Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1361/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, Jurišićava 30, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanoga po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 116, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1316/2022-22 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1316/2022-22 od 24. listopada 2024. u točki II. izreke i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženom Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.246,22 EUR (tisuću dvije stotine četrdeset šest eura dvadeset dva centa) sa zateznom kamatom od 18. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženom Croatia osiguranje d.d. Zagreb, da tužitelju OL nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.065,10 EUR (tisuću šezdeset pet eura deset centi), sa zateznom kamatom od 24. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju OL nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 306,50 EUR (tri stotine šest eura pedeset centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 753,78 EUR sa zateznom kamatom od 18. ožujka 2021. do isplate, sve u roku 15 dana (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.246,22 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2021. do isplate (točka II. izreke) te je tuženiku naloženo da tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 901,88 EUR sa zateznom kamatom od 24. listopada 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv točke II. izreke navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da se sud nije izrijekom pozvao na Izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), da je odluka suda u suprotnosti i s tim kriterijima, u skladu s kojima je postavio i tužbeni zahtjev, uz uvećanje za stopu inflacije, koja iznosi 25% od 2020. godine do danas, s obzirom na to da je i od Izmjene Orijentacijskih kriterija 2020. do danas prošlo preko tri godine, za koje vrijeme je došlo do dodatnog rasta cijena, velike inflacije i dr. pa bi sudovi iznose iz „novih“ Kriterija 2020. godine trebali uzeti kao minimalne iznose. Poziva se i na odluku Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016. u kojoj je zauzeto stajalište da promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima treba uzeti u obzir prilikom dosude naknade štete. Stoga smatra da je pobijana odluka neosnovana i paušalna jer su tužitelju dosuđeni iznosi puno niži od Kriterija iz 2020. godine, uvećano za stopu inflacije, slijedom čega da se ista ne može ispitati.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj, tvrdnjom da sud nije naveo na čemu temelji odluku o naknadi imovinske i neimovinske štete, već je samo naveo svoj konačan stav, zbog čega da je presuda ostala neobrazložena, kao i tvrdnjom da je u točki 8. obrazloženja sud naveo da je ''i sam tužitelj izjavio da je imao tegobe s kralježnicom i provodio fizikalnu terapiju i prije štetnog događaja…'', iako tužitelj u ovom postupku nije saslušan pa nije jasno kako je to mogao izjaviti. Međutim, suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude je razumljiva, nije u suprotnosti s razlozima navedenim u obrazloženju, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati. Izjava tužitelja koja se tiče tegoba s kralješnicom i provođenjem fizikalne terapije prije štetnog događaja sadržana je u nalazu i mišljenju vještaka, koji je tužitelju dostavljen i na koji se tužitelj očitovao podneskom od 17. siječnja 2024., a punomoćnik tužitelja bio je prisutan i na ročištu 7. listopada 2024., na kojem je izveden dokaz saslušanjem vještaka i kojem tužitelj u tom dijelu na navedenom ročištu, kao ni tijekom postupka nije prigovorio pa prigovore u tom smislu više ne može isticati ni u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP).

4.2. Ni činjenica da se sud u obrazloženju presude nije pozvao na nove orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. u konkretnom slučaju ne čini predmetnu odluku nejasnom i nerazumljivom, kako to neosnovano u žalbi navodi tužitelj te se ista, unatoč tome, može ispitati.

4.3. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio i za svoje uvjerenje naveo potrebne razloge pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju u žalbi također ističe tužitelj.

5. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj 30. lipnja 2020., kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], u prometnoj nezgodi koju je prouzrokovao AL, vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, zadobio tjelesne ozljede u vidu trzajne ozljede vrata,

- da je tužitelj proveo liječenje imobilizacijom vrata i fizikalnom terapijom,

- da je njegovo liječenje završeno 5. siječnja 2023.,

- da je zbog zadobivene ozljede tužitelj trpio tzv. intenzivan i kratkotrajan primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, zatim tzv. sekundarni strah kao posljedicu tjelesne ozljede, jakog intenziteta u trajanju do 2 dana, srednjeg oko 3-4 dana i manjeg do 4 tjedna, a nakon toga povremeni strah u obliku nelagode pri sudjelovanju u prometu oko 2 mjeseca,

- da je trpio i bol jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg oko 6 dana, a manjeg još oko 4 tjedna,

- da mu je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 2 tjedna po 2 sata na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika, a nakon toga kroz 3 tjedna, tri puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja svakodnevnog životnog napora,

- da na vratnoj kralježnici tužitelja postoje opsežne promjene koje su degenerativne naravi i koje su nastale prije predmetnog događaja, dakle, da je tužitelj zadobio ozljedu na ranije promijenjenu (oštećenu) kralježnicu,

- da su degenerativne promjene razlog ograničene funkcije vratne kralježnice, što smanjuje tužiteljevu životnu aktivnost, ali nisu uzrokovane ozljeđivanjem u predmetnom događaju,

- da ozljeda zadobivena u ovom štetnom događaju stoga nije ostavila trajne posljedice te da kod tužitelja nema smanjenja životne aktivnosti zbog zadobivene ozljede u ovom događaju,

- da se tužitelj s odštetnim zahtjevom obratio tuženiku u mirnom postupku, kojega je tuženik zaprimio 17. ožujka 2021., te

- da je tuženik 7. travnja 2021. tužitelju isplatio iznos od 8.280,00 kn / 1.098,94 EUR (8.100,00 kn / 1.075,05 EUR po osnovi neimovinske i 23,89 EUR / 180,00 kn po osnovi imovinske štete, tj. naknade za tuđu pomoć).

6. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud utvrdio da po osnovi neimovinske štete tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.700,00 EUR, a po osnovi imovinske štete za potrebnu tuđu pomoć i njegu, iznos od 152,72 EUR, računajući 3,32 EUR za sat tuđe pomoći. Stoga je, s obzirom na već isplaćeni iznos, prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 735,78 EUR, a isti odbio u preostalom zatraženom iznosu od 1.246,22 EUR, sa zateznom kamatom od 18. ožujka 2021. do isplate. Pobijanu odluku sud je donio pozivom na odredbe čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) i čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 - dalje: ZOOP).

7. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo propisano navedenim odredbama kada je zaključio da sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.700,00 EUR, odnosno 753,78 EUR nakon umanjenja za ukupno plaćeni iznos od 1.098,94 EUR.

7.1. Naime, s obzirom na utvrđeni opseg, vrstu i težinu ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha te nelagode tijekom dugotrajnog liječenja kojima je bio izložen (imobilizacija, višekratno RTG snimanje, CT snimanje, mirovanje, uzimanje analgetika, fizikalna terapija), sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovoga suda, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 3.098,94 EUR. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je zahtjev tužitelja neosnovan u preostalom zatraženom iznosu od 1.246,22 EUR, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate na taj iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (čl. 12. st. 6. ZOOP i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

7.2. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a, trebalo je preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I/1. izreke ove drugostupanjske presude.

8. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tužitelj je u konačnici u cijelosti uspio u sporu pa mu, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, pripada cjelokupni trošak, utvrđen u iznosu od 1.625,00 EUR odnosno 1.966,98 EUR s troškovima sudskih pristojbi i vještačenja, dosuđenih u ukupnom iznosu od 341,98 EUR. Kako je pobijanom presudom tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 901,88 EUR, trebalo je istu preinačiti u točki II. izreke i tužitelju dosuditi preostali iznos troška u iznosu od 901,88 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki I/2. izreke ove presude.

9. Tužitelj je uspio u žalbenom postupku pa mu je kao opravdan, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom stadiju postupka od 1.246,22 EUR i vrijednost boda od 2,00 EUR (tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) dosuđen trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 187,50 EUR (tbr. 10/1 Tarife), odnosno 234,38 EUR nakon povećanja za 25% PDV-a (tbr. 46. Tarife). S troškom plaćene sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 106,18 EUR, ukupan trošak koji pripada tužitelju iznosi 340,56 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

10. U nepobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos