REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-11/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borku Bebiću, odvjetniku u Splitu protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 30. rujna 2022., poslovni broj: P- 2115/16, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, od 30. rujna 2022., poslovni broj: P-2115/2016.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica RM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) jedina i isključiva vlasnica za cijelo realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je u skici lica mjesta „U [adresa], srpanj 2021. godine“ u Nalazu vještaka za geodeziju Rajka Radišića sačinjenom u [adresa] u srpnju 2021. (koja skica i nalaz vještaka su sastavni dio ove presude) označen slovima A-B-C-D-A i površine je 769 m2.

II Ovlašćuje se tužiteljica RM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) temeljem ove presude zatražiti i postići u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je u skici lica mjesta „U [adresa], srpanj 2021. godine“ u Nalazu vještaka za geodeziju Rajka Radišića sačinjenom u [adresa] u srpnju 2021. (koja skica i nalaz vještaka su sastavni dio ove presude) označen slovima A-B-C-D-A i površine je 769 m2, na svoje ime za cijelo, uz prethodno brisanje tog prava s imena tužene i to tako što je tužiteljica temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići kod nadležnog ureda za katastar i geodetske poslove parcelaciju, odnosno cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na način da se predmetni realni dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je u skici lica mjesta „U [adresa], srpanj 2021. godine“ u Nalazu vještaka za geodeziju Rajka Radišića sačinjenom u [adresa] u srpnju 2021. (koja skica i nalaz vještaka su sastavni dio ove presude) označen slovima A-B-C-D-A i površine je 769 m2, formira kao posebna čestica sa posebnom zemljišnoknjižnom oznakom, što će se provesti i u zemljišnim knjigama, a nakon čega je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva te novoformirane posebne čestice na svoje ime za cijelo, uz prethodno brisanje tog prava s imena tužene, a što je sve tužena dužna trpjeti, pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 12.917,50 kn/1.714,45 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice. Ne traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a i pogrešnu primjenu materijalnog prava, smatrajući da tužiteljica nije dokazala valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva budući je tijekom postupka utvrđeno da je predmetna nekretnina od osnutka zemljišne knjige upisana kao šuma i da je očevidom utvrđeno da se radi o zemljištu koje je zapušteno, neobrađeno i zaraslo u makiju i borovu šumu te da osim toga tužiteljica ne raspolaže odlukom kojom se razrješuje agrarni odnos. Poziva se na odredbu članka 1. i 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, ističe da se u vlasništvo mogla predati samo ona zemlja koja se mogla obrađivati, a kao iznimke pridodaju se livade, pašnjaci i strane, ako su bile dane na uživanje povodom osnivanja agrarnih odnosa i s posjedom obrađivača čine gospodarsku cjelinu, dok šuma kao neobradivo zemljište nije mogla biti predmet razrješenja agrarnih odnosa pa da time nije mogla niti postati vlasništvom tužiteljice kao niti njezinih prednika. Poziva se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci poslovni broj: Rev-2076/2017-2 od 13. srpnja 2022.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4 Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženica i na koju drugostupanjski sud ujedno pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na primjenu mjerodavnih odredbi ZPP- a i početak sudskog procesa od 25. travnja 2016. budući je obrazloženje prvostupanjske odluke nepotpuno i ne sadrži obrazloženje odlučnih činjenica u odnosu na vrstu kulture kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da je sporna nekretnina u vlasničke listove upisana kao šuma, u posjedovne listove kao pašnjak, a prema iskazima svjedoka i tužiteljice u naravi je predstavljala vinograd koji se redovno obrađivao, sve dok je djed tužiteljice OM mogao fizički isti obrađivati. To međutim u konkretnom slučaju nije razlog za ukidanje odluke suda prvog stupnja jer navedena bitna povreda prvostupanjsku odluku ne čini nerazumljivom u toj mjeri da ju ne bi bilo moguće ispitati i jer je navedeni nedostatak moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku na temelju dokaza koji se nalaze u sudskom spisu i primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a., s obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve predložene dokaze i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje vlasništva tužiteljice na realnom dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je u skici lica mjesta „U [adresa], srpanj 2021. godine“ u Nalazu vještaka za geodeziju Rajka Radišića sačinjenom u [adresa] u srpnju 2021. označen slovima A-B-C-D-A i površine je 769 m2, a nalazi se u vlasništvu tuženice.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je sporna čestica 10161/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - šuma u površini od 2269 m2 s uknjiženim pravom vlasništva u korist tuženice Republike Hrvatske,

- da je predmetna čestica 10161/3 u ukupnoj površini od 2269 m2 – šuma bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Viške Općine i da iz povijesnog vlasničkog lista [broj vlasničkog lista] k. o. [katastarska općina], s upisima od 1931. godine, proizlazi da kč. br. [katastarska čestica] upisana kao šuma u površini od 2269 m2 te da su evidentirane agrarne prijave za uknjižbu prava vlasništva djece pokojnog NM i to NM od **.**.1931. i IM od 28. lipnja 1931.,

- da je u posjedovni list broj 2413 Područnog ureda Split, Ispostave Vis od 1. listopada 2015., kčbr. [katastarska čestica], upisana kao pašnjak u posjedu TM,

- da je u izvadak iz katastra zemljišta Ispostave Vis od od 23. listopada 2003. predmetna čestica upisana kao pašnjak u površini od 769 m2, u posjedu TM te da navedene činjenice proizlaze i iz rješenja Ureda za katastarsko- geodetske poslove od 15. svibnja 2000.

- da je nagodbom pred Kotarskim sudom u Visu od 25. lipnja 1914. , broj E-167/14/4 utvrđeno su braća IM, R, NM i AM, svi od pokojnog NM, isplatili bratu DM i sestri EM, novčane iznose za njihove nasljedne dijelove ostavinske imovine oca NM, dok iz javnobilježničke diobe od 23. lipnja 1914. proizlazi kako su nakon toga razvrgnuli svoju naslijeđenu suvlasničku zajednicu, tako da su IM i NM pok. NM pripala težačka prava na nekretninama položenim na predjelu Serenjak, upisana u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina],

- da su BM, zvani O, sin pok. ŠM i RMH, kći pok. NM, svojoj djeci ŠM i GM, Ugovorom o darovanju od 21. lipnja 1997., između ostalih nekretnina darovali kč. br. [katastarska čestica] – Serenjak u površini od 769 m2,

- da je TM, majka tužiteljice, Ugovorom o darovanju od 2. travnja 2008., tužiteljici darovala dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 769 m2 i dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 4824 m2,

- da je prvostupanjski sud očevidom na licu mjesta utvrdio da sporna čestica položena na predjelu Serenjak u cijelosti zapuštena, obrasla u travu, makiju i da se na istoj nalazi nešto stabla bora,

- da su svjedoci ŽM, CM, TM, JM i tužiteljica suglasno potvrdili da se kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 769 m2 nalazi u posjedu tužiteljice generacijama i da je u naravi predstavljala vinograd omeđen suhozidom i pristavama, koji je redovito održavan sve do kraja 80- tih godina, kada je OM, otac TM, onemoćao i nije mogao obavljati zahtjevnije fizičke poslove pa je nekretnina postepeno zapuštena.

7. Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila po osnovi agrara, a podredno po osnovi dosjelosti. S obzirom da su prednici tužiteljice podnijeli agrarnu prijavu, koja je upisana u zemljišne knjige i tražili spornu nekretninu u vlasništvo na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, a ne raspolažu odlukom nadležnog tijela kojim bi dokazali da je zemlja i predana u vlasništvo podnositelju prijave, nije ispunjena pretpostavka poštenja posjeda obrađivača, dok s druge strane u odnosu na posjed potomaka nije ispunjena pretpostavka posjedovanja jer je nekretnina dugi niz godina zapuštena i nitko ju ne obrađuje niti posjeduje.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da su braća NM i IM naslijedili težačko pravo od oca NM na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su dijelove imovine podijelili nakon diobe sklopljene 1914. tako da je svatko od njih postao samostalni posjednik pojedine cjeline te da su u odnosu na predmetne nekretnine podnijeli agrarne prijave za uknjižbu prava vlasništva 1931., a kako je titular težačkog prava bio njihov otac koji je umro prije 1914. pa prvostupanjski sud smatra da se radi o obrađivačima čiji status datira od početka 20.-tog stoljeća, a vjerojatno i ranije. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je NM, sin pokojnog NM, bio ovlaštenik agrarnog odnosa feudalnog karaktera u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 796 m2 i da je taj odnos prestao ex lege 1946. stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine“ broj 138/46 i 111/47; dalje Zakon o ukidanju agrarnih odnosa), koji se primjenjuje na zahtjeve koji nisu pravomoćno riješeni na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije koji je objavljen 4. prosinca 1930 („Službene novine“ Kraljevine Jugoslavije broj 279/3; dalje Zakon o likvidaciji), tako da je u smislu članka 1. Zakona o ukidanju, predmetna nekretnina prešla u slobodno vlasništvo prijavitelja kao obrađivača i da se radi o pradjedu tužiteljice i njezinom pravnom predniku te da je iz svih provedenih dokaza utvrđeno da se radi samostalnoj izdvojenoj cjelini parcele, koja je bila ograđena suhozidom i da su baka i djed tužiteljice bili samostalni posjednice izdvojene cjeline predmetne čestice. U takvim okolnostima prvostupanjski sud nalazi jasno utvrđenim da je RMH bila isključiva očeva nasljednica i ovlaštena darovnim ugovorom iz 1997. prenijeti naslijeđeno vlasničko pravo na svoju kćerku VM, a ona nakon toga istim pravnim poslom 2008. to pravo prenijeti na svoju kćerku RM pa na osnovu agrarnih odnosa usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda je pravilan i u cijelosti ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Naime, agrarni odnosi bili su regulirani naprijed navedenim Zakonom o likvidaciji i Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa te se po Zakonu o likvidaciji, agrarni odnos razrješavao odlukom nadležnog tijela, dok se po Zakonu o ukidanju agrarnih odnos rješavao ex lege. Tužiteljica nema odluku nadležnog tijela pa se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o ukidanju agrarnih odnosa, koji je člankom 1. i člankom 3. ukinuo sve agrarne odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i prema kojem zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim da pod udar tog Zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane, koje su bile date na uživanje povodom osnivanja navedenih odnosa (kmetski, težački) i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu. Tužiteljica je u postupku materijalnom dokumentacijom i iskazima svjedoka dokazala da su njezini pretci na temelju Zakona u ukidanju agrarnih odnosa stekli pravo vlasništva na spornoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je dokazala valjani izvanknjižni slijed stjecanja prava vlasništva na istoj čestici, što u fazi žalbenog postupka nije sporno.

11. Prema pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev- 2076/2017-2 od 13. srpnja 2022. i Rev-1478/2019-2 od 7. veljače 2023., šuma kao neobradivo zemljište nije mogla biti predmet razrješenja agrarnih odnosa.

12. Prema materijalnoj dokumentaciji priloženoj u sudski spis utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasnički list upisana kao šuma, dok je iz posjedovnih listova vidljivo da je ista čestica upisana kao pašnjak. Suglasnim iskazima svjedoka koje je prvostupanjski sud prihvatio kao objektivne i jasne, utvrđeno je da je nekretnina bila ograđena suhozidom i da je od početka posjedovanja prednika tužiteljice nekretnina bila vinograd koji su pretci tužiteljice redovno održavali i obrađivali i iz kojeg su ubirali plodove te da je vinograd nastavio održavati i djed tužiteljice sve dok nije onemoćao, pa je nekretnina nakon toga, s vremenom zapuštena i obrasla je makijom i travom. S obzirom na različite upise u zemljišne knjige i katastar te s obzirom na iskaze svjedoka, koji obitelj tužiteljice znaju generacijama i poznato im je da je sporna nekretnina obrađivana i da ne predstavlja šumu niti drugu sličnu neobradivu površinu, već vinograd koji se redovno obrađivao, što znači okopavao, rezao i iz kojeg su se brali plodovi, pretci tužiteljice postali su vlasnicima obradivog zemljišta, kojeg su stvarno i obrađivali te je nedvojbeno utvrđeno da su bile ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva obrađivača prema Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa.

13. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužiteljica je dokazala da je nekretnina od svog postanka predstavljala obradivu površinu, kao i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po osnovu agrara svojih predaka te kontinuirani slijed izvanknjižnog vlasništva nekretnine pa time i valjanu pravu osnovu za upis prava vlasništva.

14. Stoga je na temelju članka 373.a ZPP-a, žalba tuženice odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 23. siječanj 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić