Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-6241/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Janji Topol te Spomenki Đurđević, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Ani Hrabar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri, Zagreb, Gajeva 35, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, radi odbijanja molbe za upis u akademsku godinu, 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, klasa: 602-04/23-05/1221, ur. broj: 3804-850-23-5 od 28. studenog 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: 602-04/23-05/1221, ur. broj: 3804- 850-23-5 od 28. studenog 2023. odbijena je molba tužiteljice za upis u akademsku godinu 2023/24, jer je utvrđeno da joj je prestao status studenta, budući da nije završila studij u roku dvostruko dužem od propisanog trajanja studija.
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja u bitnom ističući da se temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Ističe da je tužiteljici tuženik u obračun godina trajanja studija neosnovano uračunao i akademsku godinu 2022/23, za koju joj je trebao priznati mirovanje. Nadalje, ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer smatra da se na nju mora primijeniti Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007, 46/2007, 45/2009, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/2014, 60/2015), koji nije propisivao obvezu studenta da završi studij najkasnije u roku koji je dvostruko dulji od trajanja studija, kao niti da bi mu u protivnom prestajao status studenta. Tužitelj zahtijeva poništavanje osporavanog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod osporavanog rješenja.
4. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS), radi poštivanja načela ekonomičnosti i učinkovitosti, jer iz tužbe proizlazi da tužitelj osporava primjenu prava, spisu prileže dokazi o svim odlučnim činjenicama, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika proizlazi da je zahtjev tužiteljice odbijen jer je utvrđeno da upisani dvopredmetni diplomski studij: Južnoslavenski jezici i književnosti i Lingvistika, traje dvije godine te da ga je stoga potrebno završiti u četiri godine. Tužiteljica je diplomski studij upisala 2016/2017, od tada, tužiteljici je bilo odobreno mirovanje studentskih obveza u tri navrata i to za akademske godine 2016/2017, 2018/2019 i 2019/2020. Ne računajući godine u mirovanju, utvrđeno je da je tužiteljica propisane četiri godine studiranja iskoristila u godinama 2017/18, 2020/21, 2021/22 i 2022/23, nakon čega joj je prestao status studenta. Tuženik se pozvao na odredbe članka 76. stavka 5. točke 4. i članka 77. stavka 6. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (Narodne novine br. 119/2022), koje propisuju da je student obvezan završiti studij najkasnije u roku koji je dvostruko dulji od trajanja studija, te da mu u protivnom status studenta prestaje.
8. Tijekom ovog upravnog spora tuženik je rješenjem klasa: 602-04/23-05/1221, ur. broj 251-57-850-24-16 od 19. prosinca 2024. tužiteljici u ponovljenom postupku odobrio retrogradno mirovanje za akademsku godinu 2022/2023.
9. Slijedom navedenog, akademska godina 2022/23 se tužiteljici ne može uzimati u obzir pri računanju ukupnog trajanja studija, jer je u istoj tužiteljica koristila pravo mirovanja, stoga je jasno da ista ispunjava sve uvjete za odobrenjem upisa akademske godine 2023/24.
10. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, poništio je osporavano rješenje tuženika te je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak radi donošenja nove odluke o zahtjevu tužitelja, na temelju odredbe članka 117. ZUS-a.
11. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu na temelju članka 147. ZUS- a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), sud priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za: sastav tužbe te za sastav podneska od 20. prosinca 2024., za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 eura, odnosno ukupno 2.500,00 eura.
Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 17. prosinca 2024., jer je tužitelj sve navedeno mogao iznijeti u tužbi, kao niti trošak sastava podneska od 20. siječnja 2025., jer isti nije bio nužan za vođenje ovog upravnog spora.
U Zagrebu, 23. siječnja 2025.
Sutkinja
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke 1. izreke ove presude žalba nije dopuštena. Protiv točke 2. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. tužitelju
2. tuženiku
3. u spis