REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3218/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Bepu Marušiću, odvjetniku u [adresa] protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 OIB: 53056966535 zastupane po odvjetnicima u odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice zamjenika punomoćnika tuženika AH, odvjetničke vježbenice kod Domagoja Olujića odvjetnika u Splitu , 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 418-50-3130617 od 08.11.2005. godine sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora, a koji ugovor je ovjeren i solemniziran kod Javnog bilježnika u [adresa] ZH, pod brojem OU-994/2005, dana 08.11.2005. godine u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tužene, pa stoga navedeni članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, te se ima primijeniti ugovorna kamata od 5.50 % godišnje.

II Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 418-50-3130617 od 08.11.2005. godine sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora, a koji ugovor je ovjeren i solemniziran kod Javnog bilježnika u [adresa] ZH pod brojem OU-994/2005, dana 08.11.2005. godine, u dijelu koji se odnosi na tzv. "valutnu klauzulu", odnosno u dijelu koji se odnosi na otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za CHF važećem na dan dospijeća pa stoga navedeni članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za stranke.

III Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s osnova pretplate mjesečnih anuiteta i kamata iznos od 386,69 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

– 5,71 EUR počevši od 30.11.2007.

– 5,61 EUR počevši od 31.12.2007.

– 5,64 EUR počevši od 31.01.2008

– 5,62 EUR počevši od 29.02.2008.

– 5,65 EUR počevši od 31.03.2008.

– 5,44 EUR počevši od 30.04.2008.

– 6,97 EUR počevši od 31.05.2008.

– 6,96 EUR počevši od 30.06.2008

– 6,73 EUR počevši od 31.07.2008.

– 6,65 EUR počevši od 31.08.2008.

– 6,62 EUR počevši od 30.09.2008.

– 7,05 EUR počevši od 31.10.2008.

– 6,59 EUR počevši od 30.11.2008

– 6,93 EUR počevši od 31.12.2008.

– 6,88 EUR počevši od 31.01.2009

– 6,79 EUR počevši od 28.02.2009.

– 11,73 EUR počevši od 31.03.2009.

– 11,55 EUR počevši od 30.04.2009.

– 11,14 EUR počevši od 31.05.2009.

– 10,79 EUR počevši od 30.06.2009

– 10,62 EUR počevši od 31.07.2009.

– 10,49 EUR počevši od 31.08.2009.

– 10,27 EUR počevši od 30.09.2009.

– 9,99 EUR počevši od 31.10.2009.

– 9,91 EUR počevši od 30.11.2009.

– 9,80 EUR počevši od 31.12.2009.

– 9,72 EUR počevši od 31.01.2010.

– 9,46 EUR počevši od 28.02.2010.

– 9,43 EUR počevši od 31.03.2010.

– 9,15 EUR počevši od 30.04.2010.

– 8,98 EUR počevši od 31.05.2010.

– 9,31 EUR počevši od 30.06.2010.

– 8,92 EUR počevši od 31.07.2010.

– 8,99 EUR počevši od 31.08.2010.

– 8,61 EUR počevši od 30.09.2010.

– 8,16 EUR počevši od 31.10.2010.

– 8,65 EUR počevši od 30.11.2010

– 8,40 EUR počevši od 31.12.2010.

– 7,78 EUR počevši od 31.01.2011.

– 7,59 EUR počevši od 28.02.2011.

– 7,15 EUR počevši od 31.03.2011.

– 6,87 EUR počevši od 30.04.2011.

– 7,04 EUR počevši od 31.05.2011.

– 6,74 EUR počevši od 30.06.2011

– 6,07 EUR počevši od 31.07.2011.

– 5,58 EUR počevši od 31.08.2011.

– 5,10 EUR počevši od 30.09.2011.

– 3,12 EUR počevši od 31.10.2011.

– 2,90 EUR počevši od 30.11.2011.

– 2,73 EUR počevši od 31.12.2011.

– 2,47 EUR počevši od 26.01.2012.

uvećano za zakonsku zateznu kamatu i to po stopi od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi u visini utvrđenoj sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2023. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se odbija tužbeni zahtjev za više zatraženi iznos od 0,22 eura kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženoj da s osnova razlike prouzročene valutnom klauzulom isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 1.536,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

– 6,62 EUR počevši od 31.10.2008.

– 8,71 EUR počevši od 31.12.2008.

– 10,21 EUR počevši od 31.01.2009.

– 33,86 EUR počevši od 31.08.2011.

– 10,89 EUR počevši od 28.02.2009.

– 11,87 EUR počevši od 31.03.2009.

– 12,23 EUR počevši od 30.04.2009.

– 9,31 EUR počevši od 31.05.2009.

– 7,16 EUR počevši od 30.06.2009.

– 7,73 EUR počevši od 31.07.2009.

– 8,87 EUR počevši od 31.08.2009.

– 8,77 EUR počevši od 30.09.2009.

– 7,62 EUR počevši od 31.10.2009.

– 9,77 EUR počevši od 30.11.2009.

– 11,50 EUR počevši od 31.12.2009.

– 13,95 EUR počevši od 31.01.2010.

– 13,39 EUR počevši od 28.02.2010.

– 16,71 EUR počevši od 31.03.2010.

– 16,08 EUR počevši od 30.04.2010.

– 17,31 EUR počevši od 31.05.2010.

– 27,96 EUR počevši od 30.06.2010.

– 25,77 EUR počevši od 31.07.2010.

– 32,47 EUR počevši od 31.08.2010.

– 30,16 EUR počevši od 30.09.2010.

– 26,43 EUR počevši od 31.10.2010.

– 34,29 EUR počevši od 30.11.2010.

– 44,28 EUR počevši od 31.12.2010.

– 37,20 EUR počevši od 31.01.2011.

– 39,68 EUR počevši od 28.02.2011.

– 36,53 EUR počevši od 31.03.2011.

– 37,10 EUR počevši od 30.04.2011.

– 50,49 EUR počevši od 31.05.2011.

– 51,79 EUR počevši od 30.06.2011.

– 67,60 EUR počevši od 31.07.2011.

– 56,87 EUR počevši od 31.08.2011.

– 50,58 EUR počevši od 30.09.2011.

– 49,01 EUR počevši od 31.10.2011.

– 48,53 EUR počevši od 30.11.2011.

– 51,51 EUR počevši od 31.12.2011.

– 534,94 EUR počevši od 26.01.2011.

sa zakonskom zateznom kamatom po stopi utvrđenoj prema Uredbi o visini stope zatezne kamate a od 01.01.2008. godine s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

O b r a z l o ž e n j e

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 12.lipnja 2019. se navodi kako su stranke dana 08.11.2005. godine sklopile Ugovor o kreditu br. 418-50-3130617, a koji ugovor je ovjeren i solemniziran kod Javnog bilježnika u [adresa] ZH pod brojem OU- 994/2005, dana 08.11. 2005. godine. Predmet Ugovora o kreditu je kunska protuvrijednost iznosa od 16.042,00 CHF po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita za CHF, time da je rok otplate kredita 84 mjeseci (7 godina), uz ugovorenu kamatu od 5.50 % godišnje, a koja kamata je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te uz zateznu kamatu po dospijeću. Svoje obaveze iz Ugovora o kreditu tužitelj je uredno podmirio. Međutim, u odnosu na ugovornu kamatnu stopu nakon sklapanja Ugovora tužena je u 6 navrata mijenjala kamatnu stopu bez da bi prethodno o istome pregovarala s tužiteljem već je samoinicijativno mijenjala kamatne stope u svoju korist, bez ikakvog dopisa tužitelju.

1.1. Spomenute ugovorne odredbe ugovora u dijelu u kojem je iskazana valuta u švicarskom franku u (CHF) i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da su nepoštene i ništetne jer da tuženik kao trgovac prije i u vrijeme zaključenje ugovora nije obavijestio tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da pri tom nije utvrdila egzaktne parametre, metodu izračuna parametara koje utječu na promjenu stope ugovorene kamate, a ujedno tužitelju kao potrošaču nije pružena mogućnost da o spomenutim ugovornim odredbama pregovara. Zbog navedenog da su spomenute odredbe ugovora protivne Zakonu o zaštiti potrošača, a time i ništetne zbog čega je tuženik obvezan vratiti tužitelju iznos kredita koji je stekao zbog ništetne odredbe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari koji je rješenjem P-4000/2019 od 4. svibnja 2022. odbijen kao neosnovan, a koje rješenje je pravomoćno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-696/2022 od 7. kolovoza 2024. Tuženik se u tužbi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev.

2.1. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od dana 13.06.2014. godine, u cijelosti promašeno budući istom nije priznato pravo konkretnom potrošaču, ovdje tužitelju, koji bi povrede ugovornih odredbi trebao dokazivati u posebnom postupku. Tuženik nadalje ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika ZH, pod brojem OU-994/2005, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao.

2.2. Tuženik navodi i kako je poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato.

2.3. Tuženik je opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) istaknuo i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o kreditu broj 418-50- 3130617 sklopljenog među parničnim strankama 7. studenog 2005., a solemniziranog kod javnog bilježnika iz [adresa] ZH pod broj OU-994/2005 8. studenog 2005., otplatnog plana, suglasnosti zapljene plaće od 8. studenog 2005., zahtjeva za kredit, ponude Autokuće Gašperov d.o.o. od 10. kolovoza 2005., vještačenjem po sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo JUT d.o.o., time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, izveo dokaz saslušanja tužitelja PH dok je sud odustao od saslušanja javnog bilježnika iz [adresa] ZH kao svjedoka jer je prikupljenim i izvedenim dokazima činjenično stanje u potpunosti utvrđeno zbog čega se izvođenje tog dokaza smatra nepotrebnim. Od predloženog svjedoka zaposlenika tuženika CH odustao je sam tuženik.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporno da su dana 7. studenog 2005. i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita sklopile Ugovor o kreditu broj 418- 50-3130617 solemniziran kod javnog bilježnika iz [adresa] ZH **.**.2005. pod brojem OU 994/2005. kojim je tužena banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 16.042,00 CHF isplaćen u kunama po srednjem tečaju tuženika, rok otplate 84 mjeseca, instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, uz u čl. 2. stipuliranu kamatnu stopu "od 5,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" uz obvezu tužitelja na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku; a određeno je da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 7.).

5.1. Nije sporno ni to da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen 26. siječnja 2012.

5.2. Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene kamatne stope sa ugovorene sa 5,50 % koja je važila do 30. 11. 2007. (anuitet 230,52 CHF) na 6,45 % do 31.05.2008. (anuitet 235,93 CHF); pa na 6,75 % do 31.03. 2009. (anuitet 237,50 CHF), pa na 7,75 % do 31.07. 2011. (anuitet 241,86 CHF) pa na 7,50 % do 31.10.2011. (anuitet 241,42 CHF) i 6,75 % do konačne otplate (anuitet 240,31 CHF).

6. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 24.listopada 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

7. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

8.1. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

8.2. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

8.3. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

8.4. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

8.5. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9.1. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

9.2. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik a tamo četvrtotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora četvrtootuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time četvrtotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora četvrtotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku četvrtotuženika.

10. Postupajući po rješenju Županijskog suda u Dubrovniku broj broj Gž-696/2022 od 7. kolovoza 2025. kojim je zbog pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu broj P-4000/2019 i vratio predmet na ponovno suđenje ovaj sud je izveo dokaze sukladno pravnom stavu sadržanom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022.

10.1. Tuženik je odustao od izvođenje dokaza saslušanja ĐH, zaposlenika tuženika na okolnosti da li se o pojedinim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo s tužiteljem i da li je isti bio obaviješten o svim pojedinostima i rizicima kojima se izaže zaključenjem ugovora s spornim odredbama ugovora o kreditu. U odnosu na dokazni prijedlog saslušanja javne bilježnice ističe se da iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. proizlazi da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru. Kako u konkretnom slučaju takvi parametri nisu bili navedeni to nije niti izveden predloženi dokaz saslušanja javne bilježnice.

10.2. Na okolnosti da li se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača saslušan je tužitelj u svojstvu stranke koji je izjavio da je kupio vozilo za osobne potrebe, a da nikada nije bio vlasnik obrta ili imatelj poslovnih udjela nekog trgovačko društva već u vrijeme zaključenja ugovora zaposlenik Zračne luke Split. Ugovor o kreditu zaključio je u onoj banci u koju su ga uputili zaposlenici iz autokuće gdje je odlučio kupiti automobil. Nitko ga nije upozoravao na rizike ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi niti o valutnoj klauzuli u CHF niti mu je tko objasnio o kojim će parametrima ovisiti iznos anuiteta. U početku je anuitet iznosio približno 900,00 kuna da bi pred kraj bio i do 1.800,00 kuna, a banka ga je pisanim putem obavještavala o promjeni kamatne stope.

10.3. Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).

10.4. Osim iznesenog o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je temeljem čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tužitelja. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/07).

11. Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

11.1. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina.

11.2. Članak 215. st. 1. ZOO propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11.3. Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

11.4. Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

11.5. Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je promjenjivost kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze utemeljena na jednostranoj odluci banke.

11.6. U odnosu na valutnu klauzula presuda je postala pravomoćna 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.7. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena dana 12. lipnja 2019., a potraživanje tužitelja se odnosi na razdoblje od veljače 2008. pa nadalje do svibnja 2012. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je tužba u kolektivnom sporu podnesena 4. travnja 2012., a presuda pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

11.8. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tužene bila određena i to u visini od 5,50 % a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

12. Što se tiče visine zahtjeva isti je utvrđenim provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke Jut d.o.o. (DH) na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale konkretnih primjedbi, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti te utemeljen na mjerodavnim ispravama te primjeni pravilne metodologije obračuna.

13. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu br. 418-50-3130617 dana 7. studenog 2005. temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 16.042,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem deviznom tečaju tuženika na dan korištenja kredita s kamatnom stopom od 5,50% godišnje (članak 2. Ugovora). Tijekom otplate kredita tuženik je mijenjao kamatne stope, a tijek promjena kamatnih stopa dat je u tablici br. 1.

13.1. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 230,52 CHF početno do 240,31 CHF kao najvećeg iznosa anuiteta.

13.2. Temeljem prethodno navedenog, zbog promjene kamatne stope te valutne klauzule ukupna razlika po obje osnove po predmetnom kreditu iznosi 1.922,88 eura što je sve pobliže specificirano po mjesecima u nalazu i mišljenju vještaka (tablica 4., kolona 9, red 68.).

13.3. Tužitelj je podneskom od 23. veljače 2022. uredio kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva pozivom na nalaz i mišljenje vještaka pa je tako zatražio isplatu iznosa od 2.913,48 kuna/386,9 eura i 11.574,43 kuna/1.536,19 eura čemu se kao preinaci protivio tuženik, a podneskom od 2. listopada 2024. konvertirao tužbeni zahtjev u eura. Na ročištu od 21. studenog 2024. ispravio je pogrešno konvertirani iznos na način da u toči 4. tužbenog zahtjeva umjesto iznosa od 1.537,10 eura ima stajati iznos od 1.536,19 eura.

13.4. Međutim, tužitelj nije ispravio pogrešnu konverziju od 2.913,48 kuna u eure pa je umjesto ispravnog iznosa od 386,69 eura netočno naznačio 386,91 eura zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev za razliku između ta dva iznosa.

14. U odnosu na prigovor preinake za istaknuti je da je visina tužbenog zahtjeva utvrđivana tijekom postupka i to na jedini mogući način-vještačenjem sud smatra kako tužitelj nije bio u ravnopravnom položaju s tuženikom te nije mogao pravilno precizirati tužbeni zahtjev sve dok mu nije dostavljena dokumentacija, odnosno dok vještak nije izradio nalaz i mišljenje. Radi navedenog, sud je dopustio preinaku, smatrajući to svrsishodnim za donošenje odluke.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP- a.

15.1. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.)dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50., Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23., dalje: ZSP), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/23.), priloženi popis parničnog troška te imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom zahtjevu tužitelju je određeno po 100 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav tužbe od 11. lipnja 2019., zatim po 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištima od 15. rujna 2021., 21. prosinca 2021., 2. listopada 2024. i 20. studenog 2024., te 50 bodova temeljem Tbr.9.3. za pristup na objavu presude od 23. siječnja 2025. što je ukupno 550 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi iznos od 1.100,00 eura, a s obračunatim PDV-om 1.375,00 euro.

15.2. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Splitu, 23. siječnja 2025.

S U D A C

Branko Karaman

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis