Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6266/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice RP, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 32. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“ broj 29/19, 98/19), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: Pp-1255/2021-11 od 14. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

IPrihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenici RP za prekršaj iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 32. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisan u izreci pobijane presude, na temelju istog članka, uz primjenu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.

IIUkoliko okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom u točki I izreke ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom presudom okrivljenica RP proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 32. i stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je prekršaj primjenom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona oslobođena od kazne.

1.Istom presudom okrivljenica je oslobođena obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2.Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno okrivljenicu oslobodio od kazne primjenom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, jer svoju obvezu ispunila nakon proteka prekluzivnog roka, pa primjena instituta oslobađanja od kazne nije primjerena te oslobađenjem okrivljenice od kazne neće biti postignuta niti svrha generalne, niti svrha specijalne prevencije, a ista je prije počinjenja prekršaja prekršajno kažnjavana i protiv nje se vodi drugi prekršajni postupak.

3.Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3.Žalba je osnovana.

4.Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/21), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona prekršajnog progona.

5.Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj sud smatra da okrivljenicu za počinjeni prekršaj, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenice i sve ostale okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud, nije trebalo osloboditi od kazne za terećeni prekršaj, već da istu za počinjeni prekršaj treba kazniti, kako to žalitelj i predlaže.

6.Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, te okrivljenici s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti u vidu iskrenog priznanja djela, žaljenja zbog počinjenog prekršaja, slabog imovinskog stanja te, s obzirom na nastup rehabilitacije uslijed kojeg se sada smatra neosuđivanom osobom, uz primjenu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, izrekao novčanu kaznu u visini ispod najniže propisane novčane kazne za inkriminirani prekršaj, smatrajući da je tako odmjerena kazna razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenicu da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

4.Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

7.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. siječnja 2024.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.