Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kžmp-13/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JO, zbog kaznenih djela iz članka 215. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11,144/12,56/15,61/15,101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Kmp-4/2019-44 od 13. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika JO, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Kmp-4/2019-44 od 13. listopada 2023., okrivljeni JO, proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela i to kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – djelo, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. u svezi člankom 34. KZ/11, te kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom – djelo, opisano i kažnjivo po članku 215. stavku 1. KZ/11, sve u svezi člankom 51. KZ/11, te mu je sud za svako počinjeno kazneno djelo temeljem članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. i člankom 215. stavkom 1. KZ/11, utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, da bi ga potom na temelju članka 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Temeljem članka 56. KZ/11, sud je okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu, na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 148. u svezi člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) sud je okrivljenika obvezao platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) kuna odnosno 398,17 (tristo devedeset osam eura i sedamnaest centi) eura, od čega iznos od 2.000,00 (dvije tisuće) kuna odnosno 265,45 eura (dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset pet centi) predstavlja trošak sudsko-medicinskog vještačenja, dok iznos od 1.000,00 (tisuću) kuna odnosno 132,72 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) predstavlja paušalni iznos.

2. Žalbu je protiv iste presude podnio okrivljenik JO, po branitelju Feliksu Dukanu, odvjetniku iz Solina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Županijski sud kao drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinači, na način da se za okrivljenika JO donese oslobađajuća presuda, podredno pobijana presuda ukine i predmet vratiti sudu na ponovno raspravljanje i odluku uz uputu o postupanju.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Žalitelj se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

6. Žalitelj u žalbi navodi kako se presuda isključivo temelji na iskazu svjedoka i sudskog vještaka prometne struke, te da je sud zanemario sve proturječne tvrdnje oštećenika i da nije prihvatio obranu okrivljenika, isključivo samo zbog rezultata vještačenja sudskog vještaka prometne struke PO.

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećenika, te ga doveo u svezu sa svim dokazima provedenima tijekom rasprave, a napose nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke PO, koji je nakon razmatranja mehanizma nastanka predmetnog događaja utvrdio da je mogućnost uočavanja unutar kruga autopraonice na pravcu kretanja vozila vozač mogao jasno uočiti motocikl ispred sebe, te poduzeti sve potrebne mjere za izbjegavanje naleta ili prikočivanjem ili kočenjem, a upravo sve navedeno potvrđuje i pregled CD optičkog medija s mjesta događaja iz kojeg je utvrđeno da je okrivljenik JO mogao skrenuti u desno u smjeru zapada, ali da to nije učinio već je nastavio s vožnjom prema motociklu te ostvario, po mišljenju vještaka potpuni stražnji centralni nalet, pri čemu su uzdužne osi sudionika bile gotovo paralelne, a jednostavnim skretanjem ili jačim kočenjem mogao je izbjeći nalet na motocikl.

8. Dakle, gore navedenim nalazom i mišljenjem vještaka, te iskazima ispitanih svjedoka, kao i materijalnim dokazima prikupljenim i provedenim tijekom postupka, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, isključena je verzija obrane okrivljenog da je pokušao otići s lica mjesta, ali kako je jedna traka bila zatvorena, da je otišao u drugom smjeru kada je došlo do sudara vozila.

9. Prvostupanjski sud je analizom kompletne dokazne građe provedene tijekom postupka, napose nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke PO, kojeg je doveo u korelaciju s navodima iskaza svjedoka CO, ŽO i BO, koji su u cijelosti podudarni o načinu na koji je došlo do sraza vozila i motocikla, s pravom zaključio da je okrivljeni predmetne zgode ima namjeru teško tjelesno ozlijediti oštećenika, ali do ozljeđivanja nije došlo ne zbog postupanja okrivljenika, već zbog puke slučajnosti koja je bila izvan kontrole okrivljenika.

9.1. Iz navedenog razloga s pravom je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećenog istinit i vjerodostojan i na njemu zasnovao svoje činjenično utvrđenje i u konačnosti svoju odluku o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenog.

10. Zaključno pravilno je prvostupanjski sud doveo u svezu iskaz oštećenog i obranu okrivljenog, iskaze ispitanih svjedoka s nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke PO, te iz toga izveo zaključak da je okrivljenika trebalo proglasiti krivim za oba kaznena djela, kako mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret.

11. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekli bitni elementi terećenih kaznenih djela.

12. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenih kaznenih djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

13. Isto tako ne stoji žalbena tvrdnja da je sud propustio opisati subjektivni odnos okrivljenika spram kaznenog djela teške tjelesne ozlijede u pokušaju, jer upravo suprotno proizlazi iz navoda presude točka 5. stavak 10. i 11. obrazloženja, gdje prvostupanjski sud opisuje i pronalazi namjeru okrivljenika da počini predmetno kazneno djelo u činjenici da je isti unutar kruga autopraonice u kojem se kretao vozilom mogao jasno uočiti motocikl ispred sebe, te poduzeti sve potrebne mjere za izbjegavanje naleta ili prikočivanjem ili kočenjem, što nije učinio, već se svojim vozilom zaletio i udario u motocikli oštećenika koji je samo pukom slučajnošću i uz puno sreće izbjegao teško ozljeđivanje.

14. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, no istu ne argumentira niti obrazlaže, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu okrivljenika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

15. Žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, te je pobijana presuda, sukladno članku 478. ZKP/08, ispitana i u tom pravcu.

16. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za okrivljenog. Kao olakotno sud je cijenio osobne i imovinske prilike okrivljenog, činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, dok nije našao otegotnih okolnosti na strani okrivljenog.

17. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, uz primjenu članka 56. KZ/11, odnosno uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenog.

18. U odnosu na žalbenu osnovu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, valja istaći da je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, prvostupanjski sud pravilno okrivljenog obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka, obzirom da ga je proglasio krivim za počinjenje predmetnih kaznenih djela, a pri tome nisu utvrđeni razlozi zbog čega bi isti bio oslobođen plaćanja troškova postupka, pa je slijedom navedenog ovaj žalbeni prigovor neosnovan.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.

Vukovar, 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Nikola Bešenski