REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-84/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Saviću, odvjetniku iz Zagreba, Braće Domany 6, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, zastupan po punomoćnici SA, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Josipa Savića, odvjetnika te punomoćnice tuženika SA, diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 23. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Ozaljska 105, Zagreb (Grad Zagreb), OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju PA, [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.743,14 EUR bruto, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa tj. od jedanaestog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:

iznos od 110,23 EUR počevši od 11.02.2019. g. pa do isplate,

iznos od 93,02 EUR počevši od 11.03.2019. g. pa do isplate,

iznos od 98,28 EUR počevši od 11.04.2019. g. pa do isplate,

iznos od 104,05 EUR počevši od 11.05.2019 g. pa do isplate,

iznos od 106,16 EUR počevši od 11.06.2019. g. pa do isplate,

iznos od 107,68 EUR počevši od 11.07.2019. g. pa do isplate,

iznos od 111,10 EUR počevši od 11.08.2019. g pa do isplate,

iznos od 108,86 EUR počevši od 11.09.2019. g. pa do isplate,

iznos od 105,82 EUR počevši od 11.10.2019. g pa do isplate,

iznos od 109,99 EUR počevši od 11.11.2019. g. pa do isplate,

iznos od 100,50 EUR počevši od 11.12.2019. g. pa do isplate,

iznos od 111,11 EUR počevši od 11.01.2020. g. pa do isplate,

iznos od 120,87 EUR počevši od 11.02.2020. g. pa do isplate,

iznos od 96,03 EUR počevši od 11.03.2020. g. pa do isplate

iznos od 97,61 EUR počevši od 11.04.2020. g. pa do isplate,

iznos od 87,57 EUR počevši od 11.05.2020. g. pa do isplate,

iznos od 94,84 EUR počevši od 11.06.2020. g. pa do isplate,

iznos od 103,94 EUR počevši od 11.07.2020. g. pa do isplate,

iznos od 106,94 EUR počevši od 11.08.2020. g. pa do isplate,

iznos od 108,89 EUR počevši od 11.09.2020. g pa do isplate,

iznos od 105,21 EUR počevši od 11.10.2020. g. pa do isplate,

iznos od 111,21 EUR počevši od 11.11.2020. g. pa do isplate,

iznos od 122,00 EUR počevši od 11.12.2020. g. pa do isplate,

iznos od 90,59 EUR počevši od 11.01.2021. g. pa do isplate,

iznos od 118,99 EUR počevši od 11.02.2021. g. pa do isplate,

iznos od 104,02 EUR počevši od 11.03.2021 g. pa do isplate,

iznos od 108,48 EUR počevši od 11.04.2021. g. pa do isplate,

iznos od 126,75 EUR počevši od 11.05.2021. g. pa do isplate,

iznos od 122,03 EUR počevši od 11.06.2021. g pa do isplate,

iznos od 110,91 EUR počevši od 11.07.2021. g. pa do isplate,

iznos od 120,57 EUR počevši od 11.08.2021. g pa do isplate,

iznos od 136,31 EUR počevši od 11.09.2021. g. pa do isplate,

iznos od 104,81 EUR počevši od 11.10.2021. g. pa do isplate,

iznos od 123,64 EUR počevši od 11.11.2021. g. pa do isplate,

iznos od 136,33 EUR počevši od 11.12.2021. g. pa do isplate,

iznos od 123,32 EUR počevši od 11.01.2022. g. pa do isplate,

iznos od 131,00 EUR počevši od 11.02.2022. g. pa do isplate,

iznos od 94,74 EUR počevši od 11.03.2022. g. pa do isplate

iznos od 110,76 EUR počevši od 11.04.2022. g. pa do isplate,

iznos od 109,46 EUR počevši od 11.05.2022. g. pa do isplate,

iznos od 119,14 EUR počevši od 11.06.2022. g. pa do isplate,

iznos od 110,94 EUR počevši od 11.07.2022. g. pa do isplate,

iznos od 118,42 EUR počevši od 11.08.2022. g. pa do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Ozaljska 105, Zagreb (Grad Zagreb), OIB: 82031999604 da tužitelju PA, [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj PA (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 19. siječnja 2024. navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu vozač tramvaja I, šifre radnog mjesta ZS 191 na temelju ugovora o radu od 26. listopada 2018., odnosno ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. studenoga 2018. Prema navedenim ugovorima određeno je da će se tužitelju obračunavati plaća prema koeficijentu 2,20. Sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za radnike tuženika određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća, u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Tužitelj ističe da je u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao diskriminiran, budući da se njima obračunava plaća prema koeficijentu 2,40, a tužitelju znatno niža plaća prema koeficijentu 2,20, iako obavljaju iste poslove. Tužitelj ističe da se radnici međusobno izmjenjuju u smjenama, voze isti tramvaj na istim linijama, a što je vidljivo iz kolnog lista kojeg tužitelj dostavlja u spis. Kolege koji mijenjaju tužitelja na istom radnom mjestu imaju koeficijent 2,40, dok tuženik tužitelju nezakonito umanjuje plaću te istu isplaćuje prema koeficijentu 2,20. Sukladno odredbi čl. 91 Zakona o radu propisana je obveza poslodavca isplatiti jednaku plaću za jednak rad i rad jednake vrijednosti. S obzirom da je tužitelju tuženik iz nepoznatih razloga umanjivao plaću te je istu isplaćivao prema koeficijentu 2,20, umjesto 2,40 tužitelj potražuje isplatu razlike plaće u iznosima kako je to navedeno prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 4. prosinca 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj trenutno zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''Vozač tramvaja III'', a da nije sporno da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''Vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog električnog tramvaja iz 2015. u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''Vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''Vozač tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00. Tuženik zaključuje da je plaća tužitelja određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac, prvenstveno Kolektivnom ugovoru, te da je tuženik mogao odbiti ponudu ugovora o radu ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom od 2,20 za radno mjesto ''Vozač tramvaja I''. Tuženik dalje navodi da su neistiniti navodi tužitelja da tuženik na platnim listama neosnovano vrši korekciju koeficijenta za -0,20 jer da tužitelj prima plaću prema koeficijentu radnog mjesta na kojem je zaposlen, a da je navedena korekcija posljedica automatskog prijenosa podataka iz Evidencije radnika u platne liste. Tuženik naglašava da nije točno da drugi vozači tramvaja kod tuženika, kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju iste poslove kao i tužitelj, upravo suprotno postoje razlike između svih vozača zaposlenih kod tuženika prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju obzirom da voze različite tramvajske linije, iz kojeg razloga je tuženik razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II, i vozač III) te utvrdio da im pripada različiti koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40). Tuženik se stoga protivi zahtjevu tužitelja za naknadom razlike u bruto plaći za utuženo razdoblje, te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovor o radu od 26. listopada 2018. (str. 9-10 spisa), u ugovor o radu od 12. studenoga 2019. (str. 11-13 spisa), u ugovor o radu od 22. srpnja 2022. (str. 36-38 spisa), u ugovor o radu od 19. travnja 2023. (str. 49-51 spisa), u isplatne liste (str. 14-16 spisa), u kolni list (str. 17 spisa), u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika (str. 39-48, 52- 58 spisa), u izvadak iz Temeljnog kolektivnog ugovora (str. 59-69 spisa), u izračun potraživanja (str. 93-94 spisa), saslušan je svjedok CA (str. 103 spisa), te tužitelj kao parnična stranka (str. 104 spisa).

4. Sud je na temelju izvedenih dokaza i na temelju rezultata cijelog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.

5. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je na tužitelja u utuženom razdoblju primijenjen koeficijent za obračun plaće 2,20, te da je na temelju ugovora o radu za period od 26. listopada 2018. pa do 1. kolovoza 2022. obavljao poslove radnog mjesta vozač tramvaja I. Sporno je jesu li navedeni poslovi jednaki poslovima koje obavljaju drugi djelatnici tuženika, zaposleni na radnom mjestu vozač tramvaja II, odnosno vozač tramvaja III, u odnosu na koje djelatnike se primjenjuje koeficijent složenosti poslova 2,40.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu 2,20 za obavljanje poslova radnog mjesta vozača tramvaja I. 7. Iz iskaza svjedoka CA proizlazi da isti poznaje tužitelja i zna da tužitelj isto radi kao vozač tramvaja, radi iste poslove kao i svjedok na redovitim linijama u garaži Trešnjevka. Svjedok na tom radnom mjestu radi od 1996. i plaća je u nekoliko navrata rasla, ne zna koju je plaću imao, ali sada ima plaću prema koeficijentu 2,60. Tužitelj obavlja isti posao kao i svjedok, voze iste linije tramvaja. Tužitelj je zaposlen prije nekih 7 do 8 godina, svjedok se sjeća da su se tužitelj i još neki radnici žalili na to da imaju koeficijent 2,20, a u to vrijeme svjedok je imao koeficijent 2,40, taj koeficijent već ima duže vremena, a unazad godinu dana ima koeficijent 2,60. Iz kolnog lista koji se predočava svjedoku proizlazi da su tužitelj i svjedok izmijenili smjenu jedan sa drugim, a to znači da su vozili isti tramvaj na istoj liniji. Kada je svjedok zaposlen 1996. svi su vozači imali isti koeficijent i nije bilo razlike između mlađih i starijih vozača.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da od 2018. radi na radnom mjestu vozača tramvaja. Čitavo razdoblje obavlja isti posao vozača tramvaja. U početku je imao koeficijent 2,20, 2022. se povisio na 2,40, a 2023. na 2,60. Međutim, u sadržaju njegovog posla nije se ništa promijenilo te čitavo vrijeme obavlja iste poslove. Radi isti posao kao i svjedok CA te kolega KA, voze iste tramvaje na istim linijama. Navedeni su imali koeficijent 2,40, u vrijeme dok je tužitelj imao 2,20, a radili su iste poslove i mijenjali jedan drugoga.

9. Tužitelj je predložio da se kao svjedok sasluša i KA, koji dokaz sud nije proveo, smatrajući da nije potreban jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Naime, činjenično stanje proizlazi iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka CA te dokumentacije koja prileži spisu.

10. Sud je iskaz saslušanog svjedoka kao i iskaz tužitelja kao parnične stranke prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedok CA i tužitelj radnici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača tramvaja kao i tužitelj, no dok saslušani svjedok prima plaću prema koeficijentu 2,40, tužitelj jedini iskazuje da je njegov koeficijent za izračun plaće u utuženom razdoblju iznosio 2,20 sve do srpnja 2022. nakon čega mu poslodavac isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40, iako radi iste poslove kao i u razdoblju kada je primao plaću prema koeficijentu 2,20. Sud je utvrdio iz iskaza svjedoka i tužitelja da su u utuženom periodu svjedok i tužitelj obavljali iste poslove na radnom mjestu vozača tramvaja kod tuženika, te su često preuzimali smjenu ili predavali smjenu jedan drugome na istoj tramvajskoj liniji. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u sadržaju poslova na radnim mjestima vozača tramvaja I i vozača tramvaja III, kao što je to u postupku tvrdio tuženik, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača tramvaja.

11. Prema odredbi čl. 91. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

12. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača tramvaja utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača tramvaja, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

13. Slijedom navedenoga valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje počevši od 1. siječnja 2019. do zaključno 1. kolovoza 2022. koju bi ostvario po koeficijentu 2,40, u ukupnoj visini od 4.743,14 eura bruto, a koja visina proizlazi iz izračuna tuženika te među strankama nije sporna.

14. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužitelja određeno je sukladno odredbi čl. 87 Kolektivnog ugovora za radnike tuženika.

15. Odluka suda o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njenom umješaču naknaditi troškove postupka. Visina parničnih troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

16. Trošak tužitelja odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) te za pristup ročištu za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3), što sveukupno iznosi 1.100,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 275,00 eura na ime 25% PDV (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 1.375,00 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

17. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku