nije saslušao svjedoke FM i TM jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu.

6. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju čini k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 13 i dvorište površine 732 čhv odnosno 2633 m[2] . Prema zemljišnoknjižnom izvatku za tu nekretninu (str. 10) tužitelj je suvlasnik u ukupno 794/2633 dijela, a tuženica u ukupno 1839/2633 dijela.

8. Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 15. svibnja 2008. (str. 18-20) tuženica je od ČM prema čl. 1 ugovora kupila dio nekretnine koju čini k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u 302/732 dijela koji se u naravi sastoji od jugozapadnog dijela dvorišta te nekretnine površine 302 čhv ili 1086 m[2] . Iste osobe su 15. svibnja 2008. sklopile i ugovor o diobi nekretnine (str. 30-32) kojim su se u odnosu na tu nekretninu sporazumjele da je ČM vlasnik te nekretnine u 430/732 dijela u odnosu na cijelu i da se na njegovom suvlasničkom dijelu u naravi nalazi sjeverni i istočni dio dvorišta s kućom br. 13 i četiri zgrade koje su u njegovom isključivom vlasništvu dok je tuženica GM vlasnica te nekretnine u 302/732 dijela u odnosu na cijelo i na njenom suvlasničkom dijelu nalazi se jugozapadni dio dvorišta koji je njeno isključivo vlasništvo (čl. 2 ugovora). Stranke su ugovorile i da se ta nekretnina dijeli na temelju skice diobe nekretnine od 21. travnja 2008. (str. 33) koja je sastavni dio tog ugovora (čl. 4 ugovora) tako da se od tuženičinog dijela formira nova čestica oznake 2859/6 površine 302 čhv ili 1086 m[2] i da se na njoj uspostavi isključivo vlasništvo u korist tuženice dok se na preostalom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] uspostavlja isključivo vlasništvo u korist ČM.

9. Ugovorom o kupoprodaji od 20. studenog 2014. (str. 35-38) OM i ZM su kao prodavateljice prodale tuženici GM još 753 m[2] odnosno 209 čhv predmetne nekretnine tj. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čl. 1 ugovora). U anexu tog ugovora od 24. studenog 2014. (str. 27-29) stranke su pravilno identificirale predmet prodaje i u tom smislu su izmijenile čl. 1 ugovora o kupoprodaji nekretnina od 20. studenog 2014. tako da je predmet prodaje suvlasnički udio od 753/2633 dijela, a prema skici koju je izradio GEO 74 d.o.o. (str. 21) u naravi se radi o dijelu dvorišta / livadi na kojem se nalazi stari kokošinjac.

10. Na očevidu koji je na nekretnini koju čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proveden 8. svibnja 2024. sud je utvrdio da se na sjevernom dijelu te nekretnine nalazi kuća s dvorištem i da je to dvorište sa svih strana ograđeno betonskim parapetom i žicom. Južno od tog dijela su dva dijela koji su pokriveni travom i gdje se nalaze stabla. Srednji dio je ograđen s istočne i južne strane. Na očevidu su tužitelj i punomoćnik tuženice izjavili da sjeverni dio čestice na kojem je kuća koristi tužitelj, da srednji dio koristi tuženica i da krajnji južni dio koristi tuženičina obitelj. Tužitelj je naveo da je ograda oko njegovog dijela napravljena 2011. ili 2012.

11. Geodetski vještak Vladimir Zelenika je izradio nalaz i mišljenje i skicu lista mjesta (str. 103) na kojoj je prikazao stanje prema posjedovanju stranaka i brojkom 1 je označen dio u posjedu tužitelja koji se prema njegovom nalazu i mišljenju nalazi na sjevernom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] na kojem se nalazi kuća s dvorištem, a taj dio je sa svih strana ograđen betonskim parapetom i žičanom ogradom. Preostali dio nekretnine označen je brojem 2 na skici i on je u posjedu tuženice i u naravi predstavlja travnatu površinu sa stablima. Taj je dio podijeljen na dva dijela i na srednjem dijelu je postavljena ograda s istočne i južne strane. U svom nalazu i mišljenju vještak je dao prijedlog geometrijske diobe prema mirnom posjedu tj. trenutnom uživanju predmetne nekretnine i naglasio je da to ne mora nužno odgovarati upisanim suvlasničkim dijelovima.

12. Sud je nalaz i mišljenje geodetskog vještaka prihvatio u cijelosti jer su izrađeni objektivno i u skladu s pravilima struke na temelju opažanja samog vještaka na provedenom očevidu, a ni stranke nisu imale nikakvih primjedbi.

13. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je kuća u njegovoj obitelji od 1960-ih i da kad je s tuženicom dogovorena prodaja dijela parcele južno od kuće, a to je bilo 2013. ili 2014., s južne strane dijela parcele na kojoj je kuća postavljena je ograda. Iskazao je da on koristi dio parcele gdje se nalazi kuća s kućnim brojem 13 i da ga nitko ne smeta u vršenju posjeda na njegovom dijelu parcele. Dodao je i da dio parcele južno od ograde ispod kuće koristi tuženica.

14. Tuženica je iskazala da je dio parcele koji je u posjedu njene obitelji kupila od tužiteljeve obitelji i da je ogradu južno od kuće postavio tužitelj, a ona smatra da ju je postavio točno. I ona je iskazala da dio gdje se nalazi kuća koristi tužitelj, a dio parcele južno od te ograde koristi sada njen suprug, a prije ga je koristila i ona i nitko ih ne ometa u korištenju njenog dijela parcele.

15. Oboje su iskazali da nisu uspjeli postići dogovor da tuženica isplati tužitelja iz njegovog dijela parcele.

16. Na temelju kupoprodajnih ugovora u spisu sud je utvrdio da je tuženica u dva navrata od tužiteljevih pravnih prednika kupila realno određeni dio nekretnine koju čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prvi put 2008. kupila je jugozapadni dio dvorišta te nekretnine površine 302 čhv ili 1086 m[2] o čemu su i sastavili ugovor o diobi u kojem su se tuženica i ČM sporazumjeli da je tuženica isključiva vlasnica jugozapadnog dijela dvorišta površine 302 čhv dok je ČM isključivi vlasnik sjevernog i istočnog dijela dvorišta s kućom broj 13 i četiri zgrade površine 430 čhv i o toj diobi su sastavile i skicu diobe nekretnine od 21. travnja 2008. koja je sastavni dio ugovora o diobi. Drugi put tuženica je ugovorom o kupoprodaji nekretnina i njegovim aneksom 2014. od prodavateljica OM i ZM kupila još suvlasnički udio od 753/2633 dijela, (u ugovoru o kupoprodaji opisan kao 753 m[2] ili 209 čhv), prema skici koju je izradio GEO 74 d.o.o. (str. 21) i stranke su se suglasile da se u naravi radi o dijelu dvorišta/livadi na kojem se nalazi stari kokošinjac.

17. Na očevidu je utvrđeno da je predmetna nekretnina fizički već podijeljena tako da tužitelj posjeduje ograđeni dio na kojem se nalazi kuća broj 13, a tuženica posjeduje preostali dio nekretnine i iz iskaza stranaka proizlazi da njih nitko ne ometa u takvom uživanju nekretnina te da takvo stanje posjedovanja postoji otkad je tuženica kupila svoje dijelove nekretnine i ono je označeno na skici vještaka s očevida. Kako su ugovori o kupoprodaji dijelova predmetne nekretnine zaključeni 2008. i 2014. to znači da takvo stanje uživanja nekretnine traje već najmanje 10 godina.

18. Prema čl. 37 st. 1 ZV-a kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. Prema tome, budući da suvlasništvo pretpostavlja vlasništvo na neodređenom dijelu cjelokupne nekretnine kod kojeg je određen samo suvlasnički omjer svakog suvlasnika, kad je uz suvlasnički omjer navedena i površina zemljišta koje se prodaje i definirano je da se u naravi prodaje određeni dio nekretnine, kao što je to u ovom slučaju gdje je i u citiranim ugovorima i na skicama koje su dio ugovora o diobi ili aneksa kupoprodajnog ugovora naznačeno koji je dio nekretnine predmet prodaje, tad je predmet prodaje između tužiteljevih pravnih prednika i tuženice u oba navrata bio realni dio nekretnine. Kako i same stranke navode da ih nitko nije ometao u uživanju dijela predmetne nekretnine koji svako od njih uživa, prodajom dijelova predmetne nekretnine tuženici ujedno je izvršena i realna podjela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19. U pravnoj situaciji kada je izvršena realna podjela, svaki suvlasnik je vlasnik određenog dijela nekretnine, a ne suvlasnik cjelokupne nekretnine. Stoga nisu ispunjeni zakonske pretpostavke za razvrgnuće suvlasništva iz čl. 47 ZV-a pa je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Budući da je odbijen zahtjev tužitelja da se izvrši razvrgnuće suvlasničke zajednice, sud se nije posebno očitovao o prijedlog tuženice da se izvrši razvrgnuće isplatom. S obzirom na to da je nekretnina među strankama fizički podijeljena već godinama i da je tuženica tijekom godina kupovala točno određene fizičke dijelove te nekretnine, svaka od stranaka može tražiti da se utvrdi da je (samo)vlasnik točno određenog dijela nekretnine.

21. Odluka o trošku postupka temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), a tuženičin trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 10. prosinca 2024. Tuženica potražuje naknadu parničnog troška i troška iz izvanparničnog predmeta poslovni broj R1-6/2021. U odnosu na izvanparnični postupak tuženica potražuje naknadu troškova sastavljanja podnesaka i pristupa njenog punomoćnika na ročišta. U izvanparničnim postupcima troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima u smislu čl. 54 ZV-a uz supsidijarnu primjenu Zakona o sudskom izvanparničnom postupku koji se u odnosu na taj izvanparnični postupak i dalje primjenjuje na temelju čl. 1 Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91). Prema tome svaka stranka snosi trošak zastupanja svojih punomoćnika pa tuženica nema pravo potraživati naknadu troškova zastupanja u izvanparničnom postupku od tužitelja. Parnični trošak tuženice obuhvaća nagradu za sastav odgovora na tužbu zatraženih 500 eura prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), za zastupanje na dva ročišta 6. rujna 2023. i 10. prosinca 2024. te na očevidu 8. svibnja 2024. po 500 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT i za pristup na odgođeno ročište 26. studenog 2024. 100 eura prema Tbr. 9/5 OT, odnosno ukupno 2.100,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 525,00 eura. Ukupni parnični trošak tuženice iznosi 2.625,00 eura i tužitelju je naloženo da joj namiri taj iznos.

22. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer ona nije obveznik plaćanja te pristojbe, a trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu nije priznat jer je tuženica uspjela u sporu pa nije dužna platiti ovu pristojbu prema čl. 4 t. 2 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Sesvetama 23. siječnja 2025.

Sudac

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Petar Petrović

2. odvjetnik Hrvoje Čukelj